"Lavovi se oporavljaju brže nego ljudi”, čuvena je izjava Zlatana Ibrahimovića , tada igrača Mančester junajteda, kome je 2016. godine trebalo samo 210 dana da se oporavi od jedne od najtežih povreda u sportu - rapture prednjeg ukrštenog ligamenta koljena.
I Crna Gora ima svog “lava” - Boža Markovića, napadača Sutjeske, koji je prošle sezone zaradio istovjetnu povredu, a vratio se na teren tri dana prije Ibrahimovića (207).
"Trenirao sam i po četiri puta dnevno", otkriva “tajnu” 28-godišnji napadač.
Nekima je za oporavak od tako teške, a u fudbalu česte povrede, bilo potrebno devet mjeseci (Stevan Jovetić); nekima više od godinu, a neki se i nikada nisu vratili na teren, poput Mirka Vučinića...
Marković je crnogorski fenomen - povrijedio se 10. marta ove godine na meču protiv Mladosti, sadašnjeg OFK Titograda, a zaigrao je šest mjeseci i 24 dana kasnije, u srijedu u Kupu protiv Iskre.
Nije to bio bilo kakav povratak - jedan od najzaslužnijih fudbalera za titulu i veliku dominaciju Sutjeske prošle sezone, postigao je gol u prvom meču nakon oporavka od povrede.
Pospremio je loptu u mrežu nakon nesebičnog dodavanja Lončara i - zaplakao.
"Isplakao sam se kao dijete. Bilo mi je to potrebno, isto koliko je i čovjeku potrebno vazduha. Kao da nikad nisam igrao prije toga, nekom ko se tako veže za fudbalski teren, ne postoji ništa na svijetu što bi ga toliko ispunilo", ističe Marković.
Za nestvarno brz povratak na teren nakon tako teške povrede, ključna je bila, kako kaže, njegova volja i ljubav prema fudbalu...
"Mjesec dana nakon povrede operisao me je Nikola Bulatović, koji je doktor “lavica”, ženske rukometne reprezentacije. Tih mjesec dana prije operacije možda su i bili ključni - vježbao sam svaki dan kako bih ojačao mišiće noge, što mi je kasnije mnogo pomoglo".
Marković kaže da je za pola godine odradio preko 500 treninga...
"Drugi dan nakon operacije mogao sam da savijem nogu za 90 stepeni. Dvadesetak dana nakon operacije počeo sam da vozim biciklo, što je po nekima bilo suludo, ali ja sam osjetio da mi prija i da mi pomaže. Poslije mjesec dana dogodila mi se najljepša stvar - dobio sam ćerkicu. Tada sam i ‘bacio’ štake", priča Marković.
Oporavak je išao etapno, ali i neočekivano brzo...
"Nakon nešto više od dva mjeseca trčao sam pravolinijski, bez ikakvih problema, radio po programu našeg trenera Koste Goranovića. On mi pripiše pet čučnjeva, a ja ih uradim 15, tako je to išlo... Uz sve to imao sam i dodatne treninge - biciklo, bazen, teretana. Tri i po mjeseca nakon operacije, počeo sam da treniram sa ekipom, bez ikakvih ograničenja. Čekao sam prvu utakmicu i dočekao je".
Podrška saigrača, ljudi iz kluba, ali i prijatelja, porodice - nešto je što mu je najviše pomoglo, kaže Marković.
"Ne bih nikom poželio ovakvu povredu, ali ona je tako česta, oni koji se suoče sa njom moraju da je prihvate i krenu dalje, uz pomoć svih. Meni je ovo ‘proletjelo’, kao da je trajalo 20 dana, a ne šest i po mjeseci", zaključuje Marković.
Dobro je što konkurenti nisu iskoristili naše kikseve
Božo Marković se vratio, a Sutjeska je “živa” na oba fronta - već je jednom nogom u četvrtfinalu Kupa Crne Gore, dok u prvenstvu kasni samo tri boda za vodećim OFK Titogradom, i pored lošeg početka sezone.
"Možda je i očekivano bilo da ne nastavimo u ritmu kojim smo završili prošlu sezonu, jer ono je bilo impresivno, a ipak nas je napustili mnogo važnih igrača. Trebalo je vremena da se novi fudbaleri uigraju, a na našu sreću, konkurenti nisu iskoristili naše kikseve, posebno na domaćem terenu - protiv Mornara, Zete, Iskre... Sada smo se stabilizovali i ravnopravno ulazimo u nastavak trke. Liga je ujednačena i sve je otvoreno", kaže Marković.
Bonus video:
