Iza crnogorske fudbalske reprezentacije je jedna od najuspješnijih, uz magičnu jesen 2010. definitivno najuspješnija godina od sticanje nezavisnosti.
„Sokoli“ su 2012. godinu završili bez poraza, što je rezultat sa kojim u evropskom sazvežđu moćnih reprezentacija može da se pohvali samo svjetski i evropski prvak Španija.
Dok su rane od nespretno odrađenog baraža i propuštene šanse u 2011. i dalje pekle, malo je ko primjećivao da kroz prijateljske utakmice sa Islandom, Belgijom i Letonijom četa Branka Brnovića pomalo tiho krči put ka godini bez poraza. Remi sa Poljskom u Podgorici na startu kvalifikacija dočekan je sa pomiješanim emocijama, kako zbog dešavanja na terenu tako i zbog ponašanja dijela navijača (utakmica je u jednom momentu bila na ivici prekida), da bi epska pobjeda nad Ukrajinom na obali Dnjepra iz korijena promijenila priču i maltene za jednu noć gurnula Crnu Goru u novi fudbalski trans. Uz lagane pobjede nad San Marinom to je bilo dovoljno za prvo mjesto u novogodišnjoj noći, ali prava iskušenja i prava borba dolaze tek u 2013. godini. Ako bi se mjerio pređeni put do Brazila, Crna Gora je trenutno negdje na trećini, ali samouvjerena da može da stigne do kraja.
Stevan Jovetić je u međuvremenu stekao status megazvijezde u Italiji, za njega su se ljetos otimali Juventus, Mančester siti i Čelzi. Jo-Jo je na kraju odlučio da još jednu godinu ostane u Fiorentini. Navijači Juventusa klanjali su se Mirku Vučiniću, koji je sa nekoliko odlučujućih golova u finišu sezone donio sebi prvu, a „staroj dami“ zvanično 28. titulu prvaka Italije. Titulu, i to kakvu, u Premijer ligi, osvojio je i Stefan Savić sa Mančester sitijem, ali je već u avgustu u potrazi za većom minutažom postao Jovetićev saigrač u Fiorentini. Marko Baša je drugu godinu zaredom zaigrao sa Lilom u Ligi šampiona, Dejan Damjanović „pokorio“ Seul, Vukašin Poleksić se vratio na teren nakon dvogodišnje suspenzije, a Miodrag Džudović ostao vjeran Spartaku iz Naljčika, čak i u Drugoj ligi.
Na klupskoj sceni, Budućnost je u 2012. više mečeva igrala pod Goricom pred sablasno praznim nego polupraznim tribinama (kazne zbog navijača), ali to nije spriječilo podgorički tim da uz niz rekorda prekine nisku bez trofeja i osvoji drugu titulu u nezavisnoj Crnoj Gori. Za to vrijeme, jedan drugoligaš (Čelik) probijao se kao tane kroz drugu ligu i na kraju postao prvi crnogorski tim od nezavisnosti koji je osvojio Kup i izašao u Evropu, a pritom nije bio član elitnog ranga. Mogren je u, za naše prilike, spektakularnim transferima prodao Luku Đorđevića Zenitu i Marka Bakića Torinu, ali taj novac nije pomogao čelnicima kluba da dobiju licencu za nastupe na evropskoj sceni.
A u Evropi, Zeta je napravila nisku za pamćenje, ekipa Rada Vešovića je u „rušilačkom“ pohodu kroz kvalifikacije za Ligu Evrope nanizala čak tri tima, jermenski Pjunik, finsku Jivaskilu i Sarajevo. Zbog ovog niza koji će neki crnogorski tim teško ponoviti u bliskoj budućnosti, fudbaleri Zete su zaslužili da im se oprosti devetka protiv PSV-a u Ajndhovenu.
Počela je i nova sezona u CFL-u, čini se sa nikad manje kvaliteta, ali i nikad više neizvjesnosti. Jesenju titulu je osvojila Sutjeska, ali za onu krajnju, puno važniju, konkurišu još tri tima: Budućnost, Rudar i Čelik.
Veliki dio timova Prve i Druge lige se tokom jeseni gušio u besperici, štrajk nije zaobišao ni najveći crnogorski klub (Budućnost), a liga je u jednom momentu bila pred kolapsom. Da bruka, ipak, ostane pobrinuo se Lovćen, „stogodišnjak“, klub koji je u predvečerje velikog jubileja zbog besparice otpustio sve prvotimce i šansu ukazao omladincima, ugrozivši regularnost cijele CFL.
Izgradnja istočne tribina stadiona pod Goricom nije počela ni u minuloj godini, a 2012. je samo donijela dilemu da li će se tu graditi više ikada...
Galerija
Bonus video:
