Kada je Florentino Peres 2000. godine na izborima za prvog čovjeka Real Madrida pobijedio Lorenca Sanca krenuo je u formiranje grandioznog projekta.
Za vrijeme prvog mandata Peres je u Madrid, između ostalog, doveo Luisa Figa, Zinedina Zidana, Dejvida Bekama i Ronalda i formirao čuvene "Galaktikose".
Po imenima je to bio spektakularan tim, vjerovatno i najjači na svijetu ikada, ali su rezultati izostali. Ekipa je osvojila jednu Ligu šampiona (2002. godine) i dvije titule u španskoj ligi.
Prije Peresovog i dolaska pomenutih zvijezda u klubu je bio Roberto Karlos. Brazilac je u Real stigao 1996. godine i postao jedan od najboljih fudbalera svih vremena.
Sada se Brazilac u razgovoru za portugalski Kanal 11 prisjetio godina provedenih u Realu i kako je izgledalo biti superzvijezda.
"Danas se ponekad zapitam kako je moguće da smo radili sve te budalaštine. Poslije svake utakmice se išlo privatnim avionima. Imali smo svoj privatni terminal na aerodromu Barahas. Bekam je išao ko zna gdje, Figo na svoju stranu, Zidan na svoju, Ronaldo i ja uvijek negdje zajedno... A sjutra smo imali treninge. Molio sam se da nam mečevi po rasporedu budu subotom da bih stigao na trke Formule jedan u nedjelju. Privatni avioni su letjeli na sve strane. Ludilo“, prisjetio se Brazilac.
Kako to obično biva, sunarodnici u klubu su nerazdvojni. Takav je bio slučaj sa Karlosom i Ronaldom.
"Upoznao sam Ronalda 1993. godine i od tada smo uvijek dijelili sobu kada smo bili zajedno. Spavao sam više puta sa Ronaldom nego sa svojom ženom“, priča Brazilac.
Karlosov prvi klub u Evropi bio je Inter. Brazilac je u Italiju stigao 1996. godine, ali nije očarao. Onda se javio Real. Ostalo je istorija...
"Zahvalan sam Interu što me je pustio. Lorenco Sanc me je doveo u Real, ali je jedno vrijeme bilo strašno. Nije bilo para za plate. A onda je došao Florentino Perez i reorganizovao klub. Platio je sve što nam se dugovalo i počeo da dovodi Galaktikose: Figa, Zidana, Ronalda, Bekama... U jednom trenutku nas je bilo sedam Galaktikosa u svlačionici. Bila je potencijalna opasnost, ali smo dobro kontrolisali situaciju u svlačionici. Imali smo dobar odnos, dobro se slagali“, objašnjava Brazilac.
Za to vrijeme, svlačionicom su prodefilovala brojna trenerska imena. Najduže se zadržao Visente del Boske. Nakon njega u klubu su bili Vanderlej Luksemburgo, Karlos Keiroš i Huan Antonio Kamačo.
"Del Boske nas je savršeno razumio. Treninzi ponedjeljkom, a ponekad i utorkom su zakazivani u pet popodne. Da ih je zakazivao u 11 ujutro, niko ne bi došao. Uglavnom smo se dobro slagali sa trenerima. Osim sa Kamačom koji je izdržao 10 dana. Došao je u svlačionicu mrtav ozbiljan, samo nas je pozdravio i rekao nam da je trening sjutra u sedam ujutro. Normalan ritam nam je do tada bio da treniramo oko pola 11. Pričali smo sa njim, pokušali da mu objasnimo, rekli smo mu kakve su naše navike, ali nije razumio."
Karlosu nedostaju stara, dobra vremena.
„Atmosfera u svlačionici, atmosfera u hotelima... Baš je bilo dobro. Nedostaje mi. Sada često imam priliku da igram humanitarne utakmice sa ostalim igračima i pokušavam da u hotelima i autobusu opet radim iste stvari koje sam nekada radio. Fudbalski svijet je divan“, rekao je Brazilac.
Bonus video:
