Čileanski uspjeh na Kopa Americi i prvi trofej u istoriji ovog takmičenja ima mnogo junaka - neko veliča karakter lidera koji posjeduje Arturo Vidal, neko lucidnost Aleksisa Sančesa, ima onih koji obožavaju golgetera Eduarda Vargasa, ludu hrabrost Garija Medela. Neki potenciraju da nije slučajno ni što je golman Klaudio Bravo postao prvi Čileanac koji je osvojio evropsku Ligu šampiona (sa Barselonom)...
Ali, u Južnoj Americi je uvijek takve igrače teško obuzdati kada dođu u nacionalni tim, zato je uloga selektora Horhea Sampaolija bez dileme bila ključna u ostvarivanju najvećeg uspjeha čileanskog fudbala.
Sampaoli, rođeni Argentinac, udario je ozbiljne temelje još prošle godine na Mundijalu kada je njegov tim zamalo eliminisao Brazil u osmini finala („karioke” prošle nakon penala), ali je nešto manje od 12 mjeseci kasnije dočekao da suze zbog ispadanja zamijene suze radosnice. Postao je heroj nacije.
Možda je Čile tokom turnira čiji je bio domaćin imao pomoć sudija u vidu crvenih kartona protivnika (kao oni Edinsona Kavanija ili Karlosa Sambrana) i penala u korist „la rohe”, ali je i Sampaoli nakon finala rekao pravu istinu:
"Nijedan protivnik u međusobnim duelima tokom Kopa Amerike nije dokazao da je bolji od nas. Borili smo se sa svima, na kraju smo mogli i da ostanemo bez ove titule, ali smo znali kada je došlo do penala da je trofej naš", rekao je Sampaoli.
Harizmatični 55-godišnjak iz Santa Fea je selektor ove reprezentacije od decembra 2012. nakon što je na klupi Universidad de Čilea napravio bum titulama u Aperturi, Klausuri (domaća prvenstva) i Kopa Sudamerikani. Prije nego je uopšte došao u čileanski fudbal morao je da se dokazuje u Argentini, pa u Ekvadoru i Peruu...
Titule sa Universidadom bile su mu prava pozivnica za nacionalni tim i dvije i po godine nakon što je promovisan u selektora čileanski narod je dobio razlog da slavi kao nikada do sada.
"Iskreno, još ne mogu da vjerujem šta smo uradili. Kada je turnir počeo željeli smo da osvojimo trofej, ali smo morali u šest utakmica da dokažemo da smo najbolji. A to nije bilo lako", dodao je Sampaoli.
U Čileu je već dobio nadimak Mali Bijelsa ili Bijelsito, i to s razlogom. Sampaolijev idol odavno je upravo Marselo Bijelsa, a sadašnji selektor Čilea gestikulacijama pored terena neodoljivo i podsjeća na popularnog El Loka.
"Bijelsa je Sampaolijeva opsesija. Snimao mu je svaki trening, svaku utakmicu, čak i konferencije za medije. I, ako im uporedite načine kako komuniciraju sa novinarima, vidjećete da i to rade prilično isto. Jasno je zašto Sampaolija zovu Bijelsito", napisao je kolumnista Bruno Mahorano.
Martino: Zaslužili smo titulu; Maskerano: Ponosan, ali patim
Argentina čeka na internacionalni trofej još od 1993. godine kada je osvojila Kopa Ameriku. Lionel Mesi i dalje čeka titulu koja vrijedi više od olimpijske, a selektor Herardo Martino je mirno podnio poraz.
"Mislim da smo zaslužili titulu nakon šansi koje smo imali. Čile je fenomenalna selekcija, svjetska klasa, ali za ovom prilikom možemo da žalimo", rekao je Martino.
Havijer Maskerano je izgubio i treće finale Kopa Amerike, a poražen je i prošle godine u finalu Mundijala od Njemačke. Možda je, s obzirom na to da ima 31 godinu, propustio posljednju šansu da osvoji veliki trofej.
"Teško mi je da objasnim šta mi se dešava. Nadam se da će Argentina u budućnosti nešto osvojiti, sa mnom ili bez mene. Ponos koji osjećam dok nosim nacionalni dres je nemoguće opisati, ali je istina i da sam patio", istakao je Maskerano.
Bonus video: