Vrelo ljeto pod Goricom, i doslovno i figurativno. Samo deset dana pred evropske utakmice na površinu su izbili unutrašnji problemi i poremećene relacije između dva najvažnija čovjeka takmičarskog dijela kluba - trenera i sportskog direktora.
Neuobičajeno je, a i nezabilježeno u fudbalskoj praksi, da ljudi koji po prirodi posla usko sarađuju, koji moraju da usko sarađuju, koji su upućeni jedan na drugog, i koji se nalaze na istom mjestu (na pripremama na Zlatiboru) nesuglasice iznose javno izjavama i saopštenjima.
„Okidač” za javni sukob Branka Brnovića i Rista Lakića bio je odlazak na pozajmicu jednog 17-godišnjaka, koji se ni kriv ni dužan našao na liniji vatre.
- Neko će zbog ovoga morati da odgovara - rekao je Brnović, ljut zbog toga što nije konsultovan prilikom odlaska Milana Vukotića na pozajmicu u Iskru iz Danilovgrada, dok je Lakićev odgovor bio opširan i sveobuhvatan, sa potenciranjem da trener nije taj koji je do sada pokazivao interesovanje za pružanje šanse mlađim igračima.
Da li je, međutim, odlazak mladića koji nije odigrao ni minut u seniorskoj konkurenciji, koji vjerovatno ne bi ni bio stub ekipe u narednoj sezoni, bez obzira na njegov talenat, jedini razlog za ovakav medijski vulkan? Naravno da nije...
Očito je, i to je apsolutno jasno svakom ko je ikada pratio i bavio se funkcionisanjem nekog kluba, da je riječ o mnogo dubljem problemu, a koji očigledno ne datira od 10. juna, kada su počele pripreme za novu sezonu. Već mnogo ranije...
Razlog zbog kojeg su odnosi između njih dvojice poremećeni, i to do mjere da očigledno više ne mogu da nastave zajedno, nije najjasniji. Brnović se, makar javno, nije žalio na sastav ekipe koja je formirana u januaru, kada je dobio čak devet novih igrača. Lakić, kao ni ostali funkcioneri iz kluba, nisu, barem ne javno, zamjerili Brnoviću što je zaostao devet bodova za Sutjeskom, već je osvajanje Kupa doživljeno kao uspjeh i dobar korak ka napadu na oba domaća trofeja u sezoni koja slijedi. Pozicija i jednog i drugog, na kraju prošle sezone, izgledala je, takođe, potpuno stabilna.
Vjerovatno da do ovakvog medijskog naleta emocija trenera i sportskog direktora ne bi došlo, ili bi makar ostalo unutar kuće, da Budućnost ima predsjednika.
Ima ga, zapravo, i dalje, ali samo na papiru. Žarko Burić uskoro vjerovatno odlazi sa te funkcije, i to na polovini mandata, a iako se i dalje zvanično vodi kao glavnokomandujući u klubu, nije pokazao nikakvo interesovanje da pokuša da riješi situaciju.
Ovakav period „bezvlašća”, ko zna koji po redu u podgoričkom klubu, do srži je ogolio probleme i kao nikada ranije izbio ih na svjetlost dana.
Već neko vrijeme, gradonačelnik Ivan Vuković (Opština Podgorica je većinski vlasnik kluba) taj je koji figurira kao čovjek koji će vući najvažnije poteze. On je, kako se moglo čuti, i riješio da zaustavi javnu polemiku između Brnovića i Lakića koja je uzburkala (i zabavljala) crnogorsku fudbalsku javnost i od Budućnosti još jednom napravila putujući cirkus od kluba.
Uradio je to kasno, jer je prljav veš izbio na površinu, što će mu možda biti i nauk za ubuduće i lekcija da shvati da je - ko god bio predsjednik, finansijer, glavni sponzor, član Upravnog odbora - Budućnost klub Podgorice, ne samo emotivno i navijački, već i formalno-pravno.
Sukob trenera i sportskog direktora će se vjerovatno riješiti prvih dana jula kada se ekipa vrati sa Zlatibora, na ovaj ili onaj način, vjerovatno i odlaskom nekog od njih (vidjeće se kome će Vuković oprostiti „zlatiborske zore”), ali je veliko pitanje da li će time Budućnost krenuti putem o kome se priča već 13 godina.
Samo šest od mogućih 26 trofeja u samostalnoj Crnoj Gori govore da probleme nisu stvorili ni Brnović ni Lakić, već da klub godinama luta bez koncepcije - od trenera do trenera, od direktora do direktora, od predsjednika do predsjednika...
Bonus video:
