Dominacija Budućnosti, usporavanje Sutjeske u finišu jeseni, preporod Iskre koji nisu pokvarila ni tri poraza na kraju, iznenađenje u vidu debitanta u eliti, ekipe Podgorice, prosječna jesen Zete, ispodprosječna Titograda, pad Grblja, podizanja Rudara i Petrovca...
To su, u najkraćem, učinci na timskom nivou u jesenjem dijelu sezone Telekom 1. CFL, a ko se istakao od pojedinaca? Ovo su, po našem izboru, fudbaleri koji su se istakli više od ostalih.
Zoran Aković (Zeta) - golman sa najmanje primljenih golova u ligi - od 16, koliko puta je kapitulirala Zeta, on je 15 puta vadio loptu iz mreže, na 18 utakmica. Da se nije povrijedio u samom finišu, možda bi se Golubovčani plasirali u polufinale Kupa, možda bi i osvojili koji bod više.
Vladan Giljen (Sutjeska) - na čelu druge najbolje odbrane u ligi. Sjajne odbrane u Evropi, pa stabilna forma u prvenstvu, sve do suspenzije u finišu jeseni (pet mečeva). Iako je njegov zamjenik, Suad Ličina, primio samo dva gola, uz sasvim solidne partije, sa Giljenovom suspenzijom krenuo je pad Sutjeske. Možda nije slučajno...
Milan Đurišić (Iskra) - desni bek koji je postigao pet golova, asistirao tri puta - iako je većinu dao iz penala, bio je najistaknutiji igrač u najboljem periodu Iskre. Odlična statistika za nekog ko djeluje iz pozadine...
Stefan Milić (Budućnost) - kapiten jesenjeg šampiona, za kratko vrijeme izrastao u najboljeg mladog igrača u Crnoj Gori. Standardan član mlade reprezentacije.
Jovan Baošić (Zeta) - štoper tima koji je primio najmanje golova u ligi. Zetin problem nisu bili odbrambeni igrači, već učinak u napadu...
Aleksandar Šofranac (Sutjeska) - iskustvom je doprinio stabilnosti posljednje linije Sutjeske. Bilo je to dovoljno u svakom meču - osim u derbiju protiv Budućnosti kraj Bistrice. Vratio se u reprezentaciju.
Nemanja Sekulić (Zeta) - vukao Zetu po lijevoj strani. Stigao do reprezentacije - ako je to kriterijum, onda je najbolji lijevi bek/krilo u ligi.
Marko Roganović (OFK Titograd) - jedan od rijetkih iznad prosjeka, u ispodprosječnoj polusezoni OFK Titograda. Uporan, radan, stalno se ponavljao po desnoj strani, tačan u defanzivi...
Luka Mirković (Budućnost) - iako je odigrao slabije nego, na primjer, u drugom dijelu prošle sezone, a omela ga je i povreda, Mirković je ostao srce veznog reda Budućnosti, ubjedljivog jesenjeg šampiona. Reprezentativac.
Jovan Vujović (Podgorica) - prijatno iznenađenje na “DG areni”: debitant u eliti je peti na tabeli, polufinalista Kupa, a bivši igrač Lovćena je bio pokretač iz veznog reda. Dao je pet golova.
Draško Božović (Budućnost) - kakva polusezona za jednog od najtrofejnijeg igrača na domaćoj klupskoj sceni. Devet golova (računajući i dva u Kupu), čak deset asistencija. Božoviću se na proljeće smiješi peta titula prvaka Crne Gore, a napašće i četvrti trofej u Kupu.
Velizar Janketić (Rudar) - Pljevljaci su počeli pripreme dva dana pred start prvenstva, ali pojedini igrači imaju statistiku kao da su se pripremali mjesec dana u Antaliji - Janketić je, na primjer, dao šest golova iz veznog reda i pomogao da se Rudar udalji sa dna.
Irfan Šahman (Iskra) - pouzdani vezista najprijatnijeg iznenađenja jesenjeg dijela prvenstva. Krase ga velika energija, ubacivanja iz drugog plana i odličan udarac.
Marko Ćetković (Sutjeska) - jedan od “senatora” Telekom 1. CFL. Odigrao svih 19 utakmica u prvenstvu, tokom avgusta je radio i “prekovremeno”, zbog zgusnutog rasporeda. Postigao sedam golova.
Damir Kojašević (Sutjeska) - odigrao jedan meč manje od Ćetkovića (18), dao i gol manje (šest). Učinak šampiona u napadu često se svodio na njegove bljeskove.
Igor Ivanović (Budućnost) - konačno potvrdio epitet velikog pojačanja Podgoričana - sa godinu zakašnjenja. Sjajne partije u drugom dijelu jeseni, osam golova, prodori, asistencije...
Nikola Vujnović (Podgorica) - bivši igrač Viljareala, vratio se u crnogorski fudbal, igrama u dresu Podgorice najavio da bi mogao da se vrati i na veliku scenu.
Dušan Stoiljković (Budućnost) - standardan u prvom dijelu sezone, potom ulazio sa klupe - u oba slučaja, bio je prava napast za golmane.
Dejan Zarubica (Budućnost) - iako se nije nadavao golova, lider je proigrao kada ga je novi trener Miliković “instalirao” u vrhu napada. Sjajna partija u ključnom meču sezone - protiv Sutjeske kraj Bistrice. Trčao, pogađao, još češće promašivao, ali i otvarao prostor saigračima.
Boban Đorđević (Grbalj) - najbolji strijelac lige iz redova najslabije plasiranog tima. To dovoljno govori.
Boris Kopitović (Petrovac) - Osam golova - drugi strijelac lige, iz redova pretposljednjeg.
Sava Gardašević (Kom) - promjenjiva polusezona Koma, a Gardašević je bio efikasan u prvom dijelu sezone (šest golova). Tada su Zlatičani i igrali bolje.
41 gol postigla je Budućnost - najefikasniji tim u prvom dijelu šampionata. Podgoričane su napadački nosili Igor Ivanović sa osam, Draško Božović sa sedam, Dušan Stoiljković sa pet, Mihailo Perović sa četiri gola, dok su Grbić, Mijić i Zarubica dali po tri
14 golova primila je Zeta - najmanje od svih timova u jesenjem dijelu sezone Telekom 1. CFL. Jaka defanziva nije, međutim, pomogla Golubovčanima da naprave rezultat za pamćenje, jer su uz posljednjeplasirani Petrovac dali i najmanje golova u ligi
17 golova dali su zajedno najbolji strijelci lige - Boban Đorđević iz Grblja sa devet i Boris Kopitović iz Petrovca sa osam pogodaka. Njih dvojica su i članovi dva najslabije plasirana tima. Dali su tačno po pola golova svojih ekipa
Bonus video:
