Teško je kada kompletna sezona, preko trideset kola, grčevita borba, bezbroj datih i primljenih golova, jedna dobra i jedna loša sezona odlučuju o tome ko će igrati u elitnom rangu. A takav je bio meč u Baru.
Izabranici Obrena Sarića, koji od kada se vratio na kormilo sada i dalje barskog prvoligaša, zaslužili su da i naredne godine budu u centru pažnje. A više je razloga za to.
Prvi i osnovni, bili su najbolji kada je najpotrebnije i psihološki najteže. I drugi, da se nikada ne smiju otpisati i kada se misli da je sve gotovo.
A publika je skandiranjem Sare, Roto, Nino (sportski direktor koji je uvijek bio uz igrače i klub) i ostali na kraju meča sve rekla....
"Vjerovao sam po povratku na kormilo mog kluba da možemo da uspijemo, iako je bilo mnogo skeptika. I tu vjeru sam prenio na igrače, stručni štab, upravu, navijače... I dokazao da možemo sve kada to hoćemo i želimo".
"A zaslužili smo da budemo tu gdje smo sada. Sjetite se nekoiko posljednjih mečeva, trijumfa nad najboljima, pobjede u Podgorici. Zahvaljujem svima, igračima na hrabrosti i vjeri, upravi na snazi da nas podrži kada je najpotrebnije, navijačima na svakom aplauzu", emotivan je bio nakon revanša strateg Mornara Obren Sarić, čestitajući Bokelju na odličnoj igri i poželjevši im ulazak u elitu naredne godine.
A krenuo je domaćin potpuno logično - ofanzivno. Prividno, sa tri napadača, ali pravih prilika (izuzev pokušaja Vojvodića i Rotkovića), praktično da i nije bilo.
I onda gol u pravo vrijeme. Neshvaćeni majstor, lucidni strijelac, neumorni borac Luka Rotković primio je loptu poslije dodavanja Metovića i u svom maniru preciznim udarcem u 32. minutu matirao Petkovića. Nada se tada probudila, a minus iz Kotora anulirao.
Gosti su pokušali da uzvrate preko Nikezića (Radanović je odlično intervenisao) i Pajovića koji je prebacio kompletan gol. U nastavku su gosti igrali sa japanskim šmekom (u startnoj postavi bila su čak tri Japanca), od kojih je Učida i postigao gol koji je Kaluđerović poništio i prije nego što je lopta završila u mreži zbog opasne igre.
I mudro čuvali svoj gol. Ruku na srce ni Mornar nije bio konkretan. A onda je Sarić naredio ofanzivu. I stigla su dva pokušaja. Prvo je odlično šutirao Krstović, Petković je dobro intervenisao, a potom je pokušao i Jovović.
I onda trenutak vrijedan zlata i opstanka za Barane. Momenat magije, pokazatelj kvaliteta i specifičnosti čovjeka odluke Luke Rotkovića.
Primljena lopta, kratak dribling, magičan udarac slabijom desnom nogom sa velike distance i lopta u mreži. Gol vrijedan svega što su igrači na terenu zaslužili, navijači na tribinama željeli, od čega su Kotorani strijepili.
Ali, uz dužno poštovanje, grad Bar je zaslužio prvoligaša. Ako ništa drugo, makar zbog iskustva, od posljednjih šest godina, čak u pet navrata su igrali ovakve mečeve.
"Čestitam domaćinu, ali ostaje žal jer smo bili blizu cilja. Dozvolili smo grešku da kod prvog gola izgubimo loptu na sredini terena i protivnik je to kaznio. Onda smo imali kontrolu, bili ravnopravan rival u ovom dvomeču, ali je fantastičan gol sve odlučio".
"To je fudbal. Mislim da smo makar bili ravnopravni sa prvoligašem", rekao je vidno razočarani šef struke Bokelja Slobodan Drašković.
MORNAR- BOKELJ 2:0
Bar - Stadion SRC “Topolica“. Gledalaca: 1.000. Sudija: Jovan Kaluđerović (Cetinje). Pomoćnici: Veselin Radunović (Nikšić), Dimitrije Mrgunović (Podgorica). Strijelac: Luka Rotković u 32. i 83. minutu. Žuti kartoni: Rašović, Rotković, Metović, Jovančov, Jovović, Matić (Mornar), Stojanović (Bokelj). Crveni karton: Jovančov (Mornar).
Mornar: Radanović 7, Kajević 7, Rašović 7 (Matić), Skopljak 7,5, Vojvodić 7,5, Obradović 7, Krstović 7,5, Bogdanović 7 (Jovović), Rotković 8,5, Metović 7, Jovančov 7 (Merdović 7).
Bokelj: Petković 6,5, Pavićević 6, Martić 6, Todorović 6, Mikijelj 6,5, Takasuka 6, Rašović 6 (Kojama), Pajović 6 (Pavićević), Učida 6,5, Nikezić 6, Spalević 6.
Bonus video:
