Crna Gora je ubjedljivo izgubila od Češke na takmičarskom derbiju selektora Faruka Hadžibegića i definitivno ostala bez šansi da se plasira na Evropsko prvenstvo.
Poraz kao poraz, i nije iznenađenje - Crna Gora nije bila, niti će vjerovatno ikada biti bolja reprezentacija od Češke. Prave šanse za Euro su, takođe, izgubljene još ranije...
Je li, međutim, realno da Crna Gora dva puta, u samo tri mjeseca, izgubi po 3:0 od tog protivnika, uprkos svim problemima, pa i nefudbalskim, koji su se naročito nagomilali pred junski meč u Olomucu. Isto tako - nije.
Da Crna Gora ima malu bazu fudbalera, da igrači koji su pozvani nemaju dovoljnu minutažu u svojim klubovima, da se sa povredama najvećih i jedinih pravih zvijezda (Savić, Jovetić) teško može parirati jačim selekcijama - znali smo i ranije, otkada smo ostali bez klasnih fudbalera koji nemaju prave nasljednike (Vučinić, Baša i ostali).
A kada još, uz „igre malih brojki”, koje će i dalje pratiti Crnu Goru, ne uradite sve kako treba, kako nalažu i najosnovnije fudbalske zakonitosti, onda zaista - nemate nikakvu šansu da napravite dobar rezultat, iznenadite kvalitetnijeg protivnika.
Fudbal je, zapravo, previše ozbiljan posao da bi se improvizovalo, jer valjda kao ni u jednoj drugoj oblasti, sve se jasno pokaže - na terenu. Poraz 3:0 od Češke pod Goricom, nakon prvog poluvremena u kojem Crna Gora nije bila slabija, naprotiv (imala je dvije dobre šanse, još dvije opasne situacije) možda su upravo posljedica toga.
Sastavljajući prvi spisak fudbalera kao crnogorski selektor, Hadžibegić je među 24 igrača (i još dva koja je naknadno pozvao) uvrstio samo tri prava štopera.
Šta se potom dogodilo - dvojica su se povrijedila, Simić i Savić.
Boris Kopitović, koji je nedavno prešao iz Čukaričkog u BATE Borisov i Igor Vujačić, kojeg je Partizan ljetos uzeo iz Zete, sigurno nisu štoperi svjetskog kalibra, pa ni prvotimci u našoj selekciji, kada su Savić i Simić spremni.
Ipak, u pitanju su fudbaleri koji imaju kakav-takav staž u reprezentaciji, a i mladi su. Kopitović (24) je i u prošlom ciklusu Lige nacija često bio na terenu, pa čak i u ovim kvalifikacijama. Vujačić (25) je bio standardan na dva prethodna meča, igrao je i protiv Češke u gostima i Kosova kod kuće.
Čudno da se sada nisu našli na spisku, barem kao alternative - upravo zbog situacije sa povredama koja je zadesila crnogorski tim. Hadžibegićevo objašnjenje da „igračima koji su sada promijenili klub treba dati vremena da se priviknu na novu sredinu” i nije bilo baš ubjedljivo.
Umjesto njih, štopera je protiv Češke morao da igra Dušan Lagator - nekadašnji fudbaler Mogrena i OFK Titograda, 25-godišnjak koji se tokom dosadašnje karijere profilisao kao zadnji vezni, iako u svom klubu, ruskom Sočiju, u posljednje vrijeme i zaista igra u odbrani.
Nije, naravno, Lagator kriv za poraz, naprotiv - bio je čak i jedan od boljih u našem timu, „tukao” se sa Česima, borio, padao, dizao se, ali prinudno početi sa igračem koji je tek četiri dana ranije debitovao u reprezentaciji, igrao 24 minuta protiv Mađara, koji se pošteno nije ni upoznao sa saigračima - nije baš najbolji put, u važnom meču, protiv ozbiljnog protivnika.
Izbor je, naravno, selektorov, i u to ne bi trebalo niko da se miješa, ali u “igrama malih brojki” nije čak ni logično ne pozvati igrače, sa kakvim-takvim iskustvom u nacionalnom timu, te statusom i minutažom u klubovima, koji imaju određenu reputaciju. Uostalom, selektor bi makar imao mogućnost da kombinuje i da bira, a ne da nema izbora, već da u prvi tim stavi igrače koje mora, jer drugih nema.
Druge greške koje su napravljene, a koje su takođe nedopustive za taj nivo takmičenja, bile su taktičke - defanzivne, kod odbrane prekida. Kada vam jedan igrač nakon kornera sam ostane u šesnaestercu (Souček, vezista praške Slavije) i, srećom, promaši - onda je to upozorenje.
Kada vam, deset minuta kasnije, ponovo isti fudbaler, ponovo sam, ostane u šesnaestercu nakon prekida, i ponovo, srećom, promaši - onda je to jasan signal da nešto nije u redu.
Kada vam, opet, deset minuta kasnije, isti fudbaler glavom da gol nakon prekida - onda je jasno da elementarne stvari u pripremi meča nisu odrađene kako treba.
Suviše jeftno, naivno, nezrelo, Crna Gora je izgubila od Češke, posebno ako se zna da je i četiri minuta kasnije primila gol - nakon prekida. Pa i treći, na kraju, jer je i penal prekid.
Ostaju još tri utakmice do kraja kvalifikacija, sa Bugarima kod kuće, teška gostovanja Kosovu i Engleskoj i borba da se izbjegne posljednje mjesto.
Zašto bi, međutim, bila sramota da Crna Gora završi posljednja u grupi, sa moćnom Engleskom, supermotivisanim, i igrački dobrim Kosovom, uvijek ozbiljnom Češkom, te Bugarskom koja je u velikoj krizi, ali je, ipak, fudbalska nacija?
Ne bi bila sramota ako Crna Gora završi peta, i to nije problem - problem je kada neke druge stvari ne uradite kako treba.
Suviše smo mali da bismo još i improvizovali...
Bonus video:
