BELGIJA - Vrijeme je “crvenih đavola”?
Od Belgije se očekuje da zablista na velikim takmičenjima, valjda je konačno došao momenat da Eden Azar, Kevin de Brujne, Romelu Lukaku, Tobi Alderveireld i družina naprave iskorak u odnosu na Mundijal 2014. i Euro 2016.
Nakon dva dobra, ne i fenomenalna nastupa u prethodne četiri godine, Belgijanci znaju da imaju tim za velika djela, ali je stavljen znak pitanja iznad karaktera grupe igrača koju predvode asovi engleskih giganata kakvi su Čelsi, Mančester siti, Mančester junajted i Totenhem.
“Crveni đavoli” su na prethodna dva velika takmičenja stigli do četvrtfinala - na SP prije četiri godine ih je zaustavila Argentina, dvije godine kasnije na EP je to uradio Vels, zbog čega je tadašnji selektor Mark Vilmots dobio otkaz.
Umjesto njega, sada je tu Roberto Martines, trener koji je doveden da unaprijedi igru, prije svega u napadu. Španac je, uz pomoć asistenta Tijerija Anrija, to i uradio, ali ostaje dilema koliko je Belgija takmičarski jaka da se bori sa super-silama koji ne praštaju nijedan jedini kiks...
Martines je zaradio povjerenje javnosti u Belgiji odličnim partijama u kvalifikacijama, ali je ono poljuljano zbog Rađe Naingolana. Vezista Rome nije bio ni na širem spisku, što je naišlo na negodovanje.
- Na toj poziciji imamo dovoljno kvalitetnih rješenja - rekao je Martines, na čijem spisku nema ni Kristijana Bentekea.
Belgijski novinari su kasnije podvukli šta je Martines želio da izbjegne:
- Selektor neće Naingolana. Smatra da čovjek koji uživa na terasama hotela i pali jednu cigaretu za drugom nije dobar primjer - prenose belgijanski insajderi Martinesov stav.
Naingolan je kasnije rekao da se povlači iz reprezentacije, a Belgija je potom upala u novi problem kada se povrijedio Vensan Kompani. On se, ipak, našao među 23 putnika za Rusiju, mada je pitanje da li će i koliko moći da pomogne.
Belgija je svakako prvi favorit u grupi F u kojoj su još Engleska, Panama i Tunis. Prvi meč na SP Belgijanci igraju 18. juna protiv Paname u Sočiju.
Najbolji rezultat na mundijalima “đavoli” su ostvarili 1986. u Meksiku kada su stigli do polufinala, a kasnije ih je u meču za treće mjesto savladala Francuska.
PANAMA - Ponosni autsajder Mundijala
Senzacionalni plasman Paname na Svjetsko prvenstvo - naravno, prvi u istoriji - iznenadio je mnoge, a najviše je šokirao američku televizijsku kuću “Fox sports”, koja je unaprijed platila 300 miliona eura za televizijska prava kako bi prenosila utakmice SAD-a.
Ali, ko je to mogao da predvidi - Ameri su ostali kući, poslije 32 godine, njihovo mjesto zauzela je selekcija koja nije predstavljala nikakav faktor na fudbalskoj mapi, pa čak ni u srednjoameričkoj zoni KONKAKAF.
Popularni “kanalerosi” (“Los canaleros”, nadimak potiče od čuvenog Panamskog kanala koji povezuje Pacifik i Atlantik) najveći su autsajderi 21. Svjetskog prvenstva u fudbalu, ali ih to ne zabrinjava, naprotiv.
- Idemo da se takmičimo i da uživamo - poruka je selektora Ernana Darija Gomesa.
Upravo je ovaj ekstravagantni Kolumbijac, poznat po nadimku “el bolillo”, što u prevodu znači palica, glavna uzdanica Paname. Zbog znanja, harizme i, prije svega - iskustva.
Gomes je predvodio Kolumbiju na SP 1998. i Ekvador na SP 2002, a kada Panama odigra prvu utakmicu u Rusiji, 18. juna protiv Belgije, postaće tek četvrti selektor u istoriji koji je vodio barem tri različite selekcije na svjetskim prvenstvima. Osim njega, to je do sada uspjelo samo Bori Milutinoviću, Karlosu Albertu Parieiri (po pet) i Anriju Mišelu (četiri).
Panama ima četvoricu fudbalera koji nastupaju u Evropi, ali osim golmana Haime Paneda (Dinamo Bukurešt), imena klubova preostale trojice sve govore - Hose Luis Rodrigesnasupa za Gent II, Eriks Dejvis je član Dunajske strede iz Slovačke, dok Ismail Dias nosi dres trećeligaša iz Španije Deportivo Fabrila.
Najveće zvijezde tima su Roman Tores, strijelac istorijskog gola protiv Kostarike koji je Panamce odveo na Mundijal (igra za američki Sijetl), kao i napadač Blas Peres, član Munisipala iz Gvatemale.
TUNIS - “Orlovi Kartagine” su ponovo na mapi
Tunis se vraća na Mundijal, nakon 12 godina.
“Orlovi Kartagine” nisu, međutim, imali lagan put do Rusije, iako su bili favoriti u kvalifikacionoj grupi sa Kongom, Libijom i Gvinejom.
Bivši selektor, Poljak Henrik Kasperčak, smijenjen je nakon ispadanja u osmini finala Kupa Afričkih nacija 2017, a na njegovo mjesto postavljen je, to jest vraćen, domaćin trener Nabil Malul, koji je već predvodio Tunižane 2013. godine.
Tek u posljednjem kolu, remijem kod kuće sa Libijom 0:0, Tunis je osigurao prvo mjesto u grupi, sa samo bodom više od Konga.
Nikada u istoriji Tunižani nisu prošli u drugi krug Mundijala, a imali su četiri pokušaja.
Pamti se, međutim, da su 1978. u Argentini, na svom debiju na svjetskim prvenstvima, bili na samoj granici - završili su 9. od 16 reprezentacija.
Male šanse daju se “orlovima Kartagine” da naprave podvig u Rusiji i završe ispred Engleske ili Belgije, a njihova realnost je borba za 3. mjesto u grupi sa Panamom.
Na Mundijal stižu sa timom u kojem nema prave zvijezde ili lidera reprezentacije.
Možda bi to bio Jusuf Msakni, krilni napadač, najbolji igrač u kvalifikacijama, ali je njegova povreda značajno poremetila planove selektora Malula.
“To je kao da Argentini nedostaje Mesi, ili kao da Portugal igra bez Ronalda”, žalili su se Tunižani.
I bez njega će, međutim, pokušati da budu tvrd orah za Belgijance i Engčeze, kao što su nedavno bili protiv Portugala u prijateljskom meču u Bragi - gubili su 2:0, pa izjednačili na 2:2.
Naim Sliti (Dižon) i Vahbi Kazri (Ren) zaduženi su za kreiranje šansi, dok odbranom komanduju Siam Ben Josef iz turske Kasimpaše i Ali Malul iz egipatskog Al Ahlija.
Prvi meč u grupi Tunižani igraju 18. juna protiv Engleske u Volgogradu. Istim duelom otvorili su Mundijal u Francuskoj 1998. kada su poraženi od Albona sa 2:0.
ENGLESKA - Borba protiv pesimizma
Engleska je po bukmejkerima tek sedmi favorit na Svjetskom prvenstvu u Rusiji i tim kojem se ne daju baš velike šanse da razmišlja o tituli.
Gordi Albion je takav status stekao neubjedljivim igrama na velikim takmičenjima, jer je od 1990. godine i SP u Italiji pa do danas samo još jednom stigao do polufinala. Uradio je to prije 22 godine na Euru koji je i organizovao, kada ga je u polufinalu zaustavila Njemačka.
Neugodna tradicija je još i najmanji problem za Engleze, jer više ni javnost nije toliko ubijeđena da će doći šampionski dani. Nisu ubijeđeni ni sami igrači, i to ne kriju:
- Idemo u Rusiju s vjerom da možemo puno, ali trebamo da budemo realni - koji od nas igrača ima veliku reprezentativnu karijeru? Šta smo uradili do sada sa Engleskom? Ništa. Zato moramo da budemo svjesni da sve moramo da zaradimo na terenu - rekao je desni bek Mančester sitija Kajl Voker.
O tome se i radi - Engleska je u ovom vijeku obećavala puno bez pokrića i kada je imala gigante kakvi su Frank Lampard, Stiven Džerard, Rio Ferdinand, Vejn Runi..., pa je padala na prvom velikom ispitu.
Garet Sautgejt je selektor od septembra 2016, za nekog je pravi čovjek na pravom mjestu, a za nekog idealan pokazatelj da Englezima najviše nedostaje - kvalitetan domaći kadar i među trenerima i među igračima...
Jedan od rijetkih koji izlazi iz prosječnosti je Hari Kejn, ubjedljivo najbolji engleski fudbaler, koji se dokazao u Totenhemu, ali tek mora da zablista sa Albionom.
- Hari je naš kapiten i pravi lider ove ekipe - poručio je Sautgejt.
Svjetski šampion iz 1966. je bez problema prošao kvalifikacije - u grupi sa Slovačkom, Slovenijom, Škotskom, Litvanijom i Maltom je u 10 kola upisao osam pobjeda i dva remija, predvođen upravo Kejnom koji je na šest mečeva bio strijelac pet puta.
Engleska je u grupi na Mundijalu drugi favorit, iza Belgije, a ispred Paname i Tunisa, koji je i prvi rival 18. juna u Volgogradu.
Bonus video:
