Ni 24 sata nakon povlačenja Marka Markovića nije potrajalo traganje čelnika Lovćena za novim trenerom. Našli su ga, nošeni lokal-patriotskim motivima, ali, ruku na srce, još više primorani bremenitošću aktuelnog trenutka, a gdje bi drugo do u sopstvenom dvorištu. Tim sa Obilića poljane od danas (ponovo) vodi Predrag Vukotić, dobro znano fudbalsko lice u prijestonici, saradnik selektora Aleksandra Miljenovića u stručnom štabu crnogorske omladinske selekcije. Teško da je 43-godišnji stručnjak mogao izabrati nepogodniji trenutak da se vrati na klupu, na kojoj je sjedio od sredine 2005. do oktobra 2006. godine.
„Svjestan sam komplikovanosti situacije, ali poziv voljenog kluba se ne odbija. Preuzimanje trenerske uloge u Lovćenu za mene je velika čast, ali i obaveza“, emotivni razlozi prevladali su racionalne kod Vukotića, u trenucima kada je preuzeo sastav koji je u osam kola osvojio samo tri boda, i bez pobjede čami na dnu prvoligaške tabele.
Istovremeno će biti i veliki stres. „Crveni“ su nakon odlaska Jablana u Indoneziju, ostali bez gol igrača, a za 720 minuta postigli su četiri pogotka – četiri manje od vodećeg strijelca lige Admira Adrovića! Uz to, u medicinskim bilježnicama tokom sezone nalazili su se ili se još nalaze Belada, Stevović, Stanojević, Vladan Radunović, Ivan i Andrija Pejaković...
„Znam u kakvim smo kadrovskim problemima, koliko ima povrijeđenih i bolesnih igrača, ali na takve stvari ne možemo da utičemo. Nemam čarobni štapić, ali se ne bojim izazova. Imam dovoljno iskustva i stručnosti da znam šta mi je raditi. Vjerujem u ove momke, sa većinom sam radio dok su još bili u omladinskoj konkurenciji, i očekujem da ćemo uskoro početi da upisujemo bodove“, nastavlja Vukotić.
Trenersko geslo Vukotića staje u tri riječi.
„Rad, red i disciplina. Želim da moj Lovćen bude prepoznatljiv po agresivnosti, po izgaranju na terenu. Na tome ću insistirati već od prvog treninga. Pokušaću da trgnem ekipu, i tražiću odmah reakciju svojih igrača. Znam da je, prije svega, potrebno raditi na psihološkom planu. Neophodno je igračima vratiti samopouzdanje, uvjeriti ih da mogu. Neće nam biti nimalo lako, ali sam uvjeren da žestokim radom možemo ući u seriju dobrih rezultata“, optimista je Vukotić, koji će prvo takmičarsko iskušenje imati već sjutra na stadionu Čelika, u revanš meču drugog kola Kupa. Još sam da njegov stav usvoje i igrači...
Biografija
Fudbalska biografija 43-godišnjeg Cetinjanina obojena je crvenom bojom – između 1986. i 2003. godine punih 15 sezona nosio je dres Lovćena (od 1989. do 1991. nastupao je za sarajevski Željezničar), kao špic tresao mreže, dugo nosio i traku... I njegova trenerska karijera neraskidivo je vezana za Obilića poljanu. Od sredine 2005. do oktobra 2006. godine vodio je „crvene“, postavljajući temelj sastava koji će se na proljeće 2007. godine domoći Prve lige. Sa omladincima cetinjskog kluba 2008. godine osvojio je crnogorski Kup, a iz te generacije standardni članovi aktuelnog tima su Bogdanović, Stevović, Mirković, braća Radunović, Radović, Perović...
Sedma promjena na klupi
Lovćen broji petu prvoligašku sezonu i sedmu promjenu na klupi. Prvi, istorijski nastup u elitnom društvu kluba iz prijestonice u ulozi trenera ispratio je Nikola Rakojević. Naredne sezone, crvena klupa je bila žuljevita – u prvih šest kola tim je vodio Slobodan Dogandžić, zatim je do zimske pauze kormilo preuzeo Miodrag Profa Radanović, koji je palicu u drugom dijelu sezone prepustio Miloradu Malovrazić. Od juna 2009. do decembra 2010. godine Brano Milačić je vodio brigu o cetinjskim fudbalerima. Neuspješni eksperiment sa dovođenjem Italijana Anđela Lombarda propao je sredinom januara, da bi u narednih devet mjeseci trener Lovćena bio Marko Marković.
Bonus video:
