„Džeko dijamante”, urlao je prije četiri godine komentator bosansko-hercegovačke televizije kada je Edin Džeko tresao mrežu Belgije u Briselu, u kvalifikacima za prethodno Svjetsko prvenstvo.
Postigao je Džeko nakon toga još značajnije golove za Bosnu i Hercegovinu, rješavao je i teže utakmice, a ove jeseni je dosanjao san svih snova koje imaju fudbaleri kada počinju da se bave fudbalom, plasirao se sa svojom reprezentacijom pravo na Svjetsko prvenstvo.
Ipak, nijedan nadimak koji su mu kasnije kačili navijači, novinari i TV komentatori, poput “zmaja od Bosne” i ostalih, nije dosegao popularnost nadimka sa početka teksta. Iako su u 2013. godini Džeko i njegova Bosna i Hercegovina, prevođena Safetom Sušićem, bili apsolutni fudbalski hit u regiji.
U razgovoru za novogodišnji broj “Vijesti”, popularni “bosanski dijamant” govorio je o emocijama koje je u njegovoj zemlji pobudio plasman na Svjetsko prvenstvo, o očekivanjima na Mundijalu, o Crnoj Gori, o fudbalskom putu koji je prešao noseći dres Volfsburga i Mančester sitija, osvajajući titule u Bundes ligi i Premijer ligi.
Kaže da puno vremena u Mančesteru provodi sa Stevanom Jovetićem, a da jedva čeka da ponovo dođe u Budvu i da se ponovo druži sa svojim nekadašnjim saigračem, Stefanom Savićem.
Kakav je osjećaj biti prva zvijezda reprezentacije koja će prvi put igrati na Svjetskom prvenstvu?
- To je definitivno poseban osjećaj, s obzirom na to da smo ostvarili san svih građana Bosne i Hercegovine, ali i san nas fudbalera. Samo slavlje na ulicama poslije pobjede nad Litvanijom najbolje dokazuje koliko taj uspjeh znači svim građanima Bosne i Hercegovine. I meni je lično pao veliki kamen sa srca nakon što smo uspjeli da ostvarimo istorijski uspjeh, san svih generacija, da se plasiramo na Mundijal.
Jesi li nakon prvog meča u dresu BiH pomislio da bi jednog dana mogao da predvodiš ekipu na Mundijalu?
- San svakog igrača je da jednog dana zaigra na velikom takmičenju. Bio je to i moj san, pa zato ne mogu reći da nisam očekivao da mi se desi jednog dana. Ova generacija je prošla mnogo toga zajedno, dva puta smo bili na korak od velikog takmičenja, ali oba puta se ispriječio Portugal u baražu. Kada smo izvukli rivale u kvalifikacijama za Mundijal, sami sebi smo zacrtali cilj da budemo prvi. Imali smo sreće što je grupa bila lakša nego prethodne, a mi smo dali sve od sebe i zasluženo se plasirali na Svjetsko prvenstvo.
Dva puta ste ispadali u baražu od Portugala. Koliko je teško malim zemljama, poput BiH i Crne Gore, da se plasiraju na veliko takmičenje. Šta sve treba da se poklopi?
- Treba mnogo stvari, prije svega protivnici. Nas je i u ovim kvalifikacijama mogla da dopadne neka atraktivna reprezentacija, ali smo imali sreće da nas zaobiđe. Prije četiri godine u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi za rivala u grupi imali smo Španiju, koja je osvojila Mundijal. U kvalifikacijama za posljednje Evropsko prvenstvo trkali smo se sa Francuskom, s kojom smo na “Stad de Fransu” odigrali 1:1, iako smo vodili 1:0.
Imali smo priliku da se u toj utakmici direktno plasiramo na Evropsko prvenstvo, ali nas je presjekao penal. A poslije toga u baražu smo po drugi put izvukli Portugal, koji je u tom trenutku bio jača reprezentacija od nas. Dakle, uz znanje, potrebno je imati i malo sreće.
Izvukli ste grupu sa Argentinom, Nigerijom i Iranom. Šta očekujete na Mundijalu?
- Kao što sam i rekao kada su izvučene grupe, mogli smo da prođemo gore, ali i puno bolje. Argentina je favorit grupe i cijelog prvenstva, a mi ćemo našu šansu tražiti protiv Nigerije i Irana. To, naravno, ne znači da ćemo se predati u prvom meču sa Argentinom, gdje ćemo pokušati da napravimo iznenađenje. Moramo dati sve od sebe ako želimo da napravimo veliki rezultat i prođemo u nokaut fazu, iako smo svjesni da imamo premalo iskustva, zapravo ga uopšte nemamo na velikim takmičenjima.
Koliko vam znači što za BiH u Brazilu neće navijati samo navijači iz vaše zemlje, već i iz skoro cijele regije, Crne Gore na primjer?
- Drago mi je da imamo navijača svuda po Balkanu, jer su očito mnogi prepoznali našu želju i naš motiv. Pojavila se generacija igrača i navijača koja ne razmišlja o prošlosti, već samo o fudbalu, a mi smo svojim igrama stekli simpatije svih u regionu. Međusobno se poštujemo i podržavamo i vjerujemo da će i u budućnosti biti tako.
Tresao si mreže i u Njemačkoj i u Engleskoj, osvojio titule u Bundes ligi i u Premijer ligi. Gdje je bilo teže, koja je razlika?
- Teško da mogu da govorim o tome gdje je bilo teže, jer su obje titule koje sam osvojio nekako posebne, gotovo čudesne. Kada sam igrao u Volfsburgu osvojili smo prvu titulu u istoriji kluba, kada to niko nije očekivao od nas. Zadivili smo njemačku javnost, ali i evropsku, jer smo završili ispred takvih velikana kao što su Bajern, Šalke i ostali.
U Engleskoj sam osvojio titulu sa Sitijem na koju je klub čekao 44 godine, i to u infarktnoj završnici u posljednjem kolu protiv Kvins Park Rendžersa, kada je Mančester junajted imao isto bodova kao mi. Definitivno, to nisu titule koje se osvajaju svaki dan i ne želim da ih razdvajam. Jednostavno, svaka mi je bila teška i draga na svoj način.
Do zvijezda si stigao „zaobilaznicom”, od Željezničara, preko čeških Teplica do Volfsburga, kasnije Mančester sitija. Koji je tvoj kvalitet najviše doprinio da uspiješ kao fudbaler?
- Strpljenje. Vjerovao sam u sebe, imao sam podršku roditelja i njima dugujem sve što sam postigao u karijeri.
Kojem fudbaleru se diviš ili si se divio?
- Divio sam se samo jednom, Andriju Ševčenku. Odrastao sam uz njegove golove.
Gledali smo te prošlog ljeta u Budvi, kako ti se dopalo i kada da te očekujemo ponovo?
- Bio sam i ove godine, na dva dana, kao gost Stefana Savića. Družili smo se, lijepo smo se proveli i biće prilike da opet posjetim Crnu Goru.
Crnoj Gori falila malo lakša grupa
Igraš sa Jovetićem u Sitiju. Šta misliš, šta je nedostajalo Crnoj Gori da pođe stopama BiH?
- Crna Gora je imala težu grupu nego mi. Engleska, Ukrajina i Poljska su neugodne reprezentacije. Jako ste se dobro držali do samog kraja, a onda vas je kiks protiv Ukrajine na domaćem terenu koštao plasmana u baraž.
Za vas je velika stvar što ste ostali neporaženi proriv Engleske u Podgorici, što samo pokazuje potencijal ekipe koja će u budućnosti biti još bolja, siguran sam u to. Vjerujem da ćete, isto kao i mi, nešto naučiti iz vlastitih grešaka.
Jovetić je sjajan, uskoro će dati doprinos
Šta misliš o Stevanu Jovetiću?
- Sjajan igrač, sjajan čovjek. Provodimo jako puno vremena zajedno. Žao mi je što zbog pehova sa povredama nije imao puno prilike da pokaže kvalitet koji posjeduje. Vjerujem da će, kada se oporavi, dati značajan doprinos borbi Sitija za titulu prvaka Premijer lige.
Moj cilj je samo da ostanem normalan
Koji je tvoj fudbalski cilj, šta želiš da postigneš?
- Jedini cilj koji imam je da ostanem normalan i da sačuvam zdravlje, jer sve u životu je prolazno pa tako i fudbalska karijera,.
Najsrećniji i najteži trenutak u karijeri?
- Najsrećniji je svakako plasman sa BiH na Svjetsko prvenstvo, malo šta sa tim može da se poredi. Imao sam i dosta teških trenutaka, ali ne želim da govorim o njima, jer uvijek pokušavam da se sjećam samo lijepih.
Galerija
Bonus video:
