Dok je Crna Gora remijem sa autsajderom i porazom od direktnog konkurenta topila šanse u borbi za plasman na završnicu Eura, na domaćoj sceni igrala se i jedna paralelna utakmica - neka vrsta medijskog spinovanja - sve sa ciljem da se javnosti "otvore oči" i loš početak kvalifikacija predstavi iz sasvim drugačijeg ugla, na drugačiji način.
Nema tog rezultata evropske zone kvalifikacija, u našoj ili nekoj drugoj grupi, koji ovih dana, naime, nije poslužio u korist objašnjenja da se u Lihtenštajnu, zapravo, nije dogodilo ništa neouobičajeno i senzacionalno.
Navijači su tako čuli da se, eto, i velikoj Rusiji dogodio loš dan, pa je bod iz Moskve odnijela Moldavija. Saznali smo takođe da izgubljeni bodovi u Lihtenštajnu nisu ništa pri onome šta se Holandiji dogodilo na Islandu. A šta je tek snašlo Portugalce od Albanije prošlog mjeseca, te kako li je Njemcima, koji su izgubili od Poljske!?
Pritom očigledno nismo daleko od momenta kada će i iznenađujući rezultati na evropskoj klupskoj sceni (blizu je vikend), možda čak i crnogorske lige, dobro doći da se opravdaju rezultati crnogorske reprezentacije na početku kvalifikacija.
Medijski spineri ovakve vrste uopšte se ne libe da uporede Crnu Goru sa najvećim evropskim reprezentacijama – Holandijom, Njemačkom, Portugalom. Trenutno je, naime, takva potreba. Zar nije realnije i prirodnije staviti nas u kožu autsajdera?
Zašto se ne uporedimo sa Islandom, koji ima 300 hiljada stanovnika i tri pobjede u prva tri kola, od kojih jednu protiv trećeplasiranog tima sa prošlog Mundijala? Zar nismo po fudbalskim performansama sličniji Slovačkoj i Sloveniji, koji žare i pale na početku ovog kvalifikacionog ciklusa ? Umjesto poređenja sa sebi sličnima, kod nas se poredi - neuporedivo, kako bi se zaštitio neko ili nešto što se - ne može zaštiti.
Pri tome se vrijeđa zdrav razum prosječnog ljubitelja fudbala, navijača crnogoske reprezentacije. Istina je da gube veliki, ali je istina i da - dobijaju mali, što se u jednom medijsko-navijačkom dijelu okupljenom oko reprezentacije, ovih dana doduše malobrojnom, ali vrlo glasnom, svjesno zaboravlja...
Kada je pobjeđivala, Crna Gora je bila svjetsko čudo, tako mala - tako velika, a sada kada gubi, onda se poredi sa najvećim selekcijama, koje će se, na kraju, vjerovatno i bez velikih problema, plasirati na veliko takmičenje. E, to je fudbalsko spinovanje.
Oni koji misle drugačije, znaju da nije problem izgubiti utakmicu, jer se u fudbalu se dobija i gubi. Problem u Crnoj Gori očigledno je prihvatiti realnost i nazvati stvari pravim imenom. A stvari su ovih dana kristalno jasne: Crna Gora je izgubila veliki, možda i ključni korak u trci za Evropsko prvenstvo i promjene su potrebne i nužne.
Zapravo, u tome bi trebalo da najglasniji budu upravo "spineri", oni koji nas porede sa Njemačkom i Holandijom, jer fudbalske velesile sigurno ne bi "oprostile" ubjedljive poraze od Ukrajine, Moldavije i Engleske, te srećno izbjegnutu katastrofu protiv Austrije, kao i remi sa Lihtenštajnom.
Pet negativnih rezultata na posljednjih sedam utakmica u kvalifikacijama. Ali, spineri se zaustavljaju na poređenju, nude lažnu utjehu, a ne rješenje… Ne pominju da je Portugal smijenio selektora poslije poraza od Albanije.
Niko, naravno, ne garantuje da će se Crna Gora promjenom selektora plasirati na veliko takmičenje (štaviše, možda je i prekasno), ali u fudbalu postoje zakonitosti - kada ne ide, odgovoran je trener, a Crnoj Gori ne ide dugo, predugo: od juna prošle godine i poraza sa Ukrajinom.
Brnović treba da ode i mnogo je razloga za to. Najveći od svih - bilo bi pravedno prema njegovim prethodnicima. Zoranu Filipoviću, koji je smijenjen nakon tri poraza u takmičarskim mečevima, od čega su dva stigla od tadašnjeg svjetskog prvaka Italije, a posebno Zlatku Kranjčaru, koji je platio zbog prvog poraza. Treba da ode - ne zato što je griješio, već zato što je ponavljao greške.
Kažemo Brnović treba da ode. A ako ne ode - da makar prihvati realnost. Na površinu mogu da ga održe samo rezultati njegove selekcije, nikakvi medijski spineri i nikakve rusije, moldavije, njemačke ili holandije...
Ako ostane, poručujemo da makar nastavi sa stilom. Da kada pobjeđuje - pobjeđuje sa stilom, a ne da se "sveti" zamišljenim medijskim neprijateljima i to u prvoj rečenici na konferenciji za novinare nakon meča. A ako bude gubio, da i to radi sa stilom - sa najjačim timom, bez proklinjanja zle sreće što je Vučinić promašio dvije šanse, ne spominjući što su Austrijanci promašili deset.
A prava je istina - Brnović na domaćoj medijskoj sceni nikad nije imao kritičare. Da je makar letimično pratio portale u regionu - da je čitao pod kakvom je medijskom ofanzivom bio Slaven Bilić u Hrvatskoj, pa njegov saigrač iz čileanskih dana Igor Štimac, onda i Niko Kovač (pod Kovačem, i svjetske zvijezde izgledaju kao amateri, pisao je "Jutarnji list"), pod kakvom se "artiljerijskom vatrom" nalaze selektori u Srbiji, od Antića do Advokata, šta su Bosanci radili Safetu Sušiću, šta Makedonci ovih dana pišu o Bošku Đurovskom - shvatio bi koliko je, zapravo, makar sa medijske strane, imao lagodan posao.
Brnović, na kraju, mora da zna da kritika upućena na njegov selektorski rad nije napad na njegovu ličnost, niti da je zamjerka na neku njegovu odluku – atak na na reprezentaciju.
Legenda holandskog fudbala Ronald de Bur danas je kritikovao rad selektora Gusa Hidinka ovim riječima:
"On je staromodan i mora da ode".
Sumnjamo da je neko u Holandiji doživio De Bura kao neprijatelja "oranja" zbog ove izjave.
U Crnoj Gori je drugačije - valjda se i zbog toga niko od fudbalskih eksperata ovih dana javno ne oglašava.
U kafani, na ulici, u fudbalskim krugovima je, pouzdano znamo, potpuno drugačije...
Bonus video:
