Bivši, a po svemu sudeći, i budući kapiten fudbalske reprezentacije Srbije Dejan Stanković, rekao je da će se vratiti u nacionalni tim i zaigrati protiv Hrvatske u Zagrebu 22. marta, samo pod uslovom da bude potpuno spreman.
"Rekao sam selektoru Mihajloviću da prvo moram da budem zadovoljan sobom, da budem spreman, i sa kondicijom i sa glavom. Do meča na Maksimiru ima još 40 dana, do tada moram da imam nekoliko utakmica u nogama, da budem 120 odsto spreman i onda ću moći da razmišljam o protivniku. Ime i prezime ne igra i nikad sebi ne bih dozvolio da se vratim samo zbog imena", rekao je Stanković, koji je sa 102 utakmice za državni tim rekorder, zajedno sa Savom Miloševićem.
On je u razgovoru sa novinarima u Beogradu dodao da je svjestan rizika, ali da se ne plaši, "jer čovjek ponekad u životu mora i da preuzme rizik".
"Razgovarao sam sa mnogim sportistima, osvajačima olimpijskih medalja i otprilike 90 odsto je protiv povratka! Kažu da ne mogu ništa da dobijem time, niti da mogu nešto da promijenim, ali nekad u životu neki rizik mora da se preuzme. Pretrpio sam mnogo kritika dok sam igrao za reprezentaciju, opravdanih i neopravdanih. Strah me nije, iako bi mnogi rekli da sam glup, pogotovo što sam jednom rekao ćao. Realno je da sam donesem odluku, ne da li ću igrati, nego da li se osjećam spremnim za tu utakmicu", istakao je Stanković.
Prvotimac Intera ističe da ukoliko zaigra u Zagrebu, planira i da ostane u reprezentaciji, do kraja kvalifikacija, a nada se i do prvenstva svijeta u Brazilu.
"Ne dolazim da uradim nešto loše, da napravim neki problem, dolazim da igram za dres. Ne zanima me ni broj na dresu, ni kapitenska traka, niti rekordi. Da sam ih jurio, mogao sam odavno da imam bar 120 utakmica za reprezentaciju. Istrčao bih na Maksimir i da mi tamo slome obje noge, nema problema. Ne mogu da kažem NE Srbiji i mislim da ne radim ništa loše".
Stanković kaže da nema osećaj da je odlazio iz reprezentacije, a kada su u pitanju nova pravila ponašanja - obavezno pjevanje himne ili aplaudiranje protivničkoj rekao je:
"Pevanje himne nije problem, pjevao sam je i ranije, ali kad je u pitanju aplaudiranje tuđoj himni, uz dužno poštovanje svima, ne znam....Igrao sam u Zagrebu 1999. godine, tada nismo ni čuli našu himnu, bilo je pakleno, kad su dali gol i mi smo se sa njima radovali, jer smo poslije toga mogli da počnemo da igramo fudbal. Ne vjerujem da će sada pritisak da bude toliki, iako utakmica ima svoju takmičarsku tenziju. Samo da ostane u normalnim okvirima, ruku na srce oni imaju odličan tim, ali mislim da mogu da pomognem. Ne vjerujem da me se plaše, ali mislim da imaju respekta prema mojoj karijeri“.
Na pitanje da li postoji šansa da karijeru završi u Crvenoj zvezdi Stanković je bio jasan.
"Ja sam Zvezdino dijete, ali ne mogu da razmišljam o nečemu što nije realno. Uvijek proleti neka misao, za Zvezdu se živi, ali da igram nije realno. Volio bih još jednu utakmicu za Zvezdu, možda mi se i ostvari želja, neka revijalna. Ali, sad Zvezdi su potrebni ratnici, momci koju oru teren, šta ja da radim sa 35, 36 godina. Želja mi je da karijeru završim u Interu, imam ugovor do 2014. godine, ostalo nas je još šestorica iz šampionske generacije. Vidjećemo, biće teško, poslije 15 godina karijere, moraš ponovo da učiš da hodaš. Ali, vjerujem da ću kada se to desi naći nešto ispred sebe - trener, predsjednik, ali ubijeđen sam da ću nešto naći i nastaviti da se bavim strasno, kao da igram.
Stanković se vratio na teren minulog vikenda protiv Kjeva poslije devet mjeseci pauze i dvije operacije.
“Od maja do Nove godine bar tri puta bio sam u ozbiljnom problemu, veoma blizu da stavim tačku. Imao sam stalne bolove, pokušavao da se vratim, dvije operacije... Ali, uz pomoć familije, saigrača, ljudi iz kluba koji su bili fenomemnalni, i podrška da ne odustanem nisam htio da se predam. Želio sam da odigram bar još jednu utakmicu, operisao bih se i treći put da je trebalo. Što kaže Rafael Nadal, najsrećniji sam kad igram tenis, tako i ja za fudbal, pa makar i trpio neke bolove. Svjestan sam svega, 34 godine, dvije operacije, pa i da ih nisam imao, godine i kilometri su učinili svoje. Bio sam blizu, ali nisam htio da se predam. Htio sam da kraj bude kad to ja odlučim“, zaključio je Stanković.
Stanković je posljednju utakmicu za državni tim odigrao u oktobru 2011. godine protiv Slovenije u Mariboru i tada se poslije poraza od 1:0 i izgubljenih šansi za plasman na EURO.
Bonus video:
