Od specijalnog izvještača „Vijesti”
Sankt Peterburg - Grof. I to ruski! Miodrag Božović se i likom i djelom (načinom ophođenja) u potpunosti uklapa u sliku koju predočava njegov nadimak, zarađen dok je svojevremeno nosio dres Crvene zvezde.
Koliko je on naučio u Rusiji i koliko je Rusija naučila od njega, dovoljno govori vrijeme njegovog boravka u zemlji koja obuhvata devet vremenskih zona, a koje će ubrzo iznositi pet godina.
A da li postoji šansa da se jednog dana vrati u domovinu i crnogorski fudbal obogati svojim znanjem, kako onim koje je stekao u Rusiji, tako i onim koje je posjedovao prije odlaska u najveću zemlju na svijetu, samo je jedno od pitanja na koje je Grof odgovorio za "Vijesti", uoči i nakon duela njegovog Rostova sa Zenitom u Sankt Peterburgu. koji je domaćin u posljednjim sekundama riješio u svoju korist sa 2:1.
Opet je Rostovu nedostajalo sreće, opet ste pali u nadoknadi i to od velikog Zenita. Čini se da nije bilo razloga da se meč produži baš za četiri minuta?
"Mislim da je sudija previše produžio utakmicu! Eto, malo je falilo, opet nismo imali sreće", rekao je Božović za “Vijesti”.
Rezultati na početku sezone nijesu bili baš prema očekivanjima, ali ekipa u posljednje vrijeme igra sve bolje, o čemu govori i prolaz u četvrtfinale Kupa.
Taj rezultat trebalo bi da donese i “mirnu” zimu.
"Nismo startovali kako je trebalo, nedostaju nam, otprilike, četiri boda. Samo protiv Anžija i Volge izgubili smo ta četiri boda u posljednjim minutima utakmice, kada smo primali golove poslije katastrofalnih grešaka. Negdje su nam i sudije oduzele bodove, imali smo mnogo loše suđenje ove sezone. Pobjeda u Kupu, normalno, znači nam puno sa te psihološke strane, i za ekipu i za nas, pogotovo što smo pobijedili Spartaka koji se računa kao najpopularnija ekipa ovdje u Rusiji. Ali, nama je najvažnije da sljedeću utakmicu kući pobijedimo Amkar i poslije nam nailazi serija relativno lakših protivnika gdje bismo trebali možda da popravimo i ispravimo one kikseve koje smo imali.
Kojim biste rezultatom bili zadovoljni do kraja polusezone?
"Mislim da bi još šest bodova bilo dovoljno, volio bih da do polusezone dođemo na 16 bodova".
A na kraju?
"Klub je postavio zadatak da budemo 10. Što se mene lično tiče, ako izbjegnemo baraž, mislim da će biti dobro. Računali smo da možemo da budemo 10 ili 11".
Predstoji Vam meč protiv Amkara, Vašeg nekadašnjeg kluba. Ima li emocija?
"Ima emocija, normalno, zato jer je to ekipa gdje smo napravili najbolji rezultat i zato što su to igrači sa kojima smo radili, sa kojima smo u izvanrednim odnosima. Sa te strane ima emocija, sa druge nema, to je profesionalizam. Nama su važni bodovi, a ni oni neće doći spuštenih ruku. U svakom slučaju, ni Amkar nije lak protivnik. To je ekipa koja već dugo godina igra zajedno, iskusna, zna šta treba da radi, biće teško. Nadam se da ćemo pobijediti".
Ko je, po Vama, najveći favorit za osvajanje titule u Rusiji?
"CSKA, Anži i Zenit, to su tri ekipe koje će se boriti za titulu. Oni su i sada na vrhu, samo što ne znam kakav će biti njihov poredak na kraju".
Pratite li igre Vašeg nekadašnjeg igrača Mitra Novakovića u Amkaru, te Miodraga Džudovića koji igra u Drugoj ligi?
"Pratio sam, doduše malo manje Džudovićev klub jer je u Drugoj ligi. Novaković je odličan igrač, bio je nešto povijeđen, sada se vratio i ponovo je jedan od najboljih igrača u Amkaru".
Kako Vam se dopada Luka Đorđević?
"Pokazao je da je talentovan igrač, ali nema toliko veliku minutažu da se može nešto konkretno reći. U svakom slučaju, ako ga hvali Spaleti šta imam ja da komentarišem".
Koji god klub ste do sada trenirali bili ste omiljeni i kod navijača, i kod igrača koje ste vodili. Koji je to čarobni štapić?
"Nikakav, prosto, čovjek treba da se ponaša ljudski prema svakome. Treba biti pravičan, treba biti iskren. Kada ljudi to osjete, mnogo im je lakše raditi sa takvim trenerima, nego sa nekim koji... Šta ja znam, ima ih raznih".
Takođe, u svakom klubu u kojem ste radili vodili ste stručni štab iz Crne Gore. Da li je to dobitna kombinacija?
"Normalno da čovjek kada ide negdje da radi, treba da vodi ljude u koje ima povjerenja i sa kojima može da sarađuje. Uvijek sam nastojao da, koliko sam mogao, povedem ljude koje dobro znam. Sigurno da je i to jedan od razloga zašto ovoliko dugo i opstajem".
Pratite li Crnogorsku ligu i dešavanja u njoj?
"Crnogorsku ligu po malo, sa kraja što bi se reklo".
Ima li ikakve šanse da se u neko dogledno vrijeme vratite, s obzirom na to da ste iz Crne Gore otišli kao lider na polusezoni prvog crnogorskog šampionata?
"Ne znam, nisam o tome razmišljao. Nemam namjeru brzo da se vraćam, ali nikad se ne zna".
Nije isključeno?
"Nije".
Šta mislite o reprezentaciji Crne Gore, imamo li šanse da se plasiramo na Svjetsko prvenstvo?
"Mislim da su napravili izvanredan rezultat do sada i normalno da šanse postoje. Kvalitet fudbala je takav da više ne treba nikoga respektovati, nikoga se plašiti. Ovi momci koji igraju za reprezentaciju Crne Gore pokazuju veliku privrženost reprezentaciji, borbenost plus kvalitet koji imaju. Šanse postoje!
A postoji li šansa da Vas jednog dana, nebitno je kada, vidimo u ulozi selektora nacionalnog tima?
"Ako govorimo hipotetički, šanse uvijek postoje. A, u neko dogledno vrijeme, možda, ako me neko pozove. Zašto da ne".
Na čemu mislite da bi trebalo da insistiramo na mečevima koji slijede i od čega treba da se plašimo?
"Sada igramo sa San Marinom, treba očekivati da ćemo pobijediti, ali vrlo važno bi bilo da pod Goricom dobijemo sve utakmice, ako je to moguće, s obzirom na to kakvi su protivnici. Ako smo Ukrajinu pobijedili u Kijevu, nijesu ni Englezi nemoguća misija, mi smo to već pokazali. Treba vjerovati u sebe i treba maksimalno igrati i maksimalno se zalagati kao što su to momci radili do sada".
U Rusiji ste potpuno zadovoljni, pokazuje to i vrijeme koje ste proveli ovdje. Šta Crna Gora treba da popravi, na čemu treba da poradi, da se makar koliko-toliko približi evropskim ligama?
"Crna Gora mora prije svega da napravi stadione, da napravi terene, jer bez toga sigurno nema napretka. Crna Gora mora da se preorjentiše i na sportski turizam, zato što postoje velike šanse. Ali, prvo tereni, infrastruktura i privatizacija klubova", zaključuje Miodrag Božović.
Lična karta
Miodrag Božović je rođen 22. juna 1968. u Mojkovcu. Fudbalsku karijeru počeo je 1986. u Budućnosti, a do 1992. je za klub iz tadašnjeg Titograda nastupio na 107 utakmica. Iz Budućnosti 1992. prelazi u tada aktuelnog šampiona svijeta, Crvenu zvezdu.
U Zvezdi se zadržao dvije godine, tokom kojih je sa klubom iz Beograda osvojio Kup SRJ. Nakon odlaska sa Marakane nosio je dresove Pelita Bandung Raje (Indonezija), APOP-a (Kipar), RKC Valvajka (Holandija), Avispa Fukuoke (Japan) i RBC Rozendala (Holandija). Trenerskim poslom počeo je da se bavi relativno rano, 2000. godine, a taj dio karijere počeo je da mu ide uzlaznom nakon novog odlaska iz Crne Gore. Naime, iako je upisao 13 pobjeda i četiri remija, napustio je Budućnost zbog neslaganja sa upravom.
Na početku naredne takmičarske godine je treći put preuzeo Borac iz Čačka, a onda je stigao poziv Amkara. Sa timom iz Perma je te 2008. godine osvojio 4. mjesto u ruskoj Premijer ligi, što je najbolji rezultat u istoriji kluba, a samim tim i plasman u Ligu Evrope. U januaru 2009. je preuzeo FK Moskvu, sa kojom se do pred kraj prvenstva nalazio među liderima na tabeli, ali je završio kao šesti. U februaru 2010. godine klub je zbog finansijskih problema prebačen u niži rang, a crnogorski stručnjak je postao slobodan.
Nije dugo čekao angažman, tako da je već u aprilu zauzeo mjesto na klupi jednog od četiri moskovska giganta - Dinama, sa kojim je potpisao trogodišnji ugovor. U redovima „policajaca” se zadržao samo godinu, jer je u aprilu 2011. podnio ostavku zbog eliminacije iz Kupa. Vratio se u Amkar, opet činio čuda i spasao ga ispadanja, a u junu je preuzeo Rostov.
Đukanović: Svaki igrač je važan, a pogotovo golman
Za plasman Rostova u četvrtfinale Kupa Rusije najzaslužniji je hrvatski golman Stipe Pletikosa, koji je činio čuda u regularnom dijelu meča, branio po tri zicera u jednom napadu, a onda sve kruinisao u penal-lutriji.
A za čuda Pletikose, najzaslužniji je - Branislav Đukanović. Nekadašnji golman Budućnosti, Partizana i Sutjeske, čovjek je od najvećeg povjerenja Miodraga Božovića, zadužen za najosjetljiviju tačku u timu - čuvare mreže.
"Pletikosa je iskusan golman, dobar golman, već dugo brani za reprezentaciju Hrvatske. Sticaj okolnosti je da sam mu ja trener, ali treba biti iskren, mislim da bi dobro radio i da je neko drugi na mom mjestu. Brani dobro, mi smo zadovoljni, dobar je čovjek, imamo odličnu saradnju", kaže za “Vijesti” Đukanović.
Trener golmana je specifičan posao, s obzirom na to da su u prvom planu uglavnom treneri prvih ekipa. Možete li nam malo približiti Vaš dio posla?
"Nema tu mnogo filozofije, moje je da se uklopim u rad svakog trenera. Svako ima svoj sistem, a na treneru golmana je da se prilagodi zahtjevima trenera prvog tima. Sad sam sa Božovićem i sve je kako treba".
Kada je reprezentacija Crne Gore u pitanju, trebamo li da brinemo za budućnost na poziciji čuvara mreže?
"Treba da brinemo o budućnosti svakog igrača, a ne samo golmana, jer smo vrlo mali. Malo nas ima, osobito golmana, treba braniti negdje po Evropi. Teško je probiti se negdje u svijetu, iz jedne male zemlje koja ima 10-12 klubova. Vrlo je teško da se golman probije iz takvih uslova".
Obećavaju li crnogorski golmani da bar jedno vrijeme možemo da odahnemo?
"Obećavaju, što se tiče mlađih golmana tu je Agović, sad ne znam koliko on i ostali mlađi golmani mogu da napreduju. Normalno, tu je Božović koji je sada standardan u reprezentaciji, koji brani dobro. Treba vidjeti sve, uvijek se neko pojavi. S obzirom na to da smo mali, kvalitet jednostavno mora sam da se pojavi, a onda da se sa njim radi, da ode u kvalitetnu ligu i klub, da se tamo dokazuje, jer tamo nema protekcije, nego se sve stiče zaslugom".
Galerija
Bonus video:
