Mirko Raičević, nekadašnji kapiten Budućnosti, već četiri godine igra u Ukrajini.
Prije dvije i po sezone u Černomorecu je sarađivao s aktuelnim ukrajinskim selektorom Olegom Blohinom.
"Blohin je bio sportski direktor, a njegov sadašnji pomoćnik Bal prvi trener ekipe. Iskreno, nismo imali pravu saradnju, ali, naravno, o fudbalskoj legendi kakav je Blohin ne mogu i ne želim da kažem ništa loše", ističe 30-godišnji vezista.
Upravo će na ime i reputaciju, Blohin pokušati da napravi dobar kolektiv i dobar rezultat na Evropskom prvenstvu, ističe Raičević.
"On posjeduje autoritet, njegova riječ se poštuje, a oko sebe ima nekoliko iskusnih igrača, koji su njegova produžena ruka - prije svih Ševčenko, zatim Voronjin i Timoščuk, kojima je ovo vjerovatno posljednje veliko takmičenje. Ukrajinci će sigurno imati prednost domaćeg terena u pokušaju da se plasiraju u drugu fazu, ali, realno, neće im biti lako u konkurenciji Francuske, Engleske i Švedske. Da ne igraju kući, bili bi autsajderi u grupi. Ovako, uz pomoć navijača i euforije kakva se stvorila u zemlji - sve je moguće".
Snaga Ukrajine nisu, međutim, veterani, već mladi igrači, koji će biti nosioci igre u narednom ciklusu - u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo.
"Imaju nekoliko velikih talenata, prije svih Andreja Jarmolenka iz kijevskog Dinama i Jevhena Konopljanku iz Dnjepra. Obojica imaju kvalitet da igraju u najjačim ligama, ali, istovremeno, imaju izuzetno jake i finansijski dobre ugovore, tako da će teško napustiti ukrajinsku ligu. Njih dvojica su predvodnici nove generacije, a teško je očekivati od vremešnih igrača, poput Ševčenka, da budu prevaga na ovako jakom turniru", ističe Raičević.
Ukrajina je reprezentacija koja može i da zablista, ali i da potpuno razočara...
"Izgube od Češke 4:0, a igraju neriješeno sa Njemačkom 3:3 - eto takvi su Ukrajinci", navodi primjer Raičević.
Zaključak - Crna Gora u kvalifikacijama može da igra s Ukrajinom...
"Ne možemo mi da govorimo da smo favoriti protiv selekcije iz zemlje koja ima klubove kakvi su Dinamo, Šahtjor ili Metalist, te 50 miliona stanovnika. Ali, nismo ni autsajderi. Naprotiv, mislim da je naša reprezentacija bolja, konkretnija, da ima manje oscilacija, te igrače svjetske klase - Vučinića, Jovetića i Bašu. Ukrajinci nemaju napadače kakvi su Mirko i Stevan, nema defanzivca kakav je Marko, ili Stefan Savić, pa ni golmana kakav je Mladen Božović. Vidjećemo kakav će biti njihov tim nakon Eura, ali bez sumnje - Crna Gora nema razloga da strahuje ili previše respektuje Ukrajinu".
Mogao bih da pomognem reprezentaciji
Nakon dvije godine u drugoj ligi, Raičević se sa Zakarpatijom vratio u elitni ukrajinski rang...
"Nadmoćno smo osvojili prvo mjesto, a ja sam zadovoljan mojom ulogom. Bio sam standardan, što je najvažnije, zamjenik sam kapitena, odlično se osjećam u klubu i jedva čekam početak nove sezone i mečeve sa najjačim ukrajinskim klubovima".
Raičević je za reprezentaciju Crne Gore odigrao tri utakmice, i to prve - sa Mađarskom, Japanom i Kolumbijom. Od tada ga, međutim, nema u kombinacijama...
"Dugo me nema, a mislim da sam u prethodne dvije-tri godine više zasluživao da se nađem u nacionalnoj selekciji nego tada, kada sam igrao. Ali, to je moje mišljenje, nije neskromno što to kažem, jer sam sebe uvijek realno procjenjivao kao igrača. Nikada se nisam nametao preko medija, samo bih volio da neko obrati pažnju na mene, da proprati moje igre, jer – možda bih mogao da doprinesem da reprezentacija igra još bolje".
Bonus video:
