O Draganu Džajiću je sve rečeno – da je igrao na Peleovom oproštaju, da je izabran za najbolje lijevo krilo evropskih prvenstava, da je i prije i poslije raspada SFRJ važio za najboljeg fudbalera sa bivših jugoslovenskih prostora svih vremena.
U Leksikonu Yu mitologije Džajiću je posvećena cijela strana, ponajviše njegovim, jednako uspješnim, direktorskim danima. Navodi se da je u doba najsurovijeg šovinizma na ovim prostorima prvi ukapirao da su najveće kompanije - multionacionalne kompanije, pa je Zvezdu sastavljenu od fudbalera iz svih republika zemlje u raspadanju odveo na krov Evrope i svijeta.
"Iz decenije ludila izlazi bez mrlje, dobrodošao svuda, pa tako i na četiri strane pune hvalospjeva koje mu 2001. godine posvećuje zagrebački magazine Globus", piše u leksikonu.
Nažalost, Džajića je stigla i puno teža decenija, srpsko tužilaštvo optužilo ga je za pronevjeru i 2008. protiv njega podiglo optužnicu, ali legendarni Džaja, siguran da je čist, vjeruje da će i ovu bitku – bitku za pravdu – dobiti kao i sve prethodne.
U intervjuu za novogodišnji broj "Vijesti", sa Džajićem je vođena fudbalska priča – o Crnoj Gori, Zvezdi, Barseloni, Mesiju...
Šta je nedostajalo Crnoj Gori da se plasira na Evropsko prvenstvo?
"Crna Gora je bila jako blizu, plasman na Evropsko prvenstvo u jednom trenutku bio je vrlo izvjestan, čak sam i ja jednom prilikom pomislio da je gotovo, da je to to! Šta je nedostajalo? Vjerovatno iskustvo da se dovrši započeti posao. Čini mi se da su igrači bili impresionirani važnošću utakmica, zbog čega im je nedostajalo koncentracije da na pravi način privedu kraju posao koji su sjajno obavili tokom kvalifikacija. Iskusna reprezentacija kao što je Češka je to iskoristila".
U Crnoj Gori se prije mečeva baraža stvorila atmosfera "sad ili ko zna kad". Je li baš tako?
"Ne može tako da se kaže, pa tek ste na početku. Ali, takve opaske su i možda očekivane za reprezentacije koje tek počinju, a odmah na startu puta zabilježe dobar rezultat. U fudbalu nema sad ili nikad. Možda je i to ta presija koja je uticala na ekipu. Vjerovatno su svi očekivali da Crna Gora odigra bolje nego što je odigrala u prvom meču u Češkoj. Gledao sam tu utakmicu i drugi gol koji je primljen u nadoknadi je bitno uticao na konačan ishod - u revanšu ste zato morali da jurite od početka, umjesto da igrate strpljivo, a to je jako teško jer uvijek postoji opasnost da se primi gol".
Postali ste crnogorski državljanin 2008. Kada da Vas očekujemo na nekoj utakmici u Podgorici?
"Vrlo često sam u Crnoj Gori, ali nisam bio na utakmici već tri ili četiri godine. Nažalost, nisam mogao da uklopim da gledam baraž protiv Češke, ali vjerujem da će se uskoro ukazati prilika".
Je li i Vas zahvatio "sindrom Barselona"?
"U posljednje vrijeme najviše gledam Crvenu zvezdu, a Barselonu naravno na televiziji. To je savršenstvo od fudbala, igra koja hipnotiše protivnika".
Mnogi kažu da je u pitanju najbolja ekipa koja je ikada igrala fudbal?
"Sigurno nisu daleko od toga. Dugo sam u fudbalu i svjedočio sam velikim generacijama, velikim ekipama, kako na klupskom tako i na reprezentativnom nivou, ali ovo kako igra Barselona je gotovo neshvatljivo. Čak ni jedan Real Madrid, koji takođe ima sjajnu ekipu, nikako ne može da im parira. I što je najupečatljivije, Barselona igra toliko lako i jednostavno da svi misle da mogu da igraju kao ona".
Gdje je mjesto Mesiju u poređenju sa Peleom, Maradonom i ostalim velikim fudbalerima iz prošlosti?
"Pamtim Pelea, pamtim Maradonu, Krojfa, Bekenbauera, potom i Ronalda iz Barselone, nakon njega i Ronaldinja. Ipak, ovo što radi Mesi - igra, dribla, asistira, postiže golove, zaista je fenomenalno.
Teško je porediti igrače koji su pripadali različitim generacijama, a naročito igrače koji imaju drugačije karakteristike i koji igraju na drugačijim pozicijama. Mesi je ušao u jedan koncept igre sa Barselonom gdje zaista djeluje svemoćan. Vidjećemo koliko će trajati, dokle dosežu granice, i kada je u pitanju Mesi i kada je u pitanju Barselone. I ne samo Mesi, pogledajte kako igraju Ćavi i Injesta. Čini se da ne može bolje od toga".
A može li bolje?
"Mislim da niko do sada nije igrao tako. Vidjećemo koliko će trajati, da li će se pojaviti neko novi kada Mesi, Ćavi ili Injesta siđu sa scene".
Da li Vam nakon Barselone povratak na balkanski fudbal izgleda kao povratak na neki drugi sport?
"Kada je Krojf bio u Barseloni zvao me je i pitao za prijateljsku utakmicu protiv Zvezde. A to nije bilo baš previše davno, prije 20 godina. Mi smo nakon toga pozajmili Drulića Barseloni B.
I pogledajte gdje je Barselona danas, a gdje je Zvezda. Ipak, da nije bilo rata i raspada Jugoslavije, ubijeđen sam da bi i danas Zvezda igrala značajnu ulogu u Evropi".
Vaš povratak u Crvenu zvezdu je sve aktuelniji. Da li doživljavate sebe kao spasioce Zvezde i fudbala u Srbiji uopšte?
"Ne, ja ne gledam tako. Kada sam odlazio iz Zvezde, pretpostavljao sam da će da se dese neke stvari, ali nisam želio da pričam javno o tome. Sada neću da sebi laskam, ja sam čovjek koji voli fudbal i koji ima neki koncept rada, a drugi su tu da ocjenjuju koliko sam sposoban i uspješan".
Da li je uopšte realno da neka ekipa iz nekadašnjeg Istočnog bloka ponovi uspjeh Zvezde iz 1991. ili Steaue dvije godine ranije?
"Ne, nije realno. Ne znam šta će se dešavati za desetak godina, ali trenutno su društvene okolnosti takve da se zna ko vodi glavnu riječ u fudbalu i ko realno može a ko ne može da se približi vrhu".
Je li sve u novcu?
"Nije u pitanju samo novac. Fudbal igraju i siromašni, ali kada nemate pravu ligu, kada nemate iole jače evropske utakmice, šta onda da očekujete? U posljednje vrijeme stalno čitam kako se naše ekipe hvala da su "pružile jak otpor" kada izgube neku evropsku utakmicu. A nekada vam je publika okretala leđa ako već nakon pola sata ne postignete gol, pa makar igrali i protiv najjačih evropskih klubova".
Zašto nema više toliko velikih fudbalera na Balkanu?
"Talenata ima, ali je stvaranje fudbalera dugačak proces. Ne može to tek tako, za sve treba vremena i znanja. Uvijek treba tragati sa talentima, nikada se ne treba predavati. Najlakše je sjedjeti u fotelji i pričati, komentarisati, kritikovati".
Ima li danas neki fudbaler iz bivše Jugoslavije koji je po Vašem ukusu?
"Ne znam, ne mogu da se odlučim, možda zbog toga što gledam utakmice Zvezde više nego bilo koje ostale timove s ovih prostora. Ali, dobrih fudbalera i dalje ima - Srbija, na primjer, ima 10-15 kvalitetnih igrača zbog kojih bi morala da postiže bolje rezultate.
Dobre fudbalere ima i Crna Gora, pa i Makedonija, da ne govorim o Hrvatskoj, ili čak Sloveniji, reprezentaciji koja je od zemalja bivše Jugoslavije napravila možda i najveći napredak".
Kada ste ponovo u Crnoj Gori?
"Možda već narednih dana. Često sam u Crnoj Gori, ali kada dođem obično ne mrdam iz Pržna, pa me ljudi manje gledaju - zaključuje Džajić.
Nekada Blohin, danas Bejl najviše podsjećaju na mene
Koji je fudbaler po korakteristikama najsličniji Vama?
"Bio je Holanđanin Renzenbrink - igrao je slično meni. Pa Ukrajinac Oleg Blohin, takođe je igrao lijevo krilo. A od sadašnjih fudbalera, izdvojio bih Gereta Bejla iz Totenehema. Brz je i izuzetno probojan po lijevom krilu, pretrčava, centrira. Takvi mi se igrači jako dopadaju", smatra Dragan Džajić.
Dopada mi se što Jovetić uvijek traži igru
Od crnogorskih fudbalera, Dragan Džajić je izdvojio najbolje - Mirka Vučinića i Stevana Jovetića.
"Vučinić je izvanredan fudbaler, majstor, sa osjećajem za prostor. I Jovetić je takođe sve bolji i bolji. U pitanju je igrač koji voli da igra, uvijek traži loptu, što mi se jako dopada", kaže Džajić.
Dejan Savićević je sada predsjednik Fudbalskog saveza Crne Gore, kako gledate na njegov rad?
"Za Savićevića je važno kako na njega gledaju oni što treba da gledaju, a to je fudbalska javnost u Crnoj Gori. Ja nisam uključen toliko da bih ocjenjivao njegov rad".
Veliki fudbaleri moraju da se nose sa kritikama
Vidić se zbog kritika medija i javnosti povukao iz reprezentacije Srbije, slično je uradio i Berbatov u Bugarskoj, dok je u Crnoj Gori Mirko Vučinić u jednom momentu pomislio da se zahvali.
Jesu li takve stvari postale pravilo na Balkanu?
"To su sve individualne odluke, a i nisam upoznat sa detaljima da bih nešto komentarisao. U suštini, veliki fudbaleri moraju da znaju da podnesu kritiku. A kada ima kritike, kod njih treba da proradi inat. Ne bih rekao da je u pitanju mentalitet - pa koliko puta ste vidjeli da su veliki igrači velikih evropskih klubova nezadovoljni i ljuti kada ih trener mijenja.
Mislim da se balkanski mentalitet ogleda u nečem drugom - uvijek kada ste pri cilju, ne možete da napravite taj završni korak. I nije u pitanju samo Crna Gora, isti slučaj je sa reprezentativcima Srbije - bila su im potrebna tri ili četiri boda iz dvije utakmice da se plasiraju u baraž i nisu uspjeli".
Bonus video:
