Oskar Vašington Tabares i sjutra će uz pomoć saradnika, jedva hodajući i koristeći štake, ući na stadion u Samari, predvoditi nacionalni tim Urugvaja, u posljednjem meču grupne faze Mundijala, protiv Rusije.
Čovjek, koga u domovini i širom svijeta, znaju i pod nadimkom „El Maestro“, zbog fudbalskog znanja, ali i zbog toga što je radio kao pravi učitelj, od 2016. godine boluje od Gilen-Bareovom sindroma, rijetke bolesti nervnog sistema, koja se najčešće završi paralizom.
Ima 71 godinu, jedva hoda, osjeća, kaže, povremeno jake bolove, nije želio da ostavi tim i da se od fudbala oprosti van terena.
„Nije neizdrživo, navikao sam. Pošto je ovo hronično oboljenje, ima dana kada ne osjećam nikakve bolove i kada je sve u redu“, kaže Tabares.
Pripadnost svom timu, u svakom trenutku, je Tabaresova specifičnost.
Prije 27 godina je kao trener Boke juniors učestvovao u najbrutalnijoj fudbalskoj tuči svih vremena, poslije meča sa Kolo Kolom u polufinalu Kopa Libertadores.
Punih 19 minuta trajao je fizički sukob igrača, a Tabares nijednog trenutka nije napustio „bojno polje“, iz koga je izašao sav u krvi i sa ozbiljnim posjekotinama na licu.
Branio je i Luisa Suaresa, bespotrebno doduše, prije četiri godine, nakon što je njegov tadašnji i sadašnji igrač ugrizao Đorđa Kjelinija.
„Ovo je zavjera“, govorio je Tabares tada.
Takav je „El Maestro“, zato ga tako i vole u Urugvaju i zato bi igrači ginuli za njega.
U domovini ga zovu i fudbalski Če Gevara, posljednji revolucionar.
„Biće nam neobično kada ne bude sa nama“, priznao je Dijego Godin.
Bonus video:
