Kada je početkom februara na prvoj konferenciji za novinare u Podgorici obećao da će od Crne Gore napraviti reprezentaciju evropskog kalibra - mnogi su smatrali da je u pitanju samo početni entuzijazam.
Kada je dva dana kasnije na žrijebu kvalifikacija najavio da će u najtežoj mogućoj grupi Crna Gora napasti drugo mjesto - mislilo se da pretjeruje.
Kada je nakon sva tri poraza u prva tri kontrolna meča prokomentarisao da je “tek sada ubijeđen u dobar rezultat” - smatralo se da je njegov optimizam apsolutno bez pokrića.
Prije svega moram da kažem da je moj optimizam bio sasvim realan. Jednostavno, odgledao sam DVD-je sa utakmicama Crne Gore iz prethodnih kvalifikacija i vidio da ekipa ima veći kvalitet od rezultata koje je postigla. Vidio sam da možemo da igramo ravnopravno i sa Švajcarskom, Bugarskom i Velsom, koje smo kasnije izvukli na žrijebu.
A kada je nakon teške povrede jednog od najboljih, Stevana Jovetića, hladnokrvno izjavio da se “cilj ne mijenja” - vjerovalo se da je u pitanju posljednji utopista na svijetu.
Sve ostalo je istorija - Zlatko Kranjčar je u samo tri mjeseca şa evropskih margina odveo “sokole” do statusa apsolutnog evropskog hita i najveće senzacija u kvalifikacijama.
Crna Gora je sa 73. mjesta na listi Fife, koje je držala u avgustu, “prečicom” stigla do impresivne 25. pozicije na svijetu. Cico je za to vrijeme formirao tim koji je plijenio hrabrošću, borbenošću i količinom samopuzdanja. Nakon tri godine, Crna Gora je napokon dobila tim u kojem su svi igrači ginuli za dres koji nose.
• Kako “podnosite” epitet fudbalske ili čak sportske ličnosti u Crnoj Gori u 2010. godini?
- Ponosan sam ako je tako, ali ja bih taj kompliment podijelio sa svima - sa predsjednikom Dejanom Savićevićem, koji je na kraju krajeva i odlučio da me angažuje, zatim sa mojim saradnicima, sa fudbalerima, sa vama iz medija i naravno sa navijačima.
Svi smo zajedno doprinijeli velikom uspjehu i svi zajedno moramo da se potrudimo da u istom ritmu nastavimo i u 2011. godini. Ako me pitate čija je zasluga najveća, onda su to svakako fudbaleri, koji su bili maksimalno motivisani da se bore i da postignu dobre rezultate.
• Da li ćete novogodišnje praznike provesti uz snimke utakmica Bugarske i Velsa?
- U svakom slučaju hoću, mada naši protivnici kod mene nisu prisutni samo u snimcima, već i u svakodnevnim razmišljanjima. Iako do utakmice protiv Bugarske ima još pola godine, moramo svakodnevno da pratimo šta rade naši rivali, treba da vidimo u kakvom su stanju Bugari sa novim selektorom Mateusom.
Pratićemo ih i u trećem mjesecu, kada igraju međusobne utakmice u kvalifikacijama koje bi i nama mogle da otvore mnoge stvari. Moramo dobro da se pripremimo za šesti mjesec, jer je utakmica protiv Bugarske u Podgorici naša prva meč lopta. Potom gostujemo Velsu, te dvije utakmice za nas su kapitalne.
• Nedavno ste rekli da je baraž samo alternativa, a direktan plasman na Evropsko prvenstvo glavni cilj. Znači li to da je, dok ste skijali u Austriji, Vaš optimizam dodatno porastao?
- Porastao je zahvaljujući rezultatima. Jednostavno, igrači su pokazali moć, stabilnost, profesionalnost i kvalitet igre. Uostalom, već smo po jednom pobijedili sve rivale za drugo mjesto, sa glavnim favoritom grupe smo odigrali neriješeno u gostima, sami smo sebe “natjerali” da budemo još veći optimisti.
• Kada ste izgubili od Makedonije, Albanije i Norveške, rekli ste da nijedan posao u karijeri niste započeli sa tri poraza. Da li je tada kod vas postojala makar trunka sumnje da se ova priča neće završiti kako ste zamislili?
- Apsolutno ne! Kada ovo kažem, govorim najiskrenije. Meni su te tri utakmice, bez obzira na poraze, još više podigle samopouzdanje. Ako se prisjetimo, niti u jednom meču nismo bili inferiorini – ni protiv Makedonije u Skoplju, ni protiv Albanije u Podgorici, a posebno ne protiv Norveške u Oslu, gdje je našem porazu kumovao i sudija, jer je domaći savez slavio 100 godina postojanja.
U svakom slučaju, ja sam se u ta tri susreta uvjerio da možemo da napravimo još bolji rezultat od onog koji je Savez od mene tražio, a to je da preskočimo jednu ljestvicu i da u narednom žrijebu izbjegnemo peti šešir. Ne treba da pominjem koliko su mi te utakmice pomogle da se upoznam sa fudbalerima i da napravim selekciju za kvalifikacije.
• A onda se povrijedio Jovetić. Mnogi su očekivali da će Vas to konačno pokolebati?
- Bio je to ogroman hendikep, ali koliko god njegova povreda djelovala šokantno za sve nas, postojala je i druga strana. Krenuli smo da tražimo alternativu, ali i da donekle mijenjamo strategiju igre. Srećom, imali smo dovoljno vremena. Skoncentrisali smo se na druge detalje koji su nam bili od velikog značaja u kvalifikacijama.
• Odakle Vam toliki optimizam?
- Prije svega moram da kažem da je moj optimizam bio sasvim realan. Jednostavno, odgledao sam DVD-je sa utakmicama Crne Gore iz prethodnih kvalifikacija i vidio da ekipa ima veći kvalitet od rezultata koje je postigla. Vidio sam da možemo da igramo ravnopravno i sa Švajcarskom, Bugarskom i Velsom, koje smo kasnije izvukli na žrijebu.
• Nešto je valjda bilo i do Vas?
- Po prirodi sam optimista, otkad znam za sebe ja sam takav. Neću nikom priznati da je bolji dok se utakmica ne završi i dok to stvarno ne pokaže.
• Kako će izgledati Crna Gora kada se oporave Jovetić i Drinčić, kada budete imali sav “materijal” na koji ste računali kada ste prihvatili posao?
- Biće još bolja. Jovetić i Drinčić će unaprijediti naš kvalitet, donijeće nam dodatnu individualnost, ali individualnost koja će biti podređena kolektivu.
• Koji Vas je trenutak najviše impresionirao od kada ste na klupi Crne Gore?
- Utakmica na “Vembliju”. Ne samo mene, nego vjerovatno i sve ostale. Pokazali smo kvalitet u hramu fudbala, protiv jedne od najboljih reprezentacija smo odigrali ravnopravno. Vjerujem da su bili ponosni svi, ne samo oni koji su te noći bili sa nama u Londonu.
• Kada ste definitivno prelomili u glavi da je ovo pobjednička priča?
- Vjerovao sam od početka, ali ako treba da izdvojim neki trenutak onda je to uoči utakmice sa Švajcarskom. U suštini, bili smo rasterećeni, imali smo dvije pobjede i bilo je najvažnije tu utakmicu ne izgubiti. I Savićević je rekao igračima da ne srljaju, da se paze kartona i da smo sa remijem napravili dobar posao. Ali, tada sam u sebi prelomio. Rekao sam – momci, ako treba nešto da riješimo, riješimo to večeras. Zapamtite – večeras! Ne ostavljajte to za iduću godinu, moglo bi da bude kasno. Uspjeli smo.
• Dejan Savićević je rekao da bi plasman na Evropsko prvenstvo bio njegov najveći uspjeh u karijeri. Šta Vi kažete?
- Pobjede nad Velsom, Bugarskom i Švajcarskom već su jedan od mojih najvećih rezultata. Uspjeh još nije jer još nismo stigli do kraja. Ako se plasiramo na Evropsko prvenstvo, biće to moj najveći trenerski uspjeh.
• Ima li Crna Gora kult reprezentacije?
- Svakako da ima. On se stvarao od početka, još od prethodnih kvalifikacija kada je tu bio moj prethodnik Filipović. Kult jednog tima se ne stvara samo rezultatima, već i međuljudskim odnosima. Crna Gora ima i jedno i drugo.
• Nikada niste izgubili u kvalifikacijama. Smatrate li da ste talični?
- Istina je da me prati rezultat, kako ranije dok sam vodio Hrvatsku, tako i sada kada vodim Crnu Goru. Da li sam taličan? Moram da priznam da sam osoba koja se povodi talismanima i vjerom, koja uvijek traži neke detalje, kako u odijevanju tako i u drugim anomalijama. Ali, isto tako vjerujem da iza svega stoji veliki rad, dobra priprema za utakmicu i dobra prezentacija ekipe na terenu.
• Možete li da uporedite svoju avanturu u Crnoj Gori sa avanturom Ćira Blaževića u Bosni i Hercegovini u prošlim kvalifikacijama?
- Moram da priznam da su priče dosta slične, i tamo su bili prisutni veliki zanos i euforija. Razlika je u tome što vjerujem da će se naša priča završiti trijumfalno, jer zaista mislim da imamo mentalnu snagu da idemo do kraja, do Evropskog prvenstva. Budite ubijeđeni da ne možemo lako prosuti ovo što smo do sada napravili. Bosanci su tada naletjeli na težak žrijeb u baražu, teško je bilo ići preko Portugala.
• Imali su i Španiju u grupi?
- I naša je jaka. Grupa sa Engleskom, Švajcarskom, Bugarskom i Velsom je jedna od najtežih.
• Kada biste mogli da birate, kojeg biste fudbalera iz Hrvatske pridodali Crnoj Gori?
- Ako bih morao da odaberem, onda su to Modrić i Niko Kranjčar.
• Obrnuto, ako jednog dana budete opet vodili Hrvatsku?
- Golmana Mladena Božovića, Mirka Vučinića koji bi bio od ogromne važnosti, i Stevana Jovetića koji je takođe vrhunska klasa.
• Je li Vas sin Niko igrački prevazišao?
- Mi smo različiti tipovi, on je više paker, a ja sam bio golgeter. Ali, i on zabija golove, što je mnogo bitno za veznog fudbalera. Mislim da me je prevazišao, jer se ukomponovao u engleski fudbal, u Premijer ligu, koja je jedna od najjačih na svijetu.
• Za koga ste glasali u izboru za Zlatnu loptu “Frans fudbala”?
- Za Mesija. Neka mi ne zamjere Ćavi i Injesta, koji su među prva tri, ali je Mesi koplje iznad svih.
Koji je trener po Vašem ukusu?
- Izdvojio bih Murinja, koji se ističe odnosom i profesionalnošću. Tu je i Ferguson, koji i te kako zavređuje pažnju, ali i mnogi drugi.
Gdje biste sebe svrstali?
- Sebe ne podcjenjujem, nisam puno slabiji. Ali, za razliku od trenera iz našeg regiona, Murinjo ima na raspolaganju sve same svjetske zvijezde.
Trenirali ste puno dobrih fudbalera, koji su najbolji?
- Robert Prosinečki i Mirko Vučinić!
• Šta Vučiniću nedostaje da postane evropska zvijezda?
- Mislim da je Mirko već zvijezda u Italiji, što je pokazao prošle sezone, kada je Romu od autsajdera doveo do ravnopravne trke za titulu sa Interom, koji je tada bio mnogo jak. Ako ima nešto što mu nedostaje, onda su tu problemi sa povredama, za koje se nadam da će ih biti sve manje.
• Šta radi Cico Kranjčar kad nije u fudbalu?
- Opet gleda fudbal! Ovo je šala, ali nije daleko od istine. Fudbal je moja profesija, ali i hobi. Često sam u Engleskoj i zahvaljujući sinu Niku imam priliku da vrlo često pogledam utakmice Premijer lige.
Kada ne gledam fudbal volim da odgledam dobar film ili pročitam dobru knjigu, ali i da se družim sa svojom generacijom. Normalno, na prvom mjestu u mom slobodnom vremenu je moja unuka, kojoj se mnogo posvećujem.
Bonus video:
