U životu postoje dva puta, a Karlos Tevez je jedan od onih koji je, na raskrnici, izabrao pravi.
Djetinjstvo i odrastanje u jednom od najozloglašenijih djelova Buenos Ajresa mogli su da ga odvedu u sigurnu smrt, ali su fudbal i želja da se izvuče iz blata bili jači od izazova koje su nudile ulice Fuerte Apačija.
"Živio sam u mjestu u kome su droga i ubistva bili dio svakodnevice. Teško je riječima opisati šta se sve događalo u mom kraju, teško je i zamisliti. To treba doživjeti i preživjeti. Srećom, uspio sam da odolim svim iskušenjima, nikad nisam probao drogu, nikad nisam uzeo pištolj u ruke. Srećom, bio sam dovoljno jak da mogu da izaberem drugačiji način života", ispričao je Tevez, za zvanični sajt FIFA.
Dario Koronel bio je Karlosov najbolji drug, vršnjak. Odrasli su zajedno, zajedno su dijelili strast za fudbalom. Talenat, takođe. Zapravo, Dario je bio bolji. Između njih dvojice, skauti Veleza izabrali su Koronela da se priključi omladinskom timu.
Ali, Dario nije izdržao pritisak okruženja. Igrao je fudbal, ali i postao član jedne od bandi iz Fuerte Apačija. Ujutro je trenirao, popodne pljačkao i dilovao drogu, sve dok jednog dana, okružen policajcima i nemoćan da pobjegne, nije sam sebi oduzeo život. Imao je samo 17 godina.
"Ne mogu da kažem da nije imao sreće, jer je i on imao mogućnost da izabere. Svako bira svoj put. Imao je sve što je potrebno da bi bio uspješan, ali on je izabrao da se preda bez borbe. Nije pokušao da se odupre. Mislim na njega često. To su uspomene koje ne blijede", ispričao je Tevez.
Iako je odavno van te priče, Tevez priznaje da mu rodni kraj nedostaje...
"Znam kako je bilo, znam kako je danas, ali djetinjstvo je, ipak, nešto što se ne zaboravlja. Srećom, moja ekipa iz kvarta često mi dolazi u posjetu. Zamislite, ekipu iz Fuerte Apačija u Engleskoj. To je spektakl, fenomenalna zabava, priče koje nemaju kraj... To su zabave za pamćenje", kazao je Teves.
Bonus video:
