Slavni Marćelo Lipi nije mogao da dobije nijednu bitku protiv Dejana Damjanovića, ali je zahvaljući golu više u gostima slavni italijanski trener na klupi Gvangžua dobio rat sa Seulom, a time i mjesto u istoriji, kao jedini trener sa titulama reprezentativnog prvaka svijeta, osvajača evropske i azijske Lige šampiona.
A naš reprezentativac Damjanović je bio najbolji na terenu neosvojive tvrđave u ovoj sezoni, stadiona Gvangžua, postigao je gol za konačnih 1:1, ali je to bilo premalo, pošto je prvi meč finala u Seulu završen rezultatom 2:2.
Pretrčao je Damjanović kilometre, igrao više kao polušpic u namjeri da proslijedi što više lopti saigračima, dobio je i bezbrojne duele ali uzalud.
Sve što je mogao da uradi je da jedinu upotrebljivu loptu sprovede u gol u 62. minutu, nakon sjajnog ukrštanja sa Eskuderom koji mu je dodao loptu na 15-ak metara a naš špic iz prve između dvojice igrača pogiodio donji desni ugao.
No, četiri minuta ranije Gvagžu je poveo iz kontre identične onoj Stevana Jovetića i Damjanovića u KIjevu u dresu "hrabrih sokola", a realizator je bio Brazilac Elkeson.
Imao je Seul šansu i za preokret, Damjanović se oslobodio na istoj poziciji kao i kod gola, ali je njegov saigrač Ilok u 84. minutu odlučio da sam završi akciju i šasna je otišla u nepovrat.
U Seulu osim Damjanovića i Španca sa japanskim pasošem Eskudera nije bilo raspoloženih napadača, pošto je u potpunosti zakazao Kolumbijac Molina. Pogriješio je svaki pas, upropastio akciju, "spavao" u ofsajdu i izbacio u aut svaki korner sa desne strane.
Pa su bili uzaludni golovi Damjanovića i u četvrtfinalu i polufinalu i oba meča finala Lige šampiona. Seul je izgubio drugo finale, dok je Gvangžu donio vrijedni trofej Kini poslije 23 godine.
Bonus video:
