Bogata fudbalska biografija dosadašnjeg univerzalca Mogrena Ardijana Đokaja može se opisati višestruko, na sto načina, sa hiljadu riječi. A u jednoj rečenici - bio je sportista od glave do pete i čovjek koji je na svakom koraku prosto osvajao ponašanjem, i to ne samo na terenu. A kao takav, logično da je bio i veliki miljenik publike - u Budućnosti je bio idol mnogim navijačima, raskošan talenat uspješno je dokazivao i u Crvenoj zvezdi, u kojoj je za kratko vrijeme takođe pobrao simpatije publike. Svojevremeno se oprobao i u dresu mlade reprezentacije SR Jugoslavije, a poduži je spisak klubova za koje je Đokaj igrao i u inostranstvu.
Zbog toga i ne čudi što sada već bivši fudbaler Mogrena i dalje sabira utiske nakon odluke o završetku karijere. Povreda je, međutim, bila jača od velike želje, a hronični problemi sa mišićem (listom) mnogo puta su izazvali razočaranje Đokaja, njegove porodice i saigrača, te nevjericu kod brojnih fudbalskih zaljubljenika. Nakon mnogo muke, 32-godišnji fudbaler je odlučio da stavi tačku, da zatvori začarani krug...
"Mogao sam da nastavim, ali i da za 15-20 dana možda ponovo osjetim isti problem. Nisam više spreman za tako nešto ni u psihičkom pogledu. Zahvalan sam i doktoru Vojvodine Borku Vukosavu, te domaćem ljekaru, nekadašnjem atletičaru Acu Vujičiću" kaže Đokaj u razgovoru za “Vijesti”.
Iz njegovih riječi lako se naslućivalo da odluka nije bila nimalo laka, a Đokaj je na lakonski način pojasnio kako se trenutno osjeća...
"Ne bio niko u mojoj koži!"
Odluka je, ipak, definitivna...
"Tvrdoglav sam kada nešto odlučim, imao sam hiljadu razloga da okončam karijeru. Ovih dana stižu mi pozivi praktično sa svih strana svijeta. Zahvalan sam i svim klubovima u kojima sam igrao, a bilo ih je puno, čak 14, i zaista mogu da se pohvalim da imam mnogo prijatelja. Svi mi kažu “Stisni zube, izdrži još godinu”. Mislim, ipak, da je ovo dobra odluka, život ide dalje. Zahvalan sam i medijima, koji su me uvijek na maksimalno korektan način pratili. Ostavljam fudbal, kome sam dao puno, a on mi vratio dovoljno. Žao mi je samo što sve nije potrajalo još godinu, dvije... Čitav moj život je prožet fudbalom, kroz njega sam upoznao i suprugu, sa kojom imam četvorogodišnjeg sina" dodao je Đokaj.
Iako je veći dio karijere proveo u inostranstvu, dosadašnji fudbaler Mogrena završio je karijeru u Budvi (prethodno je po povratku u Crnu Goru odigrao polusezonu u dresu Budućnosti).
"U Mogrenu sam imao privilegiju da osvojim titulu, prije toga osvojio sam samo jedan trofej, i to Kup Crne Gore sa ekipom Mladosti. Zahvalan sam ljudima iz Mogrena - direktorima Boru Lazoviću i Iliji Rađenoviću na velikom razumijevanju i podršci. Veliko hvala Mogrenu, na Lugovima sam sjajno prihvaćen od strane kluba, igrača i navijača - rekao je dosadašnji univerzalac “žutih”.
Đokaj se u svojevrsnoj rekapitulaciji prisjetio i fudbalskih početaka, a izdvojio je i dvojicu trenera.
"Napravio sam prve korake kod Anta Miročevića, dok mi je Božo-Keca Vuković pomogao kada je bilo najteže. Sa njim sam osvojio i pomenuti Kup dok sam igrao za Mladost. Keca mi je kao otac, često smo se čuli i dok sam igrao u inostranstvu" zaključio je Đokaj.
Počinje karijera menadžera
Đokaj ostaje u svijetu fudbala, a menadžerska karijera samo što nije otpočela...
"Radiću kao agent u agenciji koju predstavljaju Falji Ramadani, Igor Gluščević i Nikola Damjanac. Taj poziv sam objeručke prihvatio, znam da je Gluščević fenomenalan momak, jer smo se u posljednje vrijeme bolje upoznali. Pratiću mlađe igrače, siguran sam da ću pronaći sebe u novom poslu. Za nekoliko dana selim se u Beograd, ali i ovdje ću, naravno, da boravim često, a pratiću i naše klubove i igrače" kaže Đokaj.
Na početku novog posla dojučerašnji fudbaler ima i jednu posebnu želju...
"Više od svega bih volio da lansiram naše momke iz Dečića, a klub već ima 2-3 fenomenalna igrača. Bilo bi lijepo da promijene sredinu i dožive još veću afirmaciju" zaključio je Đokaj.
Bonus video:
