"Još je rano za oproštaj", napisali smo uoči utakmice, i zaista je bilo rano da se Crna Gora već u novembru oprosti od francuskih snova: bod protiv Švedske sačuvao je nadu da možemo do trećeg mjesta i baraža za Evropsko prvenstvo.
Iako je diskutabilno koliko je ta nada realna, Crna Gora će makar do kraja marta i utakmice sa Rusijom u Podgorici biti u "zoni teorije i matematike". Ako ništa drugo - dešavaće se nešto, entuzijazam u reprezentaciji i oko nje, među navijačima i medijima sigurno neće splasnuti, a pod Goricom će se igrati bar još jedna velika utakmica. Koja će ponovo biti odlučujuća, baš kao što je bila ova protiv Švedske.
A kako je sumorna bila slika nakon oktobarskog brodoloma u Beču i Vaducu, i ovo je kraj kvalifikacione godine koji se mora prihvatiti kao olakšavajući na neki način. Uz nekoliko poželjnih rezultata u grupi, zahvaljujući Austriji koja igra i pobjeđuje kao da je Njemačka, Crna Gora je bodom protiv Švedske odluku prolongirala za proljeće, ali opet svjesna da će morati da rješava sama - to jest da pobijedi nekog od favorita u grupi.
Bod protiv Švedske sačuvao je i kožu selektora Branka Brnovića, koji je kupio vrijeme do marta, možda i još dalje: da je izgubio i u subotu, teško je povjerovati u to da ne bi poslušao sporadična skandiranja istočne i južne tribine; teško je povjerovati u to da ne bi sam otišao.
Na kraju dana, na kraju godine, kada se podvuče crta ispod kvalifikacione 2014, izgleda da je najrealnije da se Crna Gora sa Rusijom bori za treće mjesto i plasman u baraž. Jer, Austrijaci su najbliži prvoj, a Šveđani makar za nijansu drugoj poziciji.
A borba sa "velikom Rusijom" je fajt koji bi poželjela malo koja reprezentacija na svijetu, čak i većih fudbalskig gabarita nego što je Crna Gora. Zato je zaista pitanje kolike su nam šanse.
No, nadu čuvaju dešavanja u Moskvi, "nešto je trulo u državi ruskoj". Fabio Kapelo, selektor "zbornaje", nije primio platu već pet mjeseci (i to kakvu platu, 800 hiljada eura mjesečno).
U ruskom savezu kažu da nemaju toliki novac da isplate Italijana, a upućeni tvrde da samo traže način da ga se otarase i maknu sa platnog spiska. Da ga natjeraju da - sam ode.
Stari lisac Kapelo to ne želi, već čeka otkaz i debelu novčanu nadoknadu.
Takve stvari u fudbalu teško mogu da se prikriju i sve dobija odraz na terenu. Nema para - nema bodova. Rusi igraju očajno, nakon remija sa Moldavijom u Moskvi (a kakav su Moldavci tim, vidjelo se prije dvije noći protiv Lihtenštajna) stigao je i poraz od Austrije, koja je igrala bez svog najboljeg igrača Davida Alabe.
"Sukob na Kremlju" čuva nadu crnogorske reprezentacije - što više potraje, biće bolje za nas. Ako se Rusi ne reorganizuju do marta, ako ne dovedu novog selektora, onda će Crna Gora protiv takve Rusije zasta imati šansu.
A kakva Crna Gora? Dijelom okakva kakva je viđena protiv Švedske!
Remi sa Skandinavcima pod Goricom, kao i igra koja je pružena, mogu da se tumače na različite načine, da se analiziraju iz različitih uglova. Mi ostajemo pri stavu da 1:1 protiv Švedske na domaćem terenu spada u red boljih rezultata koje je ostvarila naša reprezentacija, pod uslovom da se stvari posmatraju izolovano, bez "oktobarskog odsjaja".
Sve to zbog nekoliko detalja, od kojih je jedan ključan - Crna Gora je igrala bez Mirka Vučinića protiv Švedske koja je nakon dva mjeseca imala Zlatana Ibrahimovića.
Takva Crna Gore, "ranjena" u Beču i Vaducu, u nastavku je protiv Švedske jurila minus sa dva fudbalera iz domaće lige i uspjela je da osvoji bod.
Nakon oktobarskog brodoloma u Lihtenštajnu i Austriji rano primljeni gol od Šveđana mogao je da označi i raspad sistema na terenu - kao što se Srbija protiv Danske raspala na proste činioce - ali Crna Gora nije bila iz te priče.
Igrači su pokazali nevjerovatnu želju i karakter da krenu naprijed kada su ih svi otpisali. Iako lopta i nije baš slušala - a i na terenu i nije bilo suptilnih tehničara koje lopta može savršeno da sluša, sem Stevana Jovetića - Crna Gora se sasvim zasluženo izborila za bod.
Brnović, koji misli da je pod artiljerijskom i unakrsnom paljbom od strane medija, da ga pojedici "citiraju" i svašta ponešto mu pišu - u drugom poluvremenu je napokon donio nekoliko logičnih odluka.
Prije svega, nije bilo gomilanja napadača kada se juri rezultat, a Fatos Bećiraj je po prvi put nakon četiri godine dobio priliku da u reprezentaciji bude ono što jeste - napadač, i odmah se vidjelo koliko je korisniji nego kada je desno krilo ili desni vezni, šta god...
Marko Bakić nije lijevo krilo, ali je njegovim ulaskom Crna Gora makar dobila "vezistu na lijevom krilu", što je bilo potrebno i višestruko korisno, makar se to vidjelo u akciji koja je prethodila penalu i izjednačujućem golu.
Uz Vladimira Jovovića, koji i jeste Brnovićevo otkrovenje u reprezentaciji i očigledno dobra odluka, Crna Gora je osvojila sjajan bod protiv Švedske.
To što taj bod gubi sjaj kada se vratimo u oktobar, nije krivica "Šveđana", već "Austrijanaca" i posebno "kneževa iz Lihtenštajna".
Time je duel sa reprezentacijom koja ima jednog od najboljih napadača modernog fudbala i najpoznatijeg stanovnika Pariza samo pokazao koliko je teško popraviti štetu napravljenu prošlog mjeseca.
Bonus video:
