Fudbalsko ljeto 2018. pamtiće se po krahu crnogorskih klubova na evropskoj sceni, a posebno po eliminaciji OFK Titograda od ekipe sa Farskih ostrva.
Sumornu sliku, koju je podgorički klub ostavio, pokušava da promijeni Igor Pamić, prvi hrvatski trener na crnogorskoj sceni.
Nekadašnji reprezentativac Hrvatske, član prve generacije “vatrenih”, sa Evropskog prvenstva 1996. godine, počeo je dobro, nakon četiri kola OFK Titograd je lider šampionata.
“Kratko, jasno i glasno – cilj je da osvojimo što više bodova i da ne razmišljamo o borbi za opstanak. Rasteretićemo igrače, jer nisam baš siguran da imam igrače koji su naučili da se bore za naslov. Pobjednici se ne stvaraju, već rađaju, a ja mogu, energijom koju imam i znanjem, da im pomognem i u tom pogledu. Dakle, bilo dobro da smo među prve tri ekipe, a ako dođe do toga da imamo i jedan odsto šanse za trofej – ja i moj tim ćemo to iskoristiti”, rekao je 48-godišnji Pamić za TV Vijesti.
Sada je, kaže, neozbiljno govoriti o tome....
“Rano je. Sada se ekipa ponovo smije, imamo dobru seriju, ali ću karakter vidjeti tek kada se spotaknemo. Vidjećemo kako će momci reagovati nakon jednog neuspjeha – da li će to brzo prevazići, ili će ponovo morati da se spašavaju i vraćaju na pravi put. Ovo sada nije mjerilo, vidim mnogo minusa u mom timu”, kazao je Pamić.
Dolazak čovjeka koji je stekao reputaciju jednog od najboljih trenera u hrvatskom fudbalu, iako nikada nije vodio ni Dinamo, ni Hajduk, niti Rijeku, bio je ne malo iznenađenje, posebno zbog toga što je OFK Titograd njegov prvi posao van Hrvatske. Kao igrač je, s druge strane, bio u Njemačkoj (Hanza), Francuskoj (Sošo) i Austriji (Grac)...
“Bio mi je potreban novi izazov i u meni je probudio strahovito veliki motiv i želju za dokazivanjem u novoj sredini i novoj državi”, kazao je Pamić.
Šta je za 30-ak dana u Crnoj Gori primijetio – Pamić napominje da je to suviše kratak period da bi potpuno upoznao i sopstvenu ekipu, a kamoli zbivanja na crnogorskoj sceni...
“Prvi utisci su pozitivni, polako sklapam sliku, mnoge stvari su mi jasnije, i što se tiče kvaliteta I mog tima i rivala. Ono što sam odmah primijetio jeste – suđenje. Još nisam osjetio da ima namjernih grešaka, što me, budući da dolazim sa Balkana, veoma iznenadilo, naravno prijatno. Mnogo je korektnije nego u Hrvatskoj”.
Negativno iznenađenje je – infrastruktura...
“Očekivao sam bolje stadione i terene. Ipak je to prva liga, kakva god da je. Možemo da pričamo o maloj državi, ali crnogorski fudbal zaslužuje bolje, jer je dao velikane. I djeca zaslužuju bolje”, kaže Pamić.
S obzirom na uspjehe reprezentacije, ali i klubova, logično je da se u svim zemljama bivše Jugoslavije, Hrvatska uzima kao primjer uspješne fudbalske priče sa Balkana...
“U Hrvatskoj je, očigledno, bolji rad sa mlađim selekcijama. Uostalom, svi igrači nacionalnog tima, osim Rakitića, su igrali hrvatsku ligu”.
Za Pamića nema dileme – sve potiče od Dinama, da nema jakog Dinama, ne bi bilo ni ovakvog hrvatskog fudbala, ni sjajnog nacionalnog tima...
“Dinamo daje dimenziju više koju nudi veliki klub. Ako se izdrži taj izazov i pritisak, mnogo je lakše. Rad sa omladinskim pogonom je na visokom nivou, Dinamo ima najbolje trenere, najveći budžet, ali i skauting. Nevjerovatno je važna stvar prepoznati nekog ko ima potencijal, u svakom smislu, da postane veliki fudbaler”, istakao je Pamić.
Crna Gora zaostaje, što je, kako kaže i logično, s obzirom na razliku u uslovima i u finansijama, ali tvrdi da potencijal postoji i da vjeruje da će doći do izražaja.
Zbog toga ističe da u svakom momentu želi da od igrača koje vodi izvuče maksimum...
“Kad vidim da igrač ne može – ne kažem ni riječ. Kad vidim da može, a neće, ili nema razvijenu svijest o tome šta može da uradi, postajem veoma ljut. Imam možda i jednu specifičnost – vrlo rijetko govorim dobre stvari igračima. Za mene su dobre stvari normalne. Znam da pohvalim, najsretniji sam kad kažem bravo, ali uvijek će biti grešaka i njih ističem. Tako razmišljam i sada. Ako je OFK Titograd sada daleko od plafona onda smo dobra ekipa, ako smo blizu maksimuma – plašim se da nismo pravi”.
Možda je i bitnije što sam bio reprezentativac SFRJ nego Hrvatske
Pamić je u karijeri igrao u najvećem hrvatskom klubu, godinama u inostranstvu, došao do hrvatskog nacionalnog tima...
“Ono što je možda i bitnije – bio sam dio omladinske reprezentacije SFR Jugoslavije, kao igrač Istre, koja nije postojala ni na mapi. Bila je to generacija Vladana Lukića, Bokšića, Jugovića... Kasnije je prostor sužen, bilo je, realno, lakše postati igrač”, ističe Pamić.
Sa velikim igračima je dijelio svlačionicu, igrao sa njima i protiv njih, kasnije je, kao trener, stekao reputaciju omiljenog lika i izuzetno cijenjenog stručnjaka na hrvatskoj fudbalskoj sceni. Zašto onda nije došao do Dinama, ili Hajduka...
“Bile su neke ankete u medijima o tome koga bi navijači Dinama željeli za trenera. Oni su izabrali mene, a to mi je veoma važno i čini me sretnim. Čudni su putevi, da sam postao trener Dinama možda bi me auto udarilo na pješačkom prelazu... Tako je kako je, a još sam mlad, to zapamtite”, uz osmjeh kaže Pamić.
“Kada sam bio trener Karlovca bilo je sve gotovo za Rijeku. Na molbu jednog ministra, koji je Karlovčanin, ali i zbog moje riječi da ću ostati, nisam otišao. Možda sam jedini od 100 trenera koji iz Karlovca ne bi prešao u Rijeku”.
Da nije bilo Mamića…
Do Dinama nije došao iako je svih ovih godina u klubu glavnu riječ vodio Zdravko Mamić, siva eminencija hrvatskog fudbala, sa kojim je, ne krije, u prijateljskim odnosima.
Mamić je je sada u “izbjeglištvu” u Međugorju, nakon presude da je oštetio klub prilikom transfera Lovrena i Modrića za 15 miliona eura, te da je utajio porez u iznosu od 1,2 miliona.
Pamić je jedan od rijetkih koji i sada ističe da je Mamić uradio velike stvari za hrvatski fudbal.
“Da nije bilo Zdravka Mamića hrvatski fudbal ne bi bio to što jeste, uz poštovanje prema igračima, trenerima, svima... On je najzaslužniji što je hrvatski fudbal na ovom nivou. Ima i grešaka, i minusa, ali njegove zasluge su enormne”.
I sreća uz Hrvatsku, navijam za sve zemlje bivše Jugoslavije
Hrvatska je u Rusiji napravila rezultat za pamćenje, stigla do finala Mundijala. Senzacija – pa i nije, s obzirom na kvalitet koji “vatreni” imaju.
“Daleko od toga da uspjeh nije zaslužen, ali moramo da budemo realni. Golman Argentine onako pogriješi i pokloni ti gol, pa izbjegneš Francusku, pa Španija izgubi od Rusije... Dansku i Rusiju prođemo na penale, Englesku na produžetke... Moramo da konstatujemo i faktor sreće. Fascinantno je, međutim, da je Hrvatska, tako mlada država, već bila treća i druga na svijetu”, ističe Pamić.
Presudan je, ipak, kvalitet tima...
“To su igrači iz najvećih klubova, koji reaguju u teškim situacijama, znaju šta da urade, kako da ih riješe. Njima selektor u tim momentima nije potreban. Dalić je spojio reprezentaciju, postavio se drugačije od svih, radio je sam i imao naklonost medija”.
Uspjeh Hrvatske u Rusiji imao je ogroman odjek u svim zemljama bivše Jugoslavije, a Pamić ne krije da ga raduju uspjesi svih selekcija sa ovih prostora...
“Možda u Hrvatskoj neko neće shvatiti dobronamjerno – ali ja kad igraju Slovenija, Crna Gora, Srbija... - navijam za te selekcije. Meni je nezamislivo da je drugačije i da želim da izgube. Pričamo isti jezik, sarađujemo, komšije smo...”, ističe Pamić.
Bonus video:
