Navijači su uoči velike “bitke za Prag” već bili preselili Crnu Goru na Evropsko prvenstvo, da bi okrutni poraz od 2:0 prodirao do kostiju, mnogo jače i od nepodnošljive češke zime.
Stvari uoči revanša ipak nisu djelovale toliko tragično, iako su šanse bilo vrlo male, makar za one koji su makar minut ostavili emocije sa strane i realno pogledali na fudbal i njegova nepisana pravila.
Crna Gora je, naime, bila na samo dva gola od Ukrajine i Poljske, od prvog velikog takmičenja u tek drugom ciklusu kvalifikacija u kojima je nastupala.
Da je neko prije početka, tamo negdje u januaru 2010. predvidio da će se Crnoj Gori lomiti u novembru, kada se obično igraju prijateljske utakmice a mnoge selekcije već spremaju za naredni ciklus, a povrh svega da će se posljednji i odlučujući meč igrati Podgorici, uprkos jurnjavi za dva ili tri gola, rekli bi mu da previše gleda Barselonu, Mančester junajted ili Real.
Ali, ako se sjetimo gdje je Crna Gora bila prošle godine u oktobru, ili ove godine u maju, ili ako se sjetimo kakva se šansa ukazala kada su “sokoli” za protivnika u baražu dobili jednu od najgorih generacija jedne od najvećih slovenskih fudbalskih škola, ostaje mala gorčina što senzacija nije bila potpuna. A mogla je da bude...
Kvalifikacioni ciklus nesuđenog crnogorskog puta ka Kijevu i Varšavi, o kojem bi mogao da se napiše pravi bestseler, ponudio je junake i tragičare, najzaslužnije likove i najveće krivce. U ovom slučaju zasluge su veće, a krivice puno manje, jer je Crna Gora u jednom momentu bila i 16. reprezentacija svijeta.
Savićević osjetio da može bolje
Najzaslužniji za veliki uspjeh u kvalifikacijama koje nisu krunisane u baražu svakako je predsjednik FSCG Dejan Savićević. Najzaslužniji, jer je u februaru prošle godine izvukao Zlatka Kranjčara “iz naftalina”, našao se s njim u Beču i dva dana kasnije ga predstavio crnogorskim medijima u Podgorici.
Jer, dok se domaća fudbalska javnost polako navikavala na dobroćudnog Filipovića, Savićević je osjetio da reprezentacija može i jače i bolje. Doveo je prirodnog optimistu koji je odmah primijetio da se u najmlađoj evropskoj reprezentaciji krije uspavana zvijer koju je trebalo samo probuditi iz sna.
Ispostavilo se da je ta odluka bila toliko savršena da je kasnije mogla samo da se - pokvari, shodno balkanskim fudbalskim “pravilima” o velikoj cijeni uspjeha koja, eto, nisu zaobišla ni Crnu Goru.
Ne treba sve mijenjati nakon jednog poraza
Sve ostalo je istorija, baš kao i druga Savićevićeva ključna odluka, da septembra ove godine baci sjenku na svoje prošlogodišnje remek-djelo i uz podršku glasačke mašinerije iz Izvšnog odbora FSCG doslovno najuri Kranjčara nakon prvog poraza u kvalifikacijama. Jedna od mora zamjerki na račun bivšeg selektora, kao da je izgubio svaku, a ne dobio skoro svaku utakmicu, bila je taktička postava na “Kardif sitiju” - Crna Gora, naime, nije smjela da igra sa tri napadača.
I neki će reći da je šok-terapija bila uspješna, Branko Brnović je otkinuo bod Englezima u progurao Crnu Goru u repesaž, ali se lako zaboravilo na enormnu pomoć Velsa i pobjedu nad Švajcarcima na koju je malo ko računao. Svakako ne upravo Dejan Savićević, koji je na jednoj konfreneciji predložio da "pređu na druge sportove” svim fudbalskim novinarima koji su se usudili i da pomisle da bi i Švajcarci mogli da stradaju u Kardifu, kao što je nastradala i Crna Gora.
Baraž je nakon svih vratolomija stigao gotovo kao utjeha. Očekivanja su bila esktremna, a promet vrlo mali. Dva poraza od Češke, bez obzira što je protivnik zaslužio da dobije samo prvi meč, valjda je i čelnicima Saveza ponudio neke lekcije. Najvažnija od svih - nakon jednog poraza ne treba mijenjati sve iz korijena, i trenera i stil igre.
Niti je Kranjčar bio garant plasmana u završnicu, niti je Brnović krivac što se nije došlo do Evropskog prvenstva, bez obzira što je u Pragu igrao u istoj formaciji zbog koje je Kranjčar platio nakon Velsa.
Ipak, u fudbalu postoje nepisana pravila koja moraju da ispoštuju da bi se sve kockice složile kako treba. Makar zbog toga da u vazduhu ne bi ostalo da lebdi pitanje - da li bi Crna Gora sa Kranjčarem na klupi onako glatko izgubila 2:0 u Pragu? A to pitanje provlačiće se dok se bude igrao fudbal na ovim prostorima, ili makar dok se Crna Gora ne plasira na veliko takmičenje. Kvalifikacije za Brazil 2014. su prva prilika, pod uslovom da se ne ponavljaju iste greške.
Hronologija kvalifikacija
DECEMBAR 2009: Dejan Savićević bez pozdrava otpisuje Zorana Filipovića i raspisuje konkurs za drugog seleketora crnogorske reprezentacije.
FEBRUAR 2010: Nakon više od mjesec nagađanja i licitiranja, te pregovora sa srpskim trenerima Jokanovićem, Tumbakovićem, neki kažu i sa Krčmarevićem i Vermezovićem, Savićević dovodi Hrvata Zlatka Kranjčara i predstavlja ga crnogorskim medijima.
FEBRUAR 2010: Na žrijebu u Varšavi, Crna Gora dobija Englesku, Švajcarsku, Bugarsku i Vels za protivnike u kvalifikacijama. “Teška grupa”, izjavljuje Savićević. “Napadamo baraž, jer su Englezi favoriti za prvo mjesto”, izjavljuje Kranjčar.
MART 2010: Kranjčar gubi na debiju u Skoplju od Makedonije u prijateljskom meču. Stižu nezvanične glasine o prvom nezadovoljstvu Savićevića, ne zbog poraza, već zbog Kranjčarevog povrtaka starim porocima.
MAJ 2010: Kranjčar gubi od Albanije u Podgorici, pa od Norveške u Oslu. “Nijedan posao nisam počeo sa tri poraza”, izjavljuje hrvatski medijima, ali i dodaje: “Nakon ova tri poraza, još sam više uvjeren u kvalitet ovog tima”.
AVGUST 2010: Teška povreda Stevana Jovetića, Crna Gora ostaje bez jednog od najvećih aduta. “Hendikep je veliki, ali moj plan ostaje isti”, poručuje Kranjčar, a potom dobija Sjevernu Irsku u posljednjoj provjeri pred kvalifikacije.
SEPTEMBAR 2010: Crna Gora dobija Vels u Podgorici, pa Bugarsku u Sofiji. Šest bodova u samo četiri dana za start kvalifikacija iz snova. “Ovo je potvrda kvaliteta”, izajvljuje Kranjčar, sa Savićević dodaje u polušali: “Još da dobijemo Švajcarsku, pa možemo u London u šoping.
OKTOBAR 2010: Crna Gora dobija Švajcarsku u Podgorici, pa osvaja bod na Vembliju. Euforija dostiže vrhunac, “sokoli” postaju evropski hit. Savićevića tapkaju po ramenu što je pronašao Zlatka Kranjčara.
FEBRUAR 2011: Po kasnijem svjedočenju Dejana Savićevića, počinju prvi problemu sa Kranjčarem. “Njegov odnos prema obavezema od februara nije bio kao prošle godine”, pričao je Savićević prije dva mjeseca.
MAJ 2011: Malo manje od mjesec prije utakmice sa Bugarskom, Kranjčar se preko hrvatskih medija nudi da postane trener Dinama. “Još mi Savićević ne nudi novi ugovor”, objašnjava svoje nezadovoljstvo.
JUN 2011: Crna Gora igra neriješeno sa Bugarskom i prima prvi gol u kvalifikacijama, dva sata nakon što su Englezi igrali neriješeno sa Švajcarskom. “Ovo nije loš rezultat”, izjavljuje Kranjčar. “Ovakvu šansu nismo smjeli da ispustimo”, objašnjava Savićević. Bilo je definitivno jasno da predsjednik Saveza i selektor više nisu na istim talasnim dužinama.
AVGUST 2011: Nakon žrijeba kvalifikacija za SP u Brazilu, Kranjčar i dalje vjeruje da će voditi Crnu Goru i u narednom ciklusu, iako su odnosi između njega i Savićevića svedeni na nivo profesionalne komunikacije. Kranjčar gubi od Albanije na prijateljskom meču, a nastaje i sukob sa Fatosom Bećirajem.
SEPTEBAR 2011: Kranjčar je u Velsu doživio prvi poraz u kvalifikacijama uopšte, nakon što je izveo postavu sa tri napadača, a Crna Gora zakomplikovala situaciju u grupi. Pred nadolazećom prijetnjom Švajcarske, Savićević uručuje Kranjčaru otkaz, uz stoprocentnu asistenciju Izvršnog odbora: “Moramo da zaustavimo brod koji tone, ali ima tu i drugih stvari”, objašnjava Savićević i postavlja Branka Brnovića za novog selektora.
OKTOBAR 2011: Brnović debituje remijem protiv Engleske, zahvaljujući golu Delibašića u 91. minutu, a Crna Gora nenadano slavi prolazak u baraž prije posljednje utakmice u Švajcarskoj. Nije se, naime, računalo na pomoć Velsa, selekcije za koju je Savićević predvidio da “više nikog neće dobiti”.
NOVEMBAR 2011: Fudbalska Crna Gora je ponovo ujedninjena, na šokanrnu smjenu selektora skoro da se i zaboravilo kada je žrijeb baraža za EP za protivnika podario Češku. Navijači žive u euforiji, Brnović izjavljuje “blizu smo EP” i u Pragu izvodi postavu sa tri napadača, slično kao Kranjčar u Kardifu. Crna Gora gubi 2:0 i svodi na teoriju šanse da se dočepa Eura. Sjajnih pola sata u revanšu bili su premalo da poprave štetu iz prve utakmice.
Bonus video:
