Od specijalnog izvještača "Vijesti"
Sankt Peterburg - Rastojanje između njega i lopte čini se veće od udaljenoti lopte od gola... Kreće ka lopti na vrhovima prstiju, izuzetno sitnim koracima... Polako produžava korak... Šut... Lopta ide daleko od stative… Ali, gle čuda, vraća se… Mazi okvir gola i svom silinom zakucava se u mrežu… Kakav pogodak!
Koliko je samo utakmica, upravo na ovakav način, ljubiteljima fudbala urezao u pamćenje Roberto Karlos da Silva Roča, omaleni ljevonogi Brazilac, šampion svijeta sa reprezentacijom i trostruki osvajač Lige šampiona sa Realom iz Madrida.
"Čovjek-metak", nadimak je koji je Roberto Karlos dobio u Španiji, upravo zahvaljujući njegovom snažnom izvođenju slobodnih udaraca, pri kojima je lopta dostizala brzinu i do 169 km/h.
Možda ovaj fenomen izvođenja prekida i ne treba da čudi kada se uzme u obzir to da je kao dječak bosonog šutirao loptu napunjenu ne vazduhom, već pijeskom.
Pravi fenomen, međutim, kada je Roberto Karlos u pitanju predstavlja njegova građa. Jer kako je moguće da 168 cm visok čovjek, težak svega 64 kilograma ima butine jednakog prečnika (lijeva 58, desna 60 cm) kao i Muhamed Ali, visok 191 cm i težak 95 kg, u vrijeme kada je bio svjetski šampion teške kategorije?!
Ipak, onima koji su prisustvovali njegovim mečevima, pružao je mnogo više od svojih izvanrednih slobodnjaka, iako bi se isti sigurno zadovoljili i samo time.
Težak bi posao imao onaj koji bi pokušao izbrojati koliko bi puta po meču, fudbaler koji je 11 sezona nosio dres Real Madrida, prešao liniju centra.
Ne bi zaljubljenicima u najvažniju sporednu stvar na svijetu, koji su ga gledali uživo, bio začuđujući ni podatak da je Karlosu trebalo svega 10,6 sekundi da "preore" 100 metara travnatog igrališta. Tako da razloga, zbog kojih su navijači ludjeli za njim gdje god da se pojavi, ima na pretek. O ljubavi navijača prema njemu najbolje govori reakcija pristalica Fenerbahčea, u kojem je proveo svega dvije i po sezone, nakon što je Karlos najavio da odlazi.
U ispraćaju iz Istanbula, cijeli stadion Fenerbahčea je na nogama aplaudirao i skandirao "Volimo te Karlos"!
Najljepše od svega je, ipak, sigurno to što je uz sve navedeno, ovom, sada već 40-godišnjem Brazilcu, fudbal predstavljao, a i dalje predstavlja, zabavu koliko i sport, što se u svakom trenutku mogao vidjeti i iskren osmijeh na njegovom licu.
Upravo taj iskreni osmijeh pradstavlja njegov zaštitni znak i van terena. Ne krije da voli, kao i da i te kako dobro umije, kvalitetno da se našali, nije bitno da li na svoj ili tuđi račun, zbog čega je i bio omiljen kod saigrača i kolega gdje god da je igrao.
Čak je i u toku intervjua za "Vijesti" u jednom trenutku iz autobusa Anžija izvirio jedan od igrača ruskog prvoligaša, te u pravcu potpisnika ovih redova šaljivo dobacio na Karlosov račun: "Ne pitaj ga ništa, ne pitaj ga ništa", na šta je sportski direktor Anžija uzvratio kako jedino zna - osmijehom!
Od vašeg dolaska u Anži klub je napredovao na svim poljima, neki od najboljih igrača na svijetu počeli su da pokazuju interesovanje za klub. Da li ste ponosni na to?
"Najvažniji je mentalitet.. Doveli su prvo mene, potom Samuela (Etoa), potom i Gusa Hidinka. Ljudima u Mahačkali trebala je sreća! Mislim da fudbal donosi sreću svim ljudima odatle. Anži je veoma profesionalan klub, mnogo korektan i to je najvažnije da bi se napredovalo".
Kroz cijelu karijeru igrali ste u zemljama sa visokim temperaturama, a sada ste u Rusiji, zemlji surove klime...
"Ma, nikakva razlika. Kada je hladno idemo u Madrid ili idemo u Brazil... To ne predstavlja nikakav problem".
U kakvim ste odnosima sa nekadašnjim saigračem, Crnogorcem Predragom Mijatovićem?
"On je moj veliki prijatelj još iz igračkih dana. Obavio je zaista sjajan posao u Real Madridu. Predrag Mijatović je prijatelj za cijeli život!
Vaš slobodni udarac i gol protiv Francuske... Nezaboravan, jedan od najljepših u istoriji fudbala!
"Zaista nezaboravan... Za takav gol treba imati mnogo sreće, mnogo samopouzdanja... Treba imati snage, pomalo od svega".
Da je sreća u pitanju, trebalo bi je veoma mnogo da se postigne takav gol?
"Da, bio je to zaista izuzetno lijep gol!" (uz osmijeh se prisjeća Karlos)
Da li vas oduševljavaju neki golovi postignuti u posljednje vrijeme, od sada aktivnih igrača?
"Hulk šutira veoma dobro. Svi golovi Hulka za mene predstavljaju pravo iznenađenje. Zaista prelijepo!
Šta mislite o njemu? I on je došao u Rusiju, u Zenit, kao velika zvijezda?
"Došao je u Rusiju kao zvijezda, što i opravdava na terenu, igra zaista odlično. Čini osnovu ekipe Zenita, zajedno sa Vicelom i Danijem. A što se tiče reprezentacije Brazila, Hulk je definitivno osoba koja može da se okiti zlatom sa Mundijala. Izvanredan igrač".
Roberto Karlos sa izvještačem "Vijesti"
A Nejmar? Da li on može postati najbolji svjetski igrač, bolji i od Mesija, Ronalda?
"Trenutno nije bolji od Mesija i Ronalda. Međutim, Nejmar je ogroman talenat i jednoga dana sigurno može biti broj jedan na svijetu".
Kako Vam se čini trenutna situacija u reprezentaciji Brazila? Da li mogu uraditi nešto više na predstojećem Prvenstvu svijeta koje se igra u Vašoj zemlji?
"Naravno da je moguće. Ekipa je, ipak, veoma mlada i zbog toga će sigurno biti komplikovano. Ali pokušaćemo, jer posjedujemo zaista veliki kvalitet - zaključio je, po mnogima najbolji lijevi bek svih vremena, i zaputio se ka autobusu Anžija, u kojem je nastavljena fešta, započeta još u svlačionici stadiona "Petrovski" u Sankt Peterburgu, nakon plasmana u finale Kupa Rusije, poslije pobjede nad domaćim Zenitom".
PETROVIĆ može da vodi velikane
Kako se slažete sa našim Željkom Petrovićem, pomoćnikom Gusa Hidinka?
"Željko je izuzetno dobar čovjek, veoma korektna osoba, sjajan trener, kao i sjajan prijatelj".
Možete li da vidite njega u budućnosti, kao glavnog trenera neke od najboljih ekipa u Evropi?
"Bez sumnje. Željko posjeduje sve predispozicije da u bliskoj budućnosti postane prvi trener nekog od najboljih klubova na svijetu".
Bonus video:
