Kada se budu sumirali utisci crnogorske fudbalske 2014. godine, posebno poglavlje, zasada ubjedljivo najvedrije, biće priča o uspjehu jednog ruskog kluba.
Rostov je osvojio prvi trofej u istoriji, prvi put će igrati u Evropi, a zauvijek će ostati upisano da je na klupi u tom velikom trenutku sjedio naš čovjek - Miodrag Božović. Crnogorski Grof ili donski Knez, kako su ga prozvali ruski mediji…
Božović je, naravno, prvi crnogorski trener sa titulom u inostranstvu, a kakav je osjećaj osvojiti trofej u jednoj od najjačih evropskih liga (ruski šampionat je sedmi po snazi, na osnovu zvanične Uefine rang-liste), ne zna mnogo trenera sa ovih prostora, 30-ak godina unazad.
Zapravo, biti trener u najjačim evropskim šampionatima je - elitni posao. Zašto elitni - zato što u 10 najjačih liga nastupa samo 180 klubova… Naravno, klubovi poput Olimpijakosa, Galatasaraja, Fenerbahčea, Panatinaikosa, Bešiktaša, Seltika, Bazela… i veći su, i izazovniji od većine klubova “drugog reda” iz 10 zemalja u kojima se, zvanično, igra najbolji klupski fudbal.
Ali, ponovo se barata sa cifrom od, recimo, 200-250 slobodnih radnih mjesta na ogromnom fudbalskom tržištu cijelog svijeta. Pa neka je i 500… Jer, zamislite samo da od svih pilota na svijetu samo njih 500 može da radi u najvećim avio-kompanijama… Ili, da u najvećim građevinskim kompanijama na svijetu ima posla samo za 500 inženjera…
A Grof je u tom uskom krugu punih šest godina…
"Prije svega, mislim da još nisam svjestan koliko sam srećan što šest godina radim u inostranstvu. Za trenera-stranca - to je dug period, ne samo u Rusiji, već u svim zemljama", kazao je Božović nakon osvajanja Kupa.
Kakav je zapravo trenerski posao, svojevremeno je sjajno opisao Vujadin Boškov:
"Treneri su kao suknje - jedne sezone su u modi, naredne duboko u plakaru".
Duže su “moderni” samo oni koji vrijede. Ako ne vjerujete, zapitajte se gdje je Roberto di Mateo, osvajač Lige šampiona sa Čelsijem 2012. godine. Ostao je na klupi do novembra te godine. Od tada je bez posla! Šampion Evrope!
A Grof šest godina radi, bez pauze - Amkar, FC Moskva, Dinamo, ponovo Amkar, pa Rostov… U međuvremenu je imao i dogovoren odlazak u ukrajinski Dnjepar, ali ga je zvao Dinamo, a Dnjepar sada vodi Huande Ramos, osvajač Lige Evrope sa Seviljom.
A gdje je Božović bio prije odlaska u Rusiju - Borac iz Čačka, Budućnost pola sezone, januar 2007. odradio je pripreme sa Grbljem i dobio poziv Amkara.
Splet okolnosti, sreća, dobri kontakti - sve je to, bez sumnje, uticalo da dobije šansu života, ali koliko je onih koji takvu šansu proćerdaju, ili ne znaju da iskoriste.
Mnogo više od onih koji je zgrabe čvrsto kao Grof - znanjem, stilom, ponašanjem, harizmom… A Grof ima sve to.
"Božović je najbolji trener", uzviknuo je Artjom Dzjuba, prvi strijelac Rostova, potencijalni ruski reprezentativac poslije pobjede u finalu Kupa.
"To je najbolji trener koji me trenirao", kazao je prije šest godina Petar Vukčević, tadašnji fudbaler Budućnosti, koji kod Božovića u polusezoni 2006/2007. nije igrao ni minut.
Moguće je da ima i onih koji misle drugačije, ali su u apsolutnoj manjini, statistička greška…
A Grof o svom trenerskom dostignuću karijere, u svom stilu, poručuje:
"Normalno da mislim da je moj udio veliki, najviše zbog toga što nisam pokvario ništa"!
I te riječi govore o njemu...
Jugoslovenska škola nekad i sad
Treneri sa ovih prostora nekada su bili fudbalska avangarda, ispred svog vremena.
Tako je, recimo, Miljan Miljanić bio prvi trener Reala koji je u stručni štab uveo kondicionog trenera, te na treninzima uvježbavao igru u kojoj su igračima dozvoljena dva dodira sa loptom… Bilo je to sredinom 70-ih godina. Čiča je sa Realom uzeo dvije titule i Kup Španije.
Inovator: Miljan Miljanić
Tomislav Ivić jedan je od najtrofejnijih evropskih trenera uopšte - sedam nacionalnih titula u pet država (Hajduk tri puta, Ajaks, Anderleht, Panatinaikos, Porto) u periodu od 1974. do 1988. godine.
Osvojio je i Super kup Evrope i Interkontinentalni kup sa Portom 1987, Kup Španije sa Atletikom 1981. godine. I on je, i više od Miljanića, bio fudbalski vizionar, a 2005. godine, govoreći na trenerskom seminaru u Herceg Novom, objasnio je u kom pravcu će se razvijati fudbal:
„Moderni presing mora se vršiti što je moguće dalje od svog gola, odnosno gdje god da je lopta izgubljena. Čim se izgubi lopta, smjesta se kreće u presing s istog mjesta”!
„Ako se duboko povlačite i pred svojim golom oduzimate loptu, automatski imate produženi napad s puno rizika, kod kojeg vam puno treba da dođete do završnice. Međutim, kad oduzmete loptu bliže suparničkom golu, onda napad traje nekoliko sekundi i već ste u šansi za postizanje pogotka”.
Danas ovakvim stilom igraju svi moćni timovi u Evropi…
Naravno, nevjerovatni Vujadin Boškov, koji je činio čuda sa Sampdorijom (titula 1991, Kup pobjednika kupova 1990). Vodio je Real (dupla kruna 1980), Fejenord, Romu (kod njega je debitovao Toti), Napoli…
Karijera za poštovanje: Vujadin Boškov
Pa Radomir Antić, jedini trener na svijetu koji je vodio Barsu, Real i Atletiko, Branko Zebec, koji je sa Bajernom bio prvak i pobjednik Kupa Njemačke 1969, a sa Hamburgerom šampion 1980. godine…
Duško Bajević je legenda grčkog fudbala, dežurni šampion sa AEK-om, kasnije Olimpijakosom…
Ranije 60-ih godina Miša Pavić osvajao je portugalsku Ligu sa Benfikom, Kup Španije sa Atletik Bilbaom, trenirao je Standard, Malagu, Seltu, Sporting Lisabon…
Zlatko Čajkovski je 1962. osvojio titulu prvaka Njemačke sa Kelnom, a naredne godine je prešao u Bajern. I stvorio je jednu od najvećih ekipa svih vremena, sa tada mladim Francom Bekenbauerom, Gerdom Milerom, Sepom Majerom...
Dovoljno je reći da je čuveni Kajzer Franc govorio da mu je Čik idol, da je najviše uticao na njegov razvoj kao fudbalera, a da se njegovih metoda prisjećao i kada je postao trener.
Danas, malo ih je koji znaju kako je uopšte i raditi u ozbiljnim fudbalskim zemljama. Pored Grofa, u top 10 evropskih liga (Španija, Engleska, Njemačka, Italija, Portugal, Francuska, Rusija, Holandija, Ukrajina i Belgija), od trenera iz zemalja bivše Jugoslavije radi još samo Siniša Mihajlović u Sampdoriji.
Hrvat Ivan Leko trenira Leven, a Makedonac Čedo Janevski ekipu Monsa, a obojica su sezonu u Belgiji završila ispadanjem u drugu ligu. Miroslav Đukić bio je pola godine trener Valensije, a Slaven Bilić je u Bešiktašu…
Rusi osvajali više nego Njemci
Možda će neko, a sigurno ih ima, Božovićeve trenerske kvalifikacije i dostignuća staviti pod upitnik, možda će se u Crnoj Gori potcijeniti ruska liga, što je prilično u skladu sa našim sportskim mentalitetom.
A o snazi ruske lige govore neke činjenice, poput toga da su u posljednjih 10 godina Uefina takmičenja - Ligu šampiona i Ligu Evrope osvajali timovi iz sedam zemalja.
Samo su, međutim, četiri zemlje dale najmanje dva kluba koja su uzela evropski trofej - Španija (Barselona, Valensija, Sevilja, Atletiko), Italija (Milan, Inter), Engleska (Liverpul, Mančester junajted, Čelsi) i Rusija (CSKA i Zenit). Njemačkoj je trofej donio Bajern, Portugalu Porto, a Ukrajini Šahtjor...
O snazi ruske lige govori i to što je reprezentacija te zemlje dominatno prošla na Mundijal, u konkurenciji Portugala, isključivo sa igračima iz domaćih klubova.
Kandidati za odlazak na Mundijal su i dvojica fudbalera Rostova Sergej Djakov i Artjom Dzjuba.
Galerija
Bonus video:
