Ni boljim poznavaocima fudbalskih prilika u Crnoj Gori ime slovenačkog fudbalskog kluba NK Zavrč ne znači mnogo.
To će se, međutim, ubrzo promijeniti, pošto je u debiju u Prvoj ligi Slovenije ovaj mali klub sa juga Štajerske tek u 89. minutu poražen od najboljeg kluba, Maribora, ponosa te pokrajine.
A recept za uspjeh Zavrča, koji je ove godine prvi put ušao u Prvu ligu, jeste fudbalski šmek koji je na podgoričkim ulicama naučio Viktor Trenevski, dijete a potom i prvotimac Budućnosti, zatim igrač sjajne generacije Partizana, a sada trener kluba iz mjesta sa samo 1.500 stanovnika.
"Nijedno mjesto na svijetu u odnosu na broj stanovnika nema takvu koncentraciju fudbalskih asova kao Podgorica. To je nevjerovartan talenat, a Dejan Savićević je najbolji igrač sa Balkana ikada, potom ide Predrag Mijatović, a Podgorica je dala makar 30 igrača boljih od Zlatka Zahovića, kojim se ponosi Slovenija. A ja se ponosim što je Savićević na čelu Fudbalskog saveza Crne Gore napravio uspjehe kojima je zadivio svijet, a ostalim zemljama u okruženju dao recept kako treba da se radi. Iako sam učio i od trenera koji je bio prvak svijeta, Brazilca Karlosa Alberta Pareire, svoj trenerski uspjeh dugujem Antu Miročeviću, koji me je naučio suštini fudbala, odnosu prema ovom sportu, igri. Moram pomenuti i Dima Mitrovića, kod kojeg sam sazrio kao igrač, i oni su učinili da mi trenersko umijeće bude u krvi", objašnjava Trenevski sjajan start na klupi Zavrča u eliti, sa kojim je u prva četiri kola upisao po dvije pobjede i poraza.
Zavrč je novajlija u najjačoj ligi Slovenije, nakon što se uz bodovne rekorde ekspresno do elite prošetao iz petog ranga. Trenevski je klub preuzeo u januaru, a Zavrč je pod njegovom palicom doživio samo jedan poraz u Drugoj ligi.
"Klub mi je povjeren u januaru, jer su čelnici i glavni finansijeri Zavrča, braća Miran i Roman Vuk prepoznali moju ambiciju da usavršavam i svoj rad, ali i klub. Preporučili su me sjajni rezultati u 18 mjeseci vođenja Veržeja, kojeg sam iz Treće lige uveo u Drugu. Moj rad je odmah donio veći nivo igre i rezultata, pa je klub napravio pomoćni teren sa reflektorima, renovirao glavni stadion i tu se neće stati. U novembru će stadion dobiti još jednu tribinu, zahvaljujući čelnicima koji su najuspješniji preduzetnici u Sloveniji. Tribine su nam, doduše, popunjene ali sa cijenom od pet do sedam eura za ulaznicu je malo novca, mada nešto ulože i sponzori. U svakom slučaju, prezadovoljan sam nakon četiri odigrana kola, jer smo prikazanom igrom protiv najboljih ekipa u Sloveniji promijenili cilj. Od opstanka u ligi, sada je klima u klubu takva da se želi plasman među četiri prvoplasirene ekipe", naglasio je 40-godišnji Podgoričanin.
U čemu je recept uspjeha Zavrča, da li ste se pojačali u odnosu na tim koji je pobijedio u Drugoj ligi?
"Doveli smo tri pojačanja, mada su svi u klubu saglasni da je dobra igra uveliko zasluga mojeg rada. A nije neskromno ako kažem da mi se nikada za nepune dvije i po godine trenerskog posla tokom priprema nije povrijedio igrač, a ličnim kontaktima obezbijedio sam jake provjere u pripremnom periodu, sa Hajdukom, mojim Partizanom i Slaven Belupom. Osjetio je i najbolji klub u Sloveniji, Maribor našu snagu, jer smo imali prečku ali i gol postignut iz malog ofsajda za nesuđeno izjednačenje. A u posljednjem kolu poraženi smo od Gorice, koja je postala filijala Parme, imaju 11 stranaca od čega su osmorica Italijani i mislim da će se boriti za titulu ove godine. Uz Maribor, naravno, koji je ovdje ono što je prije 20-ak godina bila Budućnost u Crnoj Gori. Sada, nažalost, vidim da klub za koji navijam, Budućnost, stagnira. Ove uspjehe koje pravi Mladost su pravi šamar za Budućnost".
Da li planiraš povratak u Crnu Goru?
"Da, u januaru želim da PRO licencu dobijem u mojoj domovini, jer mi u Podgorici žive brat i roditelji. Igrao sam za reprezentaciju Makedonije, jer je bio veliki pritisak a zemlja se raspadala pa sam odlučio da igram za zemlju mojih djedova. Što se trenerskih ambicija tiče, vezane su sada isključivo za Zavrč, djeca su mi krenula u školu i sjajno su se uklopili mojih pet kćerki i sin. U januaru klub planira i pojačanja, mada je i ovaj tim izdanjem iz drugog poluvremena u pobjedi nad Celjem, pokazao da može mnogo. To poluvrijeme je bilo najbolja igra mojeg kluba u njegovoj istoriji, i sa dva gola smo preokrenuli rezultat sa poluvremena", zaključio je Trenevski.
Partizan je jedan
"Zadovojan sam i igračkom karijerom, koja je i osnov mojeg sadašnjeg dobrog rada. Najljepše trenutke sam proveo u Budućnosti, koji je moj klub i navijam za "plave". Moja duša je, međutim - Partizan. To je jedinstven klub, a mi smo bili generacija koja je dominirala u zemlji. Ipak, sankcije su učinile da ne izađemo vani i napravimo ono što smo trebali, jer su tada prvotimci bili i Savo Milošević, Saša Ćurčić, Dragan Ćirić, Ivica Kralj... Teško mi je pala i povreda koljena, jer sam tokom mjesec rada sa Pereirom u Fluminenseu pokazao da sam spreman da igram za taj veliki brazilski klub, ali je pregled magnetnom rezonancom učinio da ne dobijem ugovor", rekao je Trenevski.
Najbolji je Klop
Iako je još 2008. godine završio 16-godišnju igračku kariejeru, tokom koje je imao 17 nastupa za selekciju Makedonije, Viktor Trenevski još nije stekao PRO licencu.
"Problem je predstavljao moj rad fudbalskog menadžera, ali sam to uspio da prevaziđem i krenem sa sticanjem licenci. Nikada nisam bio pomoćni trener, ali je moj uspješan dosadašnji trenerski rad pokazao da treba da nastavim i usavršavam se. Moj idol nije ni Žoze Murinjo, niti bilo koje drugo veliko ime, već Jirgen Klop. U moru literature i podataka koje može biti zbunjujuće oko sistema rada, on je po meni na originalan način individualni pristup do igrača pretočio u korist ekipe. Sa igračima Borusije, koji nijesu u svjetskom vrhu, postiže vrhunske rezultate i očigledno je da zna kako da iz njih izvuče maksimum, i to bez samoisticanja", objasnio je Trenevski.
Bonus video:
