Prošlog petka po povratku sa posla, navijači Čarltona otvorili su šampanjac. Ne da bi proslavili kraj radne nedjelje i prepustili se čarima vikenda. Razlog je mnogo veći. Gazda kluba, Rolan Dušatel prodao je akcije konzorcijumu iz Abu Dabija i napustio južni London. Momenat koji su na “Veliju“ čekali pet godina.
Tokom kratkog, ali turbulentnog boravka u klubu, Dušatel je na sebe prilijepio etiketu najomraženijeg predsjednika neke ekipe. Za to je bilo mnogo razloga – česte promjene menadžera, slabo poslovanje, očajna transfer politika i na kraju ono najbitnije – odnos sa navijačima. A početak nije nagovještavao takav epilog...
Belgijski biznismen i političar je u januaru 2014. dočekan kao spasilac. Čarlton je tada igrao u Čempionšipu i u južnom Londonu vjerovali su da je njegovim dolaskom napravljen istorijski potez. Očekivali su da klub izraste u stabilnog premijerligaša, koji će pametnim ulaganjem jednog dana i osvojiti elitno takmičenje.
Stvarnost je, ipak, bila drugačija. Sezonu 2013/2014 ekipa završava na 18, a narednu na 12. mjestu. Dušatel je menadžere mijenjao kao na traci, a fudbaleri koje je angažovao bili su potpuni promašaj. Belgijanac je, inače, vlasnik mađarskog Ujpešta i njemačke Jene, a bio je i na čelu Standarda i Alkorkona, pa je iz tih klubova često igrače dovodio u Čarlton.
Navijači su shvatili šta se dešava. Bili su prevareni. O povratku u Premijer ligu nije bilo govora. Bio je to optimizam bez pokrića. Uslijediće još teži dani...
Crni oblaci nadvili su se nad “Velijem“. Na tribinama počinje otvoreni bunt. Okupljeni u organizaciju CARD (Coalition Against Roland Duchatelet) navijači kreću u obračun sa belgijskim biznismenom. Organizovali su mitinge, performanse, prekidali utakmice ubacivanjem raznih predmeta na teren…
Uoči meča protiv Midlzbroa u martu 2016. organizovan je performans tokom kojeg su sahranili klub. Kovčeg, koji su navijači nosili predstavljao je njihovu nadu i snove, koje je Belgijanac ugasio.
Dušatel nije trpio kritike.Tražio je da jednom navijaču bude oduzeta sezonska ulaznica, jer je kritikovao klub. Ulje na vatru dolivala je izvršna direktorica Katrin Meir, koja je navijače nazvala “potrošačima“.
U takvom okruženju, logično, napredak nije bio moguć. Čarlton je tonuo sve dublje, a konačan epilog po završetku sezone 2015/2016 bila je selidba u treći rang takmičenja, Ligu 1.
U Ligi jedan klub je proveo tri sezone. U finalu plej-ofa u maju ove godine na “Vembliju” ekipa je bila bolji od Sandrlenda i izborila plasman u Čempionšip. Na klupi sjedi čuveni Li Bojer, koji je prošao put od privremenog do stalnog menadžera ekipe. Bivši igrač Čarltona, Lidsa i Vest Hema konsolidovao je tim, koji je na startu sezone u Čempionšipu igrao iznad očekivanja. Ipak, uslijedio je pad forme, pa se poslije 19 kola ekipa nalazi u donjem dijelu tabele. Cilj je izboriti opstanak, a onda od sljedeće sezone možda pokušati nešto više.
Prepreka u vidu Dušatela je otklonjena. Nad “Velijem” se konačno razvedrava.
Nekada stabilan premijerligaš i dom velikih igrača
Čarlton je početkom ovog vijeka bio standardan premijerligaš. Nakon sušnog perioda ekipa je u elitu ušla 1998. godine, poslije spektakularnog finala plej-ofa sa Sandrlendom na “Vembliju”. Meč je završen 4:4, pa je putnik u elitu odlučen nakon izvođenja penala, gdje su “ediksi” bili bolji.
Ipak, u eliti ostaju samo jednu sezonu. Uslijedila je selidba u Čempionšip, odakle se u Premijer ligu vraćaju 2000. gdje borave narednih sedam godina.
Na klupi je sjedio Alan Kurbišli. Legendarni stručnjak 15 godina bio je menadžer Čarltona, a zahvaljujući dobrim radom, bio je kandidat da naslijedi Svena Gorana Eriksona na klupi engleske reprezentacije. Ipak, do toga nije došlo, a Kurbišli je poslije Čarltona otišao u Vest Hem, gdje je zbog sukoba sa upravom oko prodaje igrača podnio ostavku. Nikada više nije sjeo na klupu neke ekipe.
Navijači Čarltona pamte sezonu 2003/2004 kada je ekipa završila na sedmom mjestu. Jedno vrijeme bili su u zoni Lige šampiona, da bi pad uslijedio u januaru, kada je jedan od najboljih igrača, Skot Parker prodat Čelsiju.
Osim Parkera, crveni dres tih godina nosili su Šon Bartlet, Pol Končeski, Denis Romedal, Daren Bent, Džimi Flojd Haselbajnk, Paolo di Kanio…
Iz Premijer lige Čarlton je ispao 2007. godine i od tada igraju na relaciji Čempionšip – Liga 1.
I Alan Simonsen je igrao na “Veliju”
Čarlton nikada nije bio prvak Engleske, ali su na “Veliju” uvijek znali da privuku velike zvijezde. Prije pomenutih Di Kanija i Haselbajnka, jedan od najpoznatijih igrača koji je igrao u južnom Londonu bio je Alan Simonsen. Čuveni Danac, osvajač Zlatne lopte 1977, odbio je ponude Reala i Totehema i na ljeto 1982. stigao u Čarlton.
Simonsen je došao iz Barselone, poslije osvajanja Kupa pobjednika kupova. Kada je “blaugarana” angažovala Dijega Armanda Maradonu, Danac je postao prekobrojan, pa je za 324 hiljade funti otišao u Englesku. Barsa je taj novac tražila unaprijed, što je – ispostaviće se – bio prevelik zalogaj za tadašnju upravu Čarltona.
Na “Veliju” su se nadali da će angažovanjem Simonsena privući navijače i da će novcem od ulaznica pokriti transfer. Kako su se samo prevarili. Ne da nisu uspjeli unaprijed sve da plate, već im je novca nedostajalo i za Simonsenovu platu. Danac je poslije tri mjeseca napustio klub, a Čarlton zbog poreskih dugovanja odlazi u administraciju.
Borba za “Veli”
Odlaskom u administraciju problemi su se nastavili. Klub nije imao novca da rekonstruiše stadion, pa je 1985, uoči početka sezone, zbog bezbjednosnih razloga odlučeno da utakmice igra na terenu velikog rivala – Kristal Palasa. Tada navijači kreću u otklanjanje teškoća. Osnivaju partiju uoči lokalnih izbora 1990. i kreću u realizaciju nagomilanih problema. Prvi cilj bio je – povratak na “Veli”. Trud se isplatio i krajem 1992. Čarlton se vratio na svoj stadion, gdje i danas igra mečeve.
Bonus video:
