Mario Mandžukić: Profil ratnika

“Stara dama” se olako oslobodila napadača koji je bespogovorno obavljao sve zadatke na terenu, koji je bio spreman da se vrati u odbranu, podmetne glavu na kopačku rivala i blokira šut, a već poslije par sekundi da se nađe na drugom kraju terena i postigne gol
2663 pregleda 0 komentar(a)
Sariju se nisu dopadali njegovi kvaliteti: Mario Mandžukić, Foto: Beta/AP
Sariju se nisu dopadali njegovi kvaliteti: Mario Mandžukić, Foto: Beta/AP
Ažurirano: 22.09.2019. 13:41h

Juventus je otpisao Marija Mandžukića. Od dolaska Mauricija Sarija na klupu italijanskog šampiona, Hrvat je postao nepoželjan. Sari ga je odmah stavio na transfer listu, a podatak da nije registrovan za utakmice Lige šampiona bio je jasan znak da je slobodan u izboru nove sredine.

“Stara dama” se olako oslobodila igrača koji je bespogovorno obavljao sve zadatke na terenu. Poslije četiri osvojena Skudeta, tri Kupa i jednog italijanskog Super kupa došlo je vrijeme za rastanak.

Devet titula nacionalnih šampionata osvojio je Mario Mandžukić, sa ukupno tri kluba. Tri puta se radovao u zagrebačkom Dinamu, dva puta u Bajernu, a čak četiri puta sa Juventusom. Volfsburg i Atletiko Madrid su jedina dva tima sa kojima nije osvojio titulu, kao što je i Bajern jedini tim sa kojim je osvojio Ligu šampiona.

Mario Mandžukić nije fudbaler od kojeg se očekuje da napravi spektakularan potez. On neće fintom poput južnoameričkih čarobnjaka predriblati protivnika i napraviti slalom kroz odbranu rivala. Kada kupite kartu da gledate Super Marija, na terenu ćete vidjeti ratnika, koji jurca od jednog do drugog šesnaesterca. U jednom trenutku on je u odbrani, podmeće glavu na kopačku rivala i blokira šut, a već poslije par sekundi, na drugom kraju terena postiže pogodak. To je Mandžukić - sve za ekipu, do zadnje kapi krvi i znoja. Igrač, koji može da odigra dvije utakmice jednu za drugom.

Njegov fudbalski put počeo je u Njemačkoj. Porodica Mandžukić početkom devedesetih napustila je Slavonski Brod i preselila se u gradić Dicingen, blizu Štutgarta. U istoimenom klubu igrao je Mandžukićev otac, pa je bilo logično da mali Mario krene tim putem. Tako je bilo pet godina, dok familija 1996. nije morala da se vrati u Hrvatsku. Sudbina će Marija i Njemačku ponovo spojiti nekoliko godina kasnije.

Po povratku u domovinu, Mandžukić počinje sa treninzima u Marsoniji iz Slavonskog Broda. Izuzetak je jedna sezona, kada je igrao za lokalni Željezničar. Talentovanog momka odmah su primijetili skauti iz većih klubova i 2005. Mario odlazi u NK Zagreb. U prijestonici Hrvatske počinje let ka zvijezdama. Dvije sezone bile su dovoljne da stigne poziv od najvećeg hrvatskog kluba - Dinama. Ljeta 2007. “modri” su ostali bez Eduarada (otišao u Arsenal), pa je izbor pao na Mandžukića. Zagreb je za taj transfer dobio skoro 1,5 miliona eura, a Dinamo buduću svjetsku zvijezdu.

Dolazak u veliki klub nije poremetio Marija. U prilog tome govore i brojke iz prve sezone - 12 golova i 11 asistencija. Uslijedio je i debi za reprezentaciju - 2007. godine protiv Makedonije. U nacionalni tim uveo ga je Slaven Bilić. Godinu kasnije u porazu od Engelske 4:1 u kvalifikacijama za Mundijal 2010. postigao je prvi gol.

Iz Dinama odlazi 2010. - Stiven Meklaren preuzeo je te godine kormilo Volfsburga, a jedan od prvih poteza Engleza bio je dovođenje Mandžukića. Prvi dio sezone provodio je uglavnom na klupi, kao alternativa Edinu Džeku. Ako bi ga Meklaren koristio, to bi uglavnom bilo na poziciji lijevog krila.Tada počinje prilagođavanje i igra na drugim pozicijama, po čemu će kasnije u karijeri biti poznat. Stvari počinju da se mijenjaju nabolje u januaru 2011. kada umjesto Meklarena na klupu sjeda Feliks Magat, a Džeko odlazi u Mančester siti. Do kraja sezone Mandžukić se ustalio u prvoj postavi.

Eksplodirao je 2012. godine. Sa 12 golova bio je najbolji strijelac “vukova“, a sjajnu formu potvrdio je na Evropskom prvenstvu. Hrvatska u konkurenciji Španije i Italije nije uspjela da prođe grupu, ali je Super Mario sa tri gola, zajedno sa još petoricom igrača, ponio titulu najboljeg strijelca na turniru.

Tog ljeta uslijedio je najveći transfer u dotadašnjoj karijeri. Minhenski Bajern želio je da prekine dominaciju Borusije i pojačanja u borbi za titulu bila su neophodna. Kako to obično biva, da sve što valja u Bundesligi završi u Bajernu, tako je bilo i sa Mandžukićem - Hrvat je zadužio opremu bavarskog giganta.

Sezona 2012/2013 bila je istorijska za Bajern i Mandžukića. Bavarci su osvojili prvenstvo, Kup i Ligu šampiona. Posebno se pamti finale evropskog takmičenja protiv Klopove Borusije na “Vembliju“. “Milioneri” su poveli, da bi Bajern preko Mandžukića izjednačio, a onda u 89. minutu nakon Robenovog gola i preokrenuo rezultat.

Svestranost i inteligencija krasile su ga i u Bajernu i prvu sezonu u Minhenu završio kao najbolji strijelac ekipe. Iz prvog tima istisnuo je Marija Gomeza.

Dani u Minhenu bili su mu odbrojani, kada je ljeta 2014. na klupu sjeo Pep Gvardiola. Od samog starta Mandžukić je bio svjestan da se ne uklapa u Pepov stil igre. Rastanak je bio neminovan, a naredna destinacija nekako potpuno očekivana –Atletiko Madrid.

Ćolovi ratnici bili su idealna sredina za igrača Mandžukićevih karaktersitika. Tome svjedoči podatak od 20 golova na 43 meča. Ali Mario nije bio na istoj talasnoj dužini sa temperamentnim Argentincem i poslije jedne sezone napušta Madrid i odlazi u Juventus.

U Torinu je do izražaja došao puni potencijal momka iz Slavonskog Broda. Na kojoj god poziciji da je igrao, bio je od koristi. Defanzivne zadatke obavljao je besprekorno, špartao od jednog do drugog kraja terena, ginuo za svaku loptu, disao protivniku za vrat, ne dopuštajući ni minut da predahne. Tranzicija iz odbrane u napad nije bila problem, poput kakvog teretnog vozila pritiskao je protivnika do samog gola. Često je u grčevima završavao meč, podređen ekipi nije se štedio. Ni Ronaldov dolazak prošlog ljeta nije ga poremetio. Prethodnu sezonu završio je sa 10 golova i sedam asistencija.

Sariju se to očigledno ne dopada.

Srebro u Rusiji vrhunac karijere

Mandžukićev hajlajt karijere bez sumnje je Mundijal u Rusiji. Hrvatska je senzacionalno prošle godine igrala u finalu Svjetskog prvenstva, a Super Mario je u Dalićevom sistemu imao poseban uticaj.

Sva tri gola postigao je u nokaut fazi takmičenja, a najbitniji je onaj u polufinalu protiv Engleza - 10 minuta prije kraja drugog produžetka savladao je Pikforda i poslao Dalićevu četu u predvorje raja.

Meč i gol u porazu protiv Francuza u finalu bili su mu posljednji u nacionalnom dresu. Hrvatska je prošlog ljeta ušla u fudbalsku istoriju. A tamo će ostati zabilježeno i Mandžukićevo ime.

Bonus video: