Bilo je potrebno samo 90 minuta da se zaboravi finiš kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Da se zaboravi šta je uradila Ukrajina pod Goricom, kako je reprezentacija prošla na Vembliju i, posebno, protiv Moldavije.
Pobjeda nad Ganom prošle srijede pod Goricom jeste pokazala da je Crna Gora fudbalski jož živa, ali bi mogla da donese mnogo više štete, nego koristi, ako se pogrešno protumači.
Neće biti pogrešno protumačena, ako pokaže kako bi naš tim mogao da se ponaša od septembra... Dakle, da se vrati igri koja je (gotovo) uvijek donosila rezultat - sve velike pobjede Crna Gora je ostvarila rezultatom 1:0 (Vels, Švajcarska, Bugarska, Ukrajina, Moldavija), a dobri rezultati u gostima bili su rezultatom 0:0 (Republika Irska, Engleska)...
Statistika može da bude varljiva, ali govori da je Crna Gora dobila samo jedan zvanični meč, kada je primila gol (Gruzija 2:1) - kada nismo sačuvali mrežu, nismo ni pobijedili, počev od Bugarske 2008. kada je bilo 2:2, preko Kipra, takođe, u prvim kvalifikacijama 2:2 i 1:1, do Bugarske u kvalifikacijama za Euro 2012 - 1:1, pa Poljske pod Goricom 2:2. Poraze da ne pominjemo...
Kranjčar je dobro osjetio senzibilitet i kvalitet ovog tima, a njegov jedini izlet u drugom pravcu koštao ga je poraza, u Velsu 2:1... I posla...
O razlici između Crne Gore koja pokušava da napada, i Crne Gore koja se brani i napada iz kontri, na brzinu, i koja je Crna Gora bolja, "Vijesti" su pisale od baraža sa Češkom i poraza u Pragu. Neki su to doživljavali kao napade na reprezentaciju, stručni štab, Savez, a sada je to opšteprihvaćeno mišljenje.
Nakon pobjede nad Ganom, a zbog iskustva koja su stečena u minulih sedam godina, dužnost medija i javnosti je da se ponašaju kritički, a ne da veličaju mogućnosti nacionalne selekcije, ako je cilj da se ne ponove greške iz prošlosti. To isto moraju da urade i selektor, čelnici FSCG...
E baš zbog toga pobjeda nad Ganom može da bude veoma opasna.
Brnović je, recimo, nakon meča sa Ganom kazao da je dobio igrača za budućnost - Nikolu Vukčevića, nekadašnjeg kapitena Budućnosti. Niko ne spori da je Vukčević odigrao dobrih 60-ak minuta, ali nikako ne smije da zaboravi činjenica da je na debiju u reprezentaciji igrao 60 puta više nego tokom cijele prvenstvene sezone u prvom timu Brage.
Vukčević prvo mora da počne da igra u klubu redovno, pa tek da se dokaže u reprezentaciji, pa da bude igrač za budućnost. Sjetimo se Krkotića i njegovog debija protiv Engleske - godinu kasnije Krkotića nema ni na spisku... Kao ni Kecojevića, koji je bio u startnoj postavi protiv Ukrajine i Engleske... Polako i sa Tomaševićem, koji je, doduše, standardan u belgijskom Kortrajku.
Pobjeda nad Ganom ne smije da sakrije probleme - da Zverotić ne igra u Fulamu, da je Kasalica standardniji u reprezentaciji nego u Jelen Super ligi, da je Bećiraj tek počeo da igra u Kini, da se i mladi reprezentativci bore za mršavu minutažu u svojim klubovima... Da ne pominjemo našeg najboljeg igrača - Vučinića, koji će na ljeto biti na najvažnijoj fudbalskoj raskrsnici u karijeri, uoči 31. rođendana, a nakon serije povreda... I sa Jovetićem je situacija komplikovana, i zbog statusa u Sitiju, i zbog problema sa povredama..
Pobjeda nad Ganom ne bi, nipošto, smjela da promijeni sliku o kvalitetu, nedostacima i problemima crnogorskog nacionalnog tima - koji je, po imenima i reputaciji, slabiji od Rusije, Švedske, pa čak i Austrije.
Realnost je da je Crna Gora autsajder za plasman na EURO 2016. To moraju da prihvate oni koji vode nacionalni tim i da ga spreme da iznenadi, a ne da prijeti, igrom i riječima, jačim od sebe... Kad god smo mislili da smo jači i bolji, dogodili su se Vels, Češka, Ukrajina, Moldavija...
Bonus video:
