Fudbal je izgubio svog Leonarda da Vinčija - riječi Adrijana Galijanija, vječnog potpredsjednika Milana, najbolje opisuju tugu na „San Siru” 1995. godine kada je, nakon dvogodišnje borbe sa povredom, Marko van Basten odlučio da završi blistavu karijeru.
Ispostavilo se da je čovjek rođen kao Marsel van Basten 31. oktobra 1964. godine posljednju utakmicu odigrao 26. maja 1993. godine na „njegovom” Olimpijskom stadionu u Minhenu, u porazu od Marseja u finalu Lige šampiona (1:0).
Te sezone već je nagovještavan kraj njegove karijere, jer je zbog obnovljene povrede članka igrao sve manje... Ali, kada je bio na terenu, Milan je bio nevjerovatan.
Navijači „rosonera” vječno će pamtiti 25. novembar 1992. godine.
Sveti Marko se nakon jedne od brojnih pauza te sezone vratio na teren i protiv Geteborga dao sva četiri gola, od kojih je jedan bio za pamćenje - igrao se 61. minut, kada je fenomenalnim makazicama gotovo sa ivice šesnaesterca pogodio mrežu Tomasa Ravelija.
Marko je, jednostavno, znao sve. Na terenu je djelovao elegantno, ali je bio izuzetno jak. Fenomenalno je koristio obje noge, bio je nadmoćan u vazduhu, sjajan sa loptom u nogama... Da je malo duže trajao, Holanđani bi zaboravili Johana Krojfa.
Sa zemljacima Rudom Gulitom i Frankom Rajkardom, u ljeto 1987. godine stigao je u Milan. Zanimljivo je kako je igrač koji je dao 128 golova u 133 meča u dresu Ajaksa stigao u grad mode - Silvio Berluskoni je sa Galijanijem gledao brojne kasete, kako bi našao novog napadača. Kada je vidio 10 Van Bastenovih golova, premišljanja više nije bilo, samo je naredio svojoj „desnoj ruci” da ga angažuje.
Povreda članka, koja ga je već tada mučila, dozvolila mu je da odigra samo 11 utakmica u prvoj sezoni. Nekako se oporavio i našao se na spisku putnika za Evropsko prvenstvo, koje je od 10. do 25. juna 1988. održano u Njemačkoj. Rinus Mihels se do posljednjeg časa pribojavao da neće moći da izdrži napore, ali je Van Basten, ipak, stigao u Njemačku...
A tamo je Evropi i svijetu pokazao svoje umijeće. U prvom meču protiv Sovjetskog Saveza, Mihels ga je kasno ubacio u igru i povratka nije bilo (0:1). Čuveni selektor „lala” nije ponovio grešku - protiv Engleske mu je ukazao šansu od prvog minuta, a Van Basten je uzvratio het-trikom.
Plasman u polufinale obezbijeđen je pobjedom nad Republikom Irskom (1:0), a onda je Sveti Marko bio čovjek odluke u okršaju sa Njemačkom (2:1).
I tada je stiglo finale. Prilika za osvetu momaka u narandžastim dresovima velikom SSSR-u.
Nakon sjajne akcije sa Van Bastenom, Gulit je u 32. minutu donio prednost svom timu. U devetom minutu drugog poluvremena dogodio se možda i najljepši trenutak u istoriji evropskih prvenstava - Van Basten je fenomenalnim volejom, gotovo iz mrtvog ugla, lobovao najboljeg golmana Starog kontinenta Rinata Dasajeva i poslao loptu u drugi kraj mreže.
"Bilo je mnogo Sovjeta oko mene, odlučio sam da rizikujem i šutiram. Saigrači su mi pritrčali, nijesu mogli da vjeruju šta sam uradio. Mislio sam da to nije bilo ništa specijalno, pitao sam ih šta se dešava. Ali, kad sam pogledao snimak, shvatio sam zbog čega su bili tako zapanjeni", opisao je tu situaciju strijelac najljepšeg gola u istoriji evropskih prvenstava.
Van Basten je, uz Krojfa i Mišela Platinija, jedini igrač koji je tri puta bio proglašen za fudbalera godine u izboru „Frans fudbala”.
Za Ajaks i Milan je na 280 utakmica postigao 218 golova, a u dresu Holandije 24 pogotka na 58 susreta.
Dva puta je bio prvak Evrope sa Milanom, a titule najboljeg strijelca koje je osvojio u karijeri se ne mogu ni prebrojati...
Idealni tim
Idealni tim Evropskog prvenstva činili su: Hans van Brojkelen (Holandija), Đuzepe Bergomi (Italija), Ronald Kuman (Holandija), Frank Rajkard (Holandija), Paolo Maldini (Italija), Đuzepe Đanini (Italija), Lotar Mateus (Njemačka), Jan Vouters (Holandija), Rud Gulit (Holandija), Đanluka Vijali (Italija), Marko van Basten (Holandija).
Bonus video:
