Zvezdan Terzić je bacio atomsku bombu na fudbal u Crnoj Gori, kazao je Dejan Savićević, predsjednik FSCG.
Terzić je bio, tvrdi Savićević, izvršilac u ucjenjivačkoj kampanji, koja je rezultirala odlascima selektor Ljubiše Tumbakovića, Mirka Ivanića i Filipa Stojkovića iz reprezentacije Crne Gore na dan meča sa Kosovom.
Ko je Zvezdan Terzić - upućenima u fudbalske prilike na ovim prostorima nije potreban odgovor.
To je čovjek koji je odavno na fudbalskoj sceni, kao igrač prilično nezapažen, kao funkcioner uvijek u centru pažnje.
Terzić je, međutim, i čovjek protiv koga se, zvanično, već devet godina vodi sudski postupak zbog finansijskih malverzacija u transferima fudbalera, za vrijeme dok je bio glavna ličnost u OFK Beogradu i FS Srbije.
U optužnici protiv Terzića su opisana tri sporna transfera u periodu od 1998. do 2006. godine.
Terzić je, tvrdi tužilaštvo, još 1998. godine nezakonito zaradio više od milion tadašnjih maraka od prodaje fudbalera Vanje Grubača u Hamburger.
Terzić je, piše u optužnici, imao pomoć Milovana Nikodinovića, tadašnjeg generalnog sekretara Zajednice fudbalskih klubova prve Savezne lige, koji je sačinio odluku o raskidu ugovora sa Grubačem na štetu OFK Beograda, tako da je Grubač otišao kao slobodan igrač, a Terzić novac zadržao za sebe.
Sumnjiv je i prelazak Srđana Stanića u Spartak iz Moskve 2003. godine.
Kako tvrdi tužilaštvo, Terzić je čelnicima ruskog kluba rekao da 400.000 eura uplate na račun OFK Beograd, a preostalih 1,3 miliona na račun firme „Integrated investment services ltd“, čiji vlasnik ni do danas nije utvrđen.
Sporan je i transfer Branislava Ivanovića u Lokomotivu iz Moskve. Terzić je tada bio direktor Fudbalskog saveza Srbije, a tužilaštvo navodi da je nagovorio tadašnjeg direktora OFK Beograda Vladimira Bulatovića da omogući firmi „Gardian worldwide llc“ sa sjedištem u Vašingtonu da nezakonito zaradi 2,2 miliona eura.
Kada je protiv njega podignuta optužnica, Terzić je bio predsjednik FSS.
On je 2008. godine napustio Srbiju, a za njim je uskoro raspisana Interpolova potjernica.
Mediji iz Crne Gore i Srbije pisali su da se Terzić skriva u Crnoj Gori, te da je pod zaštitom Branislava Mićunovića. Terzić i Mićunović su kumovi.
Mediji su početkom 2009. javili i da je uhapšen u Budvi, što je demantovala crnogorska policija tvrdnjom da je uhapšen čovjek koji „nevjerovatno“ liči na Terzića.
Poslije skoro tri godine skrivanja, Terzić se srpkoj policiji predao u oktobru 2010. i tada je prebačen u zatvor.
„Zvezdan Terzić vjeruje u srpsko pravosuđe. On će sudu predočiti dokaze, sve okolnosti, i ukazati da je njegov progon bio samo u funkciji medijske kampanje bivše vlasti“, rekao je tada njegov advokat, sada pokojni, Vladan Batić.
Terzićevi advokati nisu tada željeli da odgovore na pitanje gdje se krio Terzić.
"To je nešto čime će se baviti istraga, gdje je bio i zašto, i ko mu je pružao logističku pomoć, ali činjenica da do predaje dolazi neposredno nakon potpisivanja sporazuma s Crnom Gorom jasno ukazuje da su manevarske mogućnosti skrivanja sužene ovakvom vrstom saradnje", kazao je tada Slobodan Homen, državni sekretar u Ministarstvu pravde Srbije.
Osam mjeseci je proveo u pritvoru, a pušten je uz jemstvo od milion eura.
Nije ga bilo u javnosti tri godine, da bi, iznenada, uzeo još jednu prestižnu funkciju u srpskom fudbalu - postao je generalni direktor Crvene zvezde, iako se protiv njega vodio, i još se vodi, krivični postupak.
On je srpskim medijima u januaru ove godine rekao da je na čelo Crvene zvezde došao na insistiranje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
Prvi poziv imao je, ispričao je, 2013. godine, da bi deset mjeseci kasnije došao drugi:
„Tada mi je rekao: ‘Terza, ne pitam te da li hoćeš ili nećeš, znam da imaš neke dileme. Prosto, Zvezda te zove, znaš’. Ja sam mu rekao: ‘Znaš kako kažu stari ljudi – kad komandant zove, samo kažeš: Gospodaru, zapovjedaj. Nema šta’“, ispričao je Terzić u januaru ove godine za "Telegraf".
Istovremeno, suđenje Terziću nije održano nijednom u protekle dvije godine, a srpski portal "krik.rs" u maju je objavio da Viši sud u Beogradu mjesec dana ne odgovara na pitanja zašto suđenje stoji u mjestu od aprila 2017. kada je održano posljednji put.
Iz tužilaštva su naveli da je zastoj nastao jer je sud putem međunarodne pravne pomoći zatražio određenu dokumentaciju iz Španije i Rusije, ali nisu odgovorili da li su insistirali da se suđenje nastavi.
Suđenje Terziću je, inače, nekoliko puta počinjalo ispočetka jer su se mijenjali članovi sudskog vijeća. Ročišta su bila zakazivana rijetko, a odlagana često...
Bonus video:
