Šest predsjednika i 18 trenera promijenila je Budućnost od 2006. godine, otkada je Crna Gora samostalna država. Osvojila je puno manje trofeja - tri titule i jedan Kup za 12 sezona.
Ali, to je mnogo puta izbrojano, ispričano i prepričano, na razne načine.
Period od sredine 2015. do kraja 2016. godine bio je period “bezvlašća” - Budućnost nije imala upravni odbor, dugo je trajao prelazni period nakon odlaska nekadašnje alfe i omege kluba, predsjednika Skupštine Miomira Mugoše.
Baš u tom periodu, slučajno ili ne, Budućnost je igrala najbolji fudbal - na vrhu tabele je napravila dvocifrenu razliku, plasirala se u 2. kolo kvalifikacija za Ligu Evrope, eliminisala je Rabotnički, umalo je napravila čudo protiv belgijskog Genka. Ispala je na penale.
Bio je to i jedini period u kojem je jedan trener Budućnosti povezao pune dvije godine na klupi (Miodrag Vukotić). Zašto je ostao tako dugo? Vjerovatno, jer nije imao ko da ga smijeni...
Krajem 2016, Budućnost je dobila šesti upravni odbor, predvođen Žarkom Burićem, a prvi u posljednjih decenju i po nad kojim se nije nadvijala Mugošina sjenka.
Priča koja se čula više puta ranije, pet ili šest puta, ponovljena je i te jeseni - novi koncept, nova vizija, reorganizacija omladinske škole, rezultatska i finansijska stabilnost, povratak publike na stadion...
Slučajno ili ne, sa dolaskom nove uprave, krenuli su i slabi rezultati. Kao da je neko omađijao Budućnost, koja je u drugom dijelu prošle sezone jedva sačuvala veliku bodovnu prednost, stečenu u jesenjem dijelu.
Vukotić je dobio otkaz nekoliko dana pošto je osvojio titulu, i zvanično postao prva Burićeva “trenerska žrtva”, od ukupno tri, za samo 11 mjeseci.
"Moja smjena je izvršena bez ikakve analize rada u prethodnom periodu. Zbog čega, ni danas mi nije jasno, niti saopšteno. Valjda ću jednog dana dobiti odgovor", rekao je Vukotić 20-ak dana nakon razlaza.
Burić je umjesto njega doveo ne previše poznatog, reklo bi se čak i anonimnog Dragana Kažića, rođenog Podgoričanina, koji je trenerski zanat pekao u Srbiji i na Islandu.
Zašto je Burić doveo Kažića, a ne neko zvučnije ime? Valjda, da bi lakše i bezbolnije mogao da ga smijeni - otkrio je to period koji je uslijedio.
Od prvog dana Kažićeve misije na njegov rad se gledalo sa skepsom, iako je Budućnost opet počela da igra dobar fudbal, sa totalno novom ekipom, a u kvalifikacijama za Ligu šampiona pod Goricom je nadigrala Partizan, propustila je nekoliko velikih šansi (0:0).
U prvenstvu, Podgoričani su igrali promjenljivo, kod kuće su briljirali, u gostima uglavnom patili (remizirali), ali su se nazirale konture nove, i prije svega, napadačke igre. Jedini Kažićev “problem” bili su nestvarni rezultati Sutjeske, koja je harala Crnom Gorom kao Mančester siti Engleskom, pa su Nikšićani napravili razliku od 13 bodova.
Istu tu Sutjesku Kažić je, međutim, dva puta pobijedio u Kupu, vrlo uvjerljivo, pa se Budućnost najtežim putem plasirala u polufinale.
Ali, koliko su čelnici kluba vjerovali u Kažićev rad, koliku su podršku dali svom izboru, ma kakav bio, pokazali su tako što su napravili presedan - nisu sačekali ni kraj jeseni, već su smijenili trenera dva kola prije kraja polusezone, a da još nisu imali spremno rješenje.
Kažić je otišao, kao što je i došao - džentlmenski i tiho, bez ružne riječi, valjda shvativši da je teško protiv “mašinerije” i atmosfere opšteg nepovjerenja u trenersku struku, kakva god da je.
Mjesec kasnije, Burić je iz rukava izvukao Vladimira Vermezovića i dao mu tri puta veću platu nego što je imao najskuplji igrač, što je takođe fudbalski presedan.
"Istina je da smo mogli da dovedemo i jeftinijeg trenera, ali razmišljamo dugoročno, a Vermezović je, kao dokazan trener i čovjek sa iskustvom, pravo rješenje za Budućnost", rekao je Burić sredinom februara.
Plata nije bila Vermezovićev “problem”, već onih koji su mu je dali, ali jeste razlog zbog kojih su počele prozivke sa tribina, potpomognute lošim rezultatima.
Koliko su čelnici Budućnosti vjerovali u svoj izbor, u svoje “dugoročno rješenje”, najbolje pokazuje to što ni jednom jedinom riječju, nijednim gestom, nisu zaštitli Vermezovića od do sada nezabilježenih uvreda sa tribina, koje su se pojačavale nakon svakog novog kola, svakog novog remija.
I, Vermezović je smijenjen, a nije dočekao ni kraj sezone - “otpremljen” je četiri kola prije kraja.
Zvanično, treći trener kojeg je nova uprava promijenila za manje od godinu.
Tako, naravno, ne funkcioniše klub koji ima strategiju i viziju. Pravi, fudbalski ljudi na čelu kluba, pažljivo biraju trenera i staju iza svog izbora, čuvaju i svoje, i njegovo dostojanstvo.
Budućnost to ponovo nije i pitanje je kada će biti.
“Vašar” se nastavlja - ko je sljedeći trener, koga će sljedećeg smijeniti Žarko Burić?
Bonus video:
