Kad Pljevljaci gaze, onda zaista gaze. Ajde što su priredili spektakl za svoje navijače, razgalili ih i učinili da im srca budu kao Golubinja, nego su i pristalicama Budućnosti i svim ljubiteljima najvažnije sporedne stvari na svijetu pokazali kako to izgleda moderan fudbal (makar po crnogorskim standardima, ako to nije dovoljno za evropske).
Mada, treba biti objektivan i reći da izdanje popularnih „rudara“ svakako nije mnogo odudaralo od onih kakva se gledaju u regionu (pa i malo šire).
Budućnost je povela i, ispostavilo se, samo razljutila Rakojevićeve momke. Brnović je brzo izjednačio, a onda na scenu stupili Igumanović, Kaluđerović, Ivanović, Alić i ostali u plavim dresovima.
Prvi je na leđima iznio skoro kompletnu odbranu domaćina i drugi put matirao Agovića, drugi postigao naredna dva pogotka, treći špartao terenom i zatvarao sve pukotine, četvrti komandovao odbranom, peti... i tako redom, do kraja, do potpunog kraha Podgoričana, do aplauza publike na otvorenoj sceni.
Jer, nagrađena je sjajnom igrom jednog dobrog tima, istovremeno i mladog i iskusnog, nagrađena i demonstracijom moći kakva odavno nije viđena u duelima ovih dviju ekipa.
Vrijedilo je biti na stadionu i uvjeriti se da i u crnogorskom fudbalu ima dovoljno kvalitetnog materijala.
A čovjek koji je i u subotu uveče, ali i u većini prethodnih utakmica, i u ovoj i svim ranijim sezonama, pokazao da je „suvo zlato“ Rudara, čovjek koji je još jednom, isključivo igrom i ponašanjem, postavio jednostavno pitanje - zašto me nikad nije bilo bar na širem reprezentativnom spisku.
Blažo Igumanović, skromno opisuje svoj učinak i u prvi plan stavlja sve što je uradila ekipa. Ističe i odličnu taktiku, što je sve zajedno, derbi pretvorilo u duel podgoričkih đaka i pljevaljskih profesora.
"Nema tu mnogo filozofije. Rudar je jednostavno potvrdio da je prava ekipa, sa karakterom, koja, kada igra disciplinovano i odgovorno, timski, nema konkurenciju u državi. Nije nas pokolebalo njihovo rano vođstvo, brzo i žestoko smo odgovorili i Budućnost nije imala šanse da se izvuče. Čak mislim da mogu da budu prezadovoljni konačnim rezultatom. Ukratko, ako se to nije desilo protiv Čelika u prvenstvu i Kupu, ovog puta se sve poklopilo i rezultiralo egzibicijom. Nadam se da ćemo nastaviti u istom ritmu već naredne subote u Golubovcima", zadovoljno priča jedan od najboljih igrača Rudara, ali i domaćeg šampionata.
Igumanović ne želi, bar za sada da priča o ovogodišnjim ambicijama.
Nek forma potraje, ostvariće se one, dodaje popularni Blažo, ali i ne krije da se u najtrofejnijem crnogorskom klubu uvijek razmišlja o novim titulama.
"Igrački smo možda slabiji nego prethodne godine, ali sam siguran da i ovaj sastav ima kvalitet za najviše domete. To su, uostalom, i u subotu uveče svi vidjeli. Dakle, idemo dalje našom oprobanom taktikom - korak po korak, od utakmice do utakmice. Ako nas posluži zdravlje, možemo opet daleko", zaključio je Igumanović.
Nastaviću ovako, a ako stigne poziv - tu sam
Da se vratimo reprezentaciji i ponovimo. Ako je iko, svih ovih godina, od igrača iz našeg prvenstva zaslužio da se njegovo ime nađe bar na onom širokom selektorovom spisku, što ponašanjem, što golovima, što asistencijama, onda je to, bez dileme, Blažo Igumanović.
Pozivi su izostajali, ali se on nije mijenjao, nije dozvoljavao da ga to obeshrabri. Nastavio je da pruža maksimum, da bude još bolji i da time, a ne riječima, pošalje dovoljno signala.
"Teren je mjesto gdje pokazuješ da li i koliko vrijediš. Uvijek igram svojski, nekad bolje nekad slabije, ali uvijek pošteno i bez foliranja. Navijači to prepoznaju i zato me, valjda, i cijene. Nastaviću tako, a ako to bude primijećeno i stigne poziv, tu sam. Jer, bolje nagrade za ono što činiš na terenu, od reprezentativnog dresa nema. Čast je to. Ako je dočekam jednog dana, znaću da sam ispunio sve fudbalske snove", kaže jedan od najboljih igrača kluba iz Pljevalja.
Bonus video:
