Još se ne zna je li to bio san. Svejedno, završilo se kao bajka. Bile su to sekvence istorijskih događaja: novi remi protiv Engleza, gol u sudijskoj nadoknadi, mjesto u baražu, igrači na tribinama, a navijači na terenu...
Kadrovi sa fudbalskih terena koji su se u nekadašnjoj Jugoslaviji dešavali otprilike po jednom u 20 godina, podjednako se slavili u Bosni, Srbiji, Hrvatskoj ili Makedoniji, sinoć su se, eto, dogodili i u nezavisnoj Crnoj Gori.
Kao Cetinjanin Ljubo Radanović 1982. protiv Bugara, Andrija Delibašić bio je crnogorski heroj iz bajke, njegov gol u 92. minutu nakon fenomenalnog centarušta Savića i hrabrog leta kroz vazduh u trouglu između Harta, Terija i lijeve stative engleskog gola, dugo će krasiti špice sportskih emisija.
I “tresle su se tribine”, baš kao u Splitu prije skoro 30 godina. Branko Brnović je pogledao kišovito nebo, a stadion pod Goricom postao premali da amortizuje svu količinu radosti i emocija.
Tako se kvalifikacije u kojima je najmlađa evropska reprezentacija u 13 mjeseci prešla put od raja do pakla i nazad, imala sve a potom nije imala ništa, ipak završavaju hepiendom. Crna Gora je ponovo dio bivše Jugoslavije, ali potpuno ravnopravan, u baražu, uz rame sa Hrvatskom, Bosnom i Hercegovinom, vjerovatno i Srbijom. San o Evropskom prvenstvu i dalje živi, Crna Gora ga još ima, baš kao što je poručeno sa sjevera prije okršaja sa selekcijom iz kolijevke fudbala:
“I have a dream”, sa dodatkom koreografije poljske i ukrajinske zastave.
Da li će Crna Gora putovati u Poljsku i Ukrajinu, jeste vrlo značajno, ali na jednu noć kao da nije ni bitno - ostvareni uspjeh već je veličanstven i enorman, a noć protiv Engleza vrijedna Evropskog prvenstva!
Iako su mnogi sumnjičavo gledali ka Bazelu, plašili se Švajcarske kao “strašne presude”, neko sa južne tribine kao da je predosjetio događaje:
“Noć skuplja vijeka”, pisalo je na velikom transparentu.
Crna Gora ide u baraž, zahvaljujući remiju sa Englezima, ali i enormnoj pomoći Velšana, koji su nam sinoć vratili sve što su nam prošlog mjeseca uzeli.
Meč u Kardifu završen je laganom pobjedom domaćina, uprkos prognozama Dejana Savićevića da Vels “više nikoga neće dobiti”, te da je Švajcarska “najjača reprezentacija u našoj grupi”.
Ali, više nije ni bitno, Crna Gora ide u baraž, Zlatko Kranjčar je obavio najveći dio posla, a Branko Brnović bio i spretan i srećan da ga završi na pravi način.
Bio je to jedan od najspecifičnijih i najuspješnijih trenerskih debija - počelo je brodolomom, završilo se vatrometom!
Bonus video:
