Nakon uspješne misije na Sejšelima, crnogorski stručnjak Vojislav Gardašević odmara se i pomno prati fudbalska zbivanja u domovini. Ogromno iskustvo u inostranstvu, dugogodišnji rad sa više klubova i čak tri reprezentacije (Irak, Kenija, Sejšelska ostrva), nijesu “umorili” Gardaševića, naprotiv.
Iskusni stručnjak ljetos je napustio Sejšele, tačnije klupu tamošnjeg Anse Reuniona... Gardašević je na egzotičnom afričkom ostrvu ostavio dubok trag - sa pomenutim klubom osvajao je titulu i Kup prije nekoliko godina, a ranije je isto učinio i sa La Pazom.
- Kriza je zahvatila i Sejšele, mislim da se neću vraćati tamo, imam svoje principe i stav od kojih ne želim da odstupim. Mislim da uz iskustvo koje posjedujem, jer nema našeg trenera koji je prošao ono što i ja, drugačije sagledavam neke stvari od ostalih. Nije Crna Gora bez trenera, ali malo je onih kvalitetnih, stručnih. Zbog toga je naš fudbal nešto što mi se ne dopada. Mora da se igra brže i disciplinovanije, a sistem igre treba da se pravi u skladu sa tim kakve igrače imate na raspolaganju. I rezultat mora da se traži kroz igru - time je počeo Gardašević razgovor za “Vijesti”.
On je potom svoju tezu potkrijepio i najsvježijim detaljem iz pripremnog perioda...
- A u prilog razmišljanju da naš klupski fudbal nije na nekom zavidnom nivou, evo podsjećanje i na nedavnu izjavu jednog od boljih trenera Mojsilovića, koji vodi jedan od najboljih timova u Crnoj Gori. On je nakon prijateljskog meča sa Vojvodinom rekao da ne vjeruje da će u domaćoj ligi njegov tim naići na tako jak otpor kakav su pružili Novosađani. To je, dakle, indicija da nam fudbal nije na pravom nivou. Imaće, međutim, on teških protivnika i u našoj ligi - dodao je Gardašević.
Poseban dio priče Gardašević je posvetio Budućnosti, klubu u kom je počeo igračku, a kasnije i trenersku karijeru (kao pomoćnik Dušanu Nenkoviću).
- Šta je sa publikom? Žalosno je gledati moju Budućnost pred 200-300 gledalaca. Publika će sama doći kada bude vidjela da Budućnost dobro igra - zapravo samo to može da je vrati. Moramo da imamo tim koji će biti spreman da učini nešto više i u Evropi, kao što je uradila reprezentacija. Bilo bi dobro da uprava Budućnosti upriliči sastanak sa svojim starijim, nekadašnjim igračima, među kojima je i dosta trenera. Tu su Lazar Radović, Vučina Vasović, Đoko Mugoša, Milan Rogošić, Mišo Folić, Dragan Šaković, Gano Ćerić, Momo Vujačić... Izvinjavam se ako se nisam sjetio svih imena. Svi oni bi, uz pomoć uprave kluba i naravno trenera Petrovića, pomogli da se publika vrati. A svaki trener koji preuzme Budućnost mora da zna da je stigao u jedan od najvećih klubova, u kom su primarni rezultati odnosno trofeji. Budućnost ne smije da završi sezonu bez trofeja, to moraju da znaju svi - kaže Gardašević.
Iskusni stručnjak ističe da u Crnoj Gori ima puno talenata, a kao primjer naveo je ekipu Lovćena, koja je minule jeseni afirmisala mlade snage.
- Fantastično je što je Lovćen “izbacio” četvoricu mladih reprezentativaca, cetinjski klub je na pravom putu zahvaljujući Branu Milačiću. A da li će Lovćen i dalje ići tom linijom, to ne znam. Sa druge strane, ne mogu da prihvatim da je tim koji ima četvoricu mladih reprezentativaca dospio u situaciju da se bori za opstanak. Sve to je izazov za trenere, treba maksimalnu pažnju posvetiti mladim, talentovanim fudbalerima - napominje Gardašević.
Nekadašnji selektor Iraka, Kenije i Sejšelskih ostrva davno je otišao iz Crne Gore. Iako je bogatu trenersku biografiju upotpunio i trofejima, u domaćim fudbalskim krugovima nije bilo interesovanja za njegove usluge...
- Ovdje sam pričao samo sa generalnim sekretarom Fudbalskog saveza Momirom Đurđevcem, koji me primio na moj zahtjev. On je ujedno jedini sportski radnik koji me pitao da li bih se vratio u Crnu Goru. Na to sam odgovorio: “Bih sjutra”. Žao mi je što nijesam pričao sa Dejanom Savićevićem, koji je tada bio odsutan. Mislim da sam mogao da mu prenesem interesantne stvari. No, nikad nije kasno - ističe crnogorski stručnjak.
Interesantan je i opis Gardaševićeve trenerske biografije kroz prizmu susreta sa dvojicom kolega, velikanima iz struke.
- Imao sam sreću da razgovaram sa selektorom Španije Vinsentom del Boskeom, dok sam Aleksa Fergusona upoznao u Londonu - rekao je Gardašević, koji napominje da radni motiv nije opao ni nakon sedam decenija života.
- Imam puno energije, ne volim kada trener ne može na terenu da demonstrira ono što priča igračima, to ne prihvatam. Nije lijepo vidjeti kada se trener saplete i padne preko lopte. Kada mi se to desi - završavam posao. Uvijek sam želio da se dokazujem, da budem najbolji! Kome bi smetao ovakav Vojo Gardašević u Crnoj Gori - zapitao se na kraju iskusni stručnjak.
Ponosan na reprezentaciju
Gardaševića raduju blistavi rezultate crnogorske reprezentacije u tekućim kvalifikacijama...
- Ponosan sam što sam Crnogorac, kao i na našu reprezentaciju i Fudbalski savez Crne Gore. Sa Sejšela su mi povodom toga stigla i dva telegrama čestitke. Predsjednik Saveza Dejan Savićević ima fudbalsko ime u Evropi i svijetu, sigurno da je uradio mnogo do sada, te da će uraditi još puno za crnogorski fudbal i u narednom periodu. Svaki crnogorski trener u inostranstvu, iako nas nema baš mnogo vani, ponosan je na našu reprezentaciju. Zlatko Kranjčar je napravio rezultat kao rijetko ko, i s pravom je bio među deset najuspješnijih svjetskih selektora. Želio bih i da više igrača iz naše lige konkuriše za mjesto u reprezentaciji. Bilo bi dobro da selektor što više boravi u Crnoj Gori, kako bi uspostavio još veću saradnju sa domaćim klubovima. Ona postoji, ali ne treba zanemariti ni manje klubove, a siguran sam da je Kranjčar spreman da pomogne - kaže Gardašević.
Unuk Sava ima napadački njuh
Fudbalsku tradiciju porodice Gardašević nastavlja Vojov unuk, Sava, koji se dokazuje u omladinskom timu Budućnosti. On se, inače, u mlađim selekcijama podgoričkog kluba već nekoliko godina unazad uspješno preporučuje golovima, a nedavno se vratio na teren poslije povrede ključne kosti.
- On ima dobar njuh za gol, može da postane kvalitetan špic. Od njega najviše zavisi, ali ništa manju odgovornost ne snose ni njegovi treneri. A da je Sava na pravom putu možda i najbolje svjedoči i to što u Budućnosti očekuju poziv jednog velikog evropskog kluba, koji je pokazao interesovanje. No, politika kluba je da se ne može javno pričati o tome, sa čim se u potpunosti slažem. Sada je sve u rukama kluba i menadžera. Znam, međutim, da Sava razmišlja samo o Budućnosti, da je željom i mislima u potpunosti posvećen svom sadašnjem klubu - ističe Gardašević.
Bonus video:
