Gdje je Miodrag Radulović, tu se pomjeraju granice. Nakon što je prije dvije godine postao prvi trener Budućnosti od 2005. koji je počeo i završio jednu sezonu (nakon njega to je uspjelo i Radisavu Dragićeviću), crnogorski stručnjak ponovio je isti “podvig” u kazahstanskom klubu Atirau, koji je od 2003. godine mijenjao trenere kao na fabričkoj traci.
Onda je došao Radulović i priča je napokon zaokružena - popularni “naftaši”, koje je nekada vodio i prvi crnogorski selektor Zoran Filipović, završili su turbulentnu sezonu u bezbjednoj luci, kao drugoplasirani u ligi za opstanak. Sedam bodova više imao je Tobol, klub čiji će dres uskoro obući Andrija Delibašić i Mitar Novaković.
"Bila je to vrlo uspješna sezona, tim koji je važio za autsajdera u borbi za opstanak, transformisali smo u stabilnog provoligaša. Tokom sezone imali smo seriju od čak 14 mečeva u kojima smo doživjeli samo jedan poraz, što se ovdje ne pamti. Uspjeli smo takođe da uradimo ono što u Kazahstanu nije svojstveno, da pružimo priliku čak sedmorici fudbalera koji su Atirauske oblasti, svi su oni standardni prvotimci. Imali smo i četiri reprezentativca Kazahstana u raznim selekcijama, što su neke stvari koje su važne jednako kao i rezultat", priča Radulović, koji je nakon završetka sezone stigao u svoju Podgoricu.
Kao fudbalska destinacija u koju se ulaže sve više novca, kazahstanska Premijer liga poznata je i po tome što se treneri ne zadržavaju puno...
"Više od polovine lige promijenilo je trenera od početka sezone. A radili su, ili i dalje rade, vrhunski stručnjaci poput Slovaka Vajsa, Holanđanina Pajpersa, Rumuna Andonea, nekadašnjeg selektora Češke Beraneka, Ljupka Petrovića koji je u Tarazu... Neuspjeh se ne prašta i zato su promjene vrlo česte".
Radulović je prije početka nedavno završene sezone potpisao ugovor na “godinu plus godinu”, uskoro će razgovarati o nastavku saradnje.
"Imam opciju da ostanem, ali me više ne zadovoljava borba za opstanak. Vlasti Atirauske oblasti obećali su dvostruko veći budžet za narednu sezonu, ako se to realizuje imaćemo bolji tim i boriti sa za više ciljeve, u tom slučaju ću ostati".
Radulović je jedini crnogorski trener, ali nije jedini Crnogorac u Kazahstanu. Damir Kojašević i Blažo Igumanović su vicešampioni sa Astanom, dok će Novaković i Delibašić u januaru obući dres Tobola.
"Ulaže se sve više i više, već se ostvaruju transferi od milion, 500 ili 600 hiljada eura. Uspjeh Šahtjor Karagandija, kome je samo malo sreće nedostajalo da se plasira u Ligu šampiona, motivisaće i ostale klubove, i biće sve bolje i bolje", istakao je Radulović.
Budućnost ima viziju, samo neka istraje u tome
Miodrag Radulović je prošle godine osvojio titulu sa ekipom Budućnosti, ali i oborio sve rekorde - njegova ekipa završila je sezonu sa rekordnim brojem bodova (80), ostvarenih pobjeda (25) i postignutih golova (82) u jednoj sezoni crnogorskog šampionata.
Svakodnevno, kako kaže, prati šta se dešava u klubu u kojem je fudbalski odrastao.
"Budućnost je sada podmladila tim i napravila pravu viziju, ali ništa neće valjati ako se ne istraje u tome. Zato treba dati kradita i struci i svim strukturama u klubu, a navijači moraju da imaju strpljenja".
O reprezentaciji Crne Gore, u kojoj je svojevremeno obavljao ulogu skauta (vodio je i omladinsku selekciju), Radulović kaže:
"Žao mi je zbog svega što se izdešavalo, jer sam stvarno vjerovao da možemo do baraža. Ipak, najvažnije je samo da ostanemo na pravom putu, jer Crna Gora već četiri godine ima ono što je najvažnije u fudbalu, a što mnogi nemaju - kontinuitet. Nema ga ni Kazahstan, iako se radi o zemlji koja je 100 puta veća", zaključio je Radulović.
Bonus video:
