Menadžer Mančester junajteda i najveća trenerska avangarda u svijetu fudbala - ser Aleks Ferguson - putovao je u Ameriku i održao predavanje na Harvardu, jednom od najpoznatijih univerziteta na svijetu.
Engleski mediji su se brže-bolje dočepali nekih rečenica sa predavanja i sastavili „mini-priručnik za trenere”.
Priprema utakmice
"Jednom sam čuo da je neki trener počeo sastanak u svlačionici: „Ovo je vjerovatno 1000. razgovor koji počinjem sa vama".
A igrač je brzo reagovao: „Ja sam vjerovatno prespavao polovinu od njih”.
"Ti sastanci nisu jednostavni. Zbog toga želim da kažem igračima različite i zanimljive priče uoči meča, koristeći maštu i imaginaciju".
Generalno, priča se o našim očekivanjima na utakmici, vjeri koju fudbaleri treba da imaju u sebe i povjerenju jednih u druge.
Sjećam se da sam bio na koncertu Andree Boćelija, operskog pjevača.
Prije toga, nikada u životu nisam bio na koncertu klasične muzike.
Gledao sam koncert i razmišljao o koordinaciji i timskom radu, jedan se zaustavlja, drugi počinje, kako je sve to fantastično.
Tako sam fudbalerima pričao o orkestru, koji djeluje kao perfektan tim.
Određivanje tima
"Nikada igračima ne otkrivam tim do dana utakmice. Ako utakmica počinje u 15 časova, igrači u 13 saznaju sastav. Ali, prije toga obavim individualne razgovore sa igračima koji su izostavljeni iz tima, a možda su očekivali da budu u prvih 11. To je vrlo važno".
I znam da nije lako, jednom sam kao fudbaler Rendžersa u 13.50 izostavljen iz tima u finalu Kupa.
Znam kakav je to osjećaj. Nikada nisam siguran šta fudbaleri misle, zato im kažem:
"Možda sam napravio grešku, ali mislim da je ovo najbolji tim za danas”.
Potrudim se da im ulijem malo povjerenja, govoreći im da je takva taktika i da velike utakmice tek dolaze. Takav je fudbal, morate da donosite brze odluke.
Spremanje taktike
"Taktika može da se mijenja u zavisnosti protiv koga igramo. Igračima skrenem pažnju da se koncentrišu na jednog ili dvojicu fudbalera protivnika, one koji su najznačajniji u njihovoj igri".
Ko izvodi prekide? Ko je čovjek koji im vodi igru? Ko je taj koji ih podstiče? Ostatak vremena se koncentrišem na moj tim.
U petak obično radimo video-analizu protivnika – njihove prednosti, slabosti, prekide, analiziramo što će se u njihovoj igri vjerovatno dogoditi, i tako dalje...
Zatim, u subotu, ponekad imamo još jednu, kraću verziju – samo rekapitulaciju prethodnog dana.
Razgovor u poluvremenu
"Protekne otprilike osam minuta od kada igrači uđu u svlačionicu dok vas sudija ne pozove na teren ponovo. Zato je od vitalnog značaja da dobro iskoristite vrijeme. Sve je lakše kada imate dobar rezultat - pričate o koncentraciji, o tome da igrači ne smiju da se zadovolje zbog vođstva, kao i o drugim malim stvarima na koje treba obratiti pažnju".
Ali, kada gubite, onda morate da izvršite uticaj na ekipu.
U posljednjih nekoliko minuta prvog poluvremena uvijek razmišljam o tome šta ću da kažem igračima u pauzi. Tada sam pomalo u transu, koncentrišem se. Ne vjerujem u bilješke i slične zapise tokom igre.
Vidim da drugi treneri to često rade, ali ja ne – ne želim da propustim bilo koji detalj igre kada bih sagao glavu i zapisivao.
Jednostavno, ne mogu da zamislim sebe da u poluvremenu vadim neke papire i kažem igraču:
"Ti si u 30. minutu dao pogrešan pas”.
Ne, siguran sam da to ne bi impresioniralo fudbalere.
Pohvale i kritike
"Nema previše mjesta za kritike igračima tokom treninga. Za fudbalere - ali i bilo koju drugu vrstu ljudskoj bića - ne postoji ništa bolje od slušanja riječi „well done” (dobro urađeno)",
Mislim da su to dvije najbolje riječi koje su ikada korišćene u sportu. Ne morate uopšte da koristite superlative.
Što se tiče kritika, ne možete uvijek da vičete i vrištite na fudbalere. To danas ne funkcioniše. Ni igrači ne vole da se kritikuju. Ali, u svlačionici, neophodno je da igračima ukažete na greške.
Važno je da se to uradi odmah nakon utakmice. Ne, ja ne čekam ponedjeljak, uradim to odmah. Nema svrhe čekati, jer ponedjeljak je novi dan.
Bijes i motivacija
"Još uvijek postoji mali zalogaj bijesa u meni, misleći na to kako smo olako bacili u vodu titulu prošle sezone. Desila se drama koju samo Mančester junajted može da proizvede".
Ko bi pomislio da će Blekburn, koji je bio posljednji na tabeli, pobijediti nas na „Old trafordu”?
Ili da će Everton izjednačiti na 4:4 kada smo sedam minuta prije kraja vodili sa 4:2?
Da, i dalje osjećam neki bijes zbog toga, ali to je i neka vrsta dodatne motivacije za moje fudbalere.
Ne smijemo da dozvolimo da Siti bude bolji od nas dva puta zaredom.
Pehar sa velikim ušima
"Mnogo je teško osvojiti dva velika takmičenja u sezoni. Živimo u zemlji koja je prepuna tribalizma. Postoji velika konkurencija među regijama i top-klubovima. Imate Arsenal, Čelzi i Totenhem sa sjedištem u Londonu, dva kluba ovdje u Mančesteru, kao i Liverpul".
To stavlja ogroman pritisak na nas da osvojimo Premijer ligu. Ipak, trofej Lige šampiona je najveći od svih.
Prošle sezone, kada smo ispali u grupi, pogriješio sam ja.
Igrao sam sa puno, rekao bih i previše, mladih igrača.
Iako je takav sistem bio dobar u prošlosti, ovoga puta smo ispaštali, jer smo bili nepažljivi.
To je bio šok, jer tek treći put nisam dočekao proljeće u Evropi.
Zato sam ove sezone odlučio da ne rizikujem puno.
Igračka politika
"Odlučuju Glejzeri (vlasnici)".
Oni podržavaju ekipu i ne miješaju se, ne pojavljuju se prečesto.
Sjećam se davno kada sam igrao za Glazgov Rendžers. Direktori su bili pod tuševima sve sa cipelama, plesali su tu...
Glejzeri nisu takvi. Nakon uspjeha se pojave, slijede rukovanja, nekoliko fotografija i to je to. To je vrlina.
Neki engleski klubovi su promijenili toliko menadžera misleći da će fudbaleri sa novim trenerima crpiti novu snagu.
To je veoma opasno. A sav fudbalski menadžment na kraju se završava sa igračima, sve se rješava na terenu.
Struktura tima
"Prva misao za 99 odsto novoimenovanih menadžera jeste da treba da pobjeđuju kako bi preživjeli".
Oni dovode iskusne igrače u tim, obično iz njihovih prethodnih klubova.
Ali, mislim da je mnogo važnije od toga izgraditi strukturu za fudbalski klub - dakle ne samo fudbalski tim. Treba vam temelj. A nema ništa bolje nego kada mladi igrač zaigra za prvi tim.
Ja fudbalere dijelim na tri kategorije: igrači od 30 godina i iznad, između 23 i 30 i mlađi koji dolaze.
Ideja je da mlađi fudbaleri ispunjavaju standarde koje su postavili stariji igrači prije njih.
Za mene je najteže pustiti igrača koji je bio veliki čovjek.
Ali, na kraju dana, svi dokazi su na fudbalskom terenu.
Sistem igre
"Zainteresovan sam za igrače koji zaista žele da igraju za Mančester junajted i koji su, kao ja, „bad loosers” (loši gubitnici)".
I nije dovoljno samo to. Takvog igrača morate da pridobijete da se uklopi u sistem, da mu to postane opsesija.
Pobijedili, izgubili ili odigrali neriješeno - važno je da ne iskačemo iz sistema, da pokažemo naše pravo lice, da zadržimo dostojanstvo. Jer, mi smo Mančester junajted.
Ne smijete da izgubite kontrolu u svlačionici, posebno ne sada kada trenirate 30 fudbalera, od kojih su svi milioneri. Ako je neko od njih zločest, ili se nedolično ponaša, kaznite ga.
Ako vidite promjenu kod nekog igrača, pogoršanje, morate početi da se pitate šta će tek biti za dvije godine.
I ako neko definitivno iskorači van moje kontrole, to je kraj svake saradnje”.
Prvi dan na poslu
"Prvog dana na novom poslu, zamislite da se borite sa pitonom golim rukama ispred vaših nadređenih i podređenih".
To je vrlo značajno zbog dvije stvari: Prvo, tvoje nadređene toliko uplašiš da neće nikada ni pomisliti da te smijene, jer znaju da imaju posla sa pitonom.
Drugo, tvoji podređeni neće ni pomisliti da ikad idu protiv svoje volje, jer znaju da ako možete da se izborite sa pitonom, možete da se izborite i sa njima.
O Murinju
Žoze Murinjo je vrlo inteligentan, harizmatičan, lijep momak – njegovi igrači igraju za njega.
Mislim da i ja imam većinu tih stvari, osim dobrog izgleda (smijeh).
Murinjo takođe pumpa sebi samopouzdanje govoreći „mi ćemo pobijediti“ i „ja sam poseban“.
Ja nikada ne bih mogao da kažem unaprijed da ćemo dobiti ovu igru.
Možda je to zbog malog zalogaja škotskog u meni, šta mislite”?
O Gvardioli
Pep Gvardiola je impresivan čovjek. Donio je promjene u Barseloni, pozivajući tim da uvijek naporno radi kako bi dobio loptu natrag samo nekoliko sekundi nakon što je izgubi.
Njegovi igrači su nadareni, ali i rade naporno. Njihova igra je fantastično dostignuće, a Gvardiola ima uzvišen status kod fudbalera.
O igračima
Fudbaleri ovih dana žive neku vrstu zaštićenih života, zato su na terenu mnogo krhki - mnogo više nego što su bili prije 25 godina.
Ja sam tih godina bio mnogo agresivan i strastven, želio sam da dobijemo bukvalno svaku utakmicu.
Danas sam mnogo mirniji, rekao bih i lukaviji - to mi omogućava da se dobro nosim sa tom krhkom vrstom fudbalera.
Galerija
Bonus video:
