“Sedam sestara“ italijanskog fudbala od naredne sezone ponovo će biti na okupu. Juventusu, Milanu, Interu, Romi, Laciju i Fiorentini u društvu najboljih ponovo se pridružila Parma, simpatični klub koji je kupio srca svih nas devedesetih godina prošlog vijeka, kada se na Apeninima igrao vrhunski fudbal.
Parma, nekadašnji osvajač evropskih trofeja, prethodnih godina prolazila je kroz teške trenutke – od bankrota i stečaja preko igranja u četvrtoj ligi. Ipak, tim je uspio nešto što nikom u italijanskom fudbalu nije nikada – za tri sezone stigao iz Serije D do prve lige.
Klub je osnovan 1913. kao Verdi Football Club, na stogodišnjicu rođenja kompozitora Đuzepea Verdija. Nakon nekoliko mjeseci mijenjaju ime u AC Parma. Ipak, veza sa Verdijem nije prekinuta. U njegovu čast, kada igrači istrče na teren "Enio Tardini", prati ih Trijumfalni marš iz Aide.
Tokom istorije klub nije bilježio zapažene rezultate. Uglavnom to je bilo takmičenje u drugoj i u nižim ligama. Sve do osamdesetih godina prošlog vijeka…
Meteorski uspon počinje 1985. godine. Arigo Saki preuzeo je tim i naredne sezone ekipa je ušla u Seriju B. Uspjeli su i 1987. da eliminišu slavni Milan iz Kupa Italije, ali im je plasman u Seriju A izmakao za tri boda. Saki je napustio ekipu i preuzeo rosonere, gdje je stvorio imperiju.
Na klupu tima iz Ređo Emilije sjeda Nevio Skala i Parma, konačno, nakon trijumfa nad velikim rivalom, Ređanom (2:0) 1990. godine ulazi u Seriju A.
Istorijski uspjeh nije dočekao tadašnji predsjednik Ernesto Karesini. Preminuo je, a 98 odsto akcija kluba preuzima Parmalat, kompanija koja se bavi proizvodnjom i trgovinom mliječnih proizvoda. Predsjednik kluba postaje Kalisto Tanci.
Tanci nije žalio novac da napravi tim koji će biti konkurentan svima u Italiji. Već u prvoj sezoni u Seriji A, Parmu su pojačali brazilski golman Tafarel i švedski napadač Tomas Brolin. Okosnicu tima činio je sastav koji je izborio plasman u prvu ligu. “Mljekadžije” u prvoj sezoni osvajaju šesto mjesto. Obezbjeđen je nastup u Kupu UEFA, a u tim su, ljeta 1991. stigli Antonio Benarivo i Alberto di Kjara, dva važna igrača u Skalinoj formaciji 5-3-2, koja bi se tokom mečeva transformisala u 3-5-2.
Već u sezoni 1991/1992 osvojen je Kup Italije. U finalu te sezone rival Parmi bio je Juventus. Finale se igralo u dva meča. U prvom, u Torinu, “stara dama” je trijumfovala golom Roberta Bađa. Uslijedio je revanš na "Enio Tardiniju". Golovima Melija i Osija, Parma je slavila. Bila je to najava trofejne decenije, koju će upravo obilježiti rivalstvo sa Juventusom.
Iz godine u godinu ambicije Tancija su rasle. Parmalat je dobro poslovao, pa novac nije predstavljao problem. Tokom 1992. i 1993. u tim su stigli Faustino Asprilja, Đanfanko Zola, Nestor Sensini i Masimo Kripa. Osvojen je i prvi evropski trofej. U finalu Kupa pobjednika kupova “mljekadžije” su 1993. savladale Antverpen sa 3:1. Ekipa je osvojila i evropski Super kup trijumfom nad Kapelovim Milanom. Kakvi su to timovi bili. Na jednoj strani Balota, Sensini, Benarivo, Brolin, Zola, Asprilja…Na drugoj Tasoti, Albertini, Kostakurta, Desai, Donadoni, Papen i Dejan Savićević.
Milan je dobro upamtio “krstaše”. U sezoni 1993/1994 u Seriji A, golom Asprilje, Parma je savladala rosonere i tako im prekinula niz od 58 utakmica bez poraza.
Najveći rival “mljekadžija” bio je Juventus. Rivalstvo je bilo na vrhuncu 1995. kada su igrali u čak tri finala. Juve je bio bolji u Kupu i Super kupu Italije, osvojio je i Skudeto sa 10 bodova više od Parme, ali su u finalu Kupa UEFA pobijedili Skalini izabranici. Heroj trijumfa bio je Dino Bađo, koji je upravo uoči te sezone prešao na "Tardini".
Bađo je postigao jedini pogodak na domačem terenu, da bi u revanšu, nakon što je Juventus poveo preko Vijalija, donio izjednačenje i još jedan evropski trofej timu iz Ređo Emilije.
Parmalat je bio u usponu, kompanija je sponozorisala timove i u Južnoj Americi pa je Tanci želio da poslovanje kompanije proširi i na istok Evrope. U tome je i klub trebalo da ima određenu ulogu, pa je tako uoči sezone 1995/1996 u ekipu došao Bugarin Hristo Stoičkov, ali je Parma tu sezonu završila na šestom mjestu. Uslijedile su promjene u stručnom štabu i u rukovodstvu kluba. Skalu mijenja bivši igrač žuto-plavih, Karlo Anćeloti, dok Kalisto Tanci ulogu prvog čovjeka kluba prepušta svom sinu Stefanu.
Mlađi Tanci krenuo je očevim stopama. Novac nije bio problem. Stefano i Anćeloti stvaraju moćan tim. Na Enio Tardini stižu Lilijan Tiram, Ernan Krespo, Enriko Kijeza i Mario Stanić. Uz Fabija Kanavara i mladog Đanluiđija Bufona, koji je ranije priključen iz mlađih kategorija tima, stvorena je ekipa kojoj je jedini zadatak u sezoni 1996/1997 bio Skudeto.
Na putu do konačnog osvajanja titule ispriječio se, ko drugi nego - Juventus. Lipijev tim osvojio je prvenstvo sa dva boda više od rivala. Imale su “mljekadžije” šansu za titulu. Tri kola prije kraja, na Dele Alpiju, Parma je vodila autogolom Zidana, ali je bod “bjankonerima” donio Nikola Amoruso. Anćelotijev sastav završio je na drugom mjestu i prvi put u istoriji tim iz Ređo Emilije obezbijedio je Ligu šampiona.
U Ligi šampiona ekipa nije uspjela da prođe grupnu fazu. U prvenstvu sezonu okončala na šestom mjestu. Tanci nije bio zadovoljan ostvarenim rezultatima. Uslijedio je razlaz sa Anćelotijem, kojeg je na klupi zamijenio Alberto Malezani.
Malezani je vodio najjaču Parmu u klupskoj istoriji i sa timom osvojio tri pehara. Trijumfom nad Fiorentinom osvojen je Kup Italije. Milan je savladan u finalu domaćeg Super Kupa. U Kupu UEFA Parma se prošetala do finala i meča sa Olimpikom iz Marseja.
U meču za trofej Malezanijev tim odigrao je perfektan meč. Golovima Krespa, Vanolija i Kijeze “mljekadžije” su osvojile drugi Kup UEFA u klupskoj istoriji. Igrači su plesali na terenu, Malezani je plesao kraj aut linije.
Sastav koji je osvojio Kup Uefa činili su Bufon, Tiram, Kanavaro, Sensini, Bađo, Bogosjan, Fuser, Veron, Vanoli, Kijeza i Krespo. Šansu u finalu sa klupe dobili su Fiore, Asprilja i Balbo.
Posljednji trofej Parma je osvojila 2002. Riječ je, opet, o Kupu Italije. U timu su bili novi igrači (Almeida, Žunior, Nakata, Marko di Vajo). U finalu je poražen Juventus.
Ubrzo su na površinu počeli da isplivavaju finansijski problemi i Tancijeva imperija počela je da se urušava. Parmalat je 2003. godine morao da isplati 150 miliona eura u obveznicama. U kompaniji su tvrdili da to nije problem, jer u “Bank of America” imaju 3,9 milijardi dolara na računu. Problemi su ipak otkriveni. Ispostavilo se da račun ne postoji, a da je ukupan dug kompanije 14 milijardi eura. Parmalat je bankrotirao, Kalisto Tanci uhapšen, a klub promijenio ime iz AC u FC Parma.
U takvom ambijentu tim je uspjevao da opstane u ligi, a tokom tih godina za klub su nastupala velika imena svjetskog fudbala (Frej, Brešano, Mutu, Adrijano, Đilardino…)
Klub je 2007. kupio Tomazo Đirardi, ali Parma 2008, nakon 18 godina ispada iz Serije A. U posljednjem kolu te sezone na Enio Tardini došao je Inter. Parmi je pobjeda garantovala opstanak u eliti, ali je Interu trijumf bio neophodan za osvajanje Skudeta. Nerazuri su slavili (0:2) golovima Ibrahimovića.
Parma se u Seriji B zadržala jednu sezonu. Uslijedio je ekspresan povratak u društvo najboljih, ali ih problemi nijesu zaobilazili. Zbog neplaćanja poreza, UEFA 2014. godine klubu nije dala licencu za nastup u Ligi Evrope, iako je ekipa to pravo izborila na terenu. Tim je kažnjen oduzimanjem bodova, pa je u narednu sezonu ušao sa minusom. Razočaran zbog kazne, Đirardi diže ruke od kluba. Ubrzo je otkriveno da je pod njegovim rukovodstvom dug dostigao ogromnih 200 miliona eura. Đirardi je 2016. kažnjen sa 150.000 eura i suspenzijom iz fudbala na pet godina.
U decembru 2014, prodao je klub Rezartu Tačiju za euro. Nakon dva mjeseca Tači je, takođe za euro, prodao klub Đampjetru Manentiju.
Manenti je obećavao stabilizaciju i otplaćivanje dugova. Ali, desilo se nešto sasvim suprotno. Prvi čovjek Parme uhapšen je zbog pronevjere i pranja novca. Dugovanja su premašivala 230 miliona eura. Klub je ponovo bankrotirao, a Manenti je prošao sa istom kaznom kao i Đirardi.
Po okončanju mučne sezone 2014/2015 igrači su pobjegli glavom bez obzira iz tima. Parma je nakon bankrota promijenila ime i kao Parma Kalčo 1913 iz Serije D krenula iz početka.
Rukovođenje klubom preuzela je grupa biznismena. Za prvog čovjeka postavljen je Nevio Skala, a u timu je ostao Alesandro Lukareli. Kapiten Parme je 2015. obećao da će ostati u klubu i pomoći mu da dođe do prve lige.
Obećanje je ispunio i od naredne sezone Parma je ponovo prvoligaš.
Bonus video:
