Bio je 24. mart 1996. godine, Aston Vila je na starom “Vembliju” pobijedila Lids sa 3:0 i osvojila Liga kup - još uvijek je to posljednji trofej u riznici slavnog kluba iz Birmingema, sedmostrukog prvaka Engleske, sedmostrukog osvajača FA Kupa.
Danas, 1. marta 2020, dakle 24 godine kasnije, Aston Vila se vraća na mjesto uspjeha, ali na renoviranom i modernom “Vembliju”. Finale Liga kupa protiv Mančester sitija zakazano je za 17 sati.
Razlika između tadašnjeg i današnjeg finala je ogromna, promijenila su se vremena, promijenio se fudbal, naročito na Ostrvu, gdje se igra drugačije, “evropskije”, sve sa uplivom ogromnog stranog, u ovom slučaju arapskog kapitala.
Aston Vila je prije dvije i po decenije imala uoči finala barem ravnopravne šanse sa Lidsom, a danas je totalni autsajder protiv Mančester sitija, jednog od najjačih timova na cijelom kontinentu.
Kako je bilo 24. marta 1996. za “Vijesti” se prisjeća Savo Milošević - sadašnji trener Partizana, čovjek čiji je vrhunski gol u prvom poluvremenu za 1:0 obilježilo finale.
- Bio je to jedan od najljepših i najvažnijih mečeva u mom životu. Prije svega, poseban je osjećaj igrati na Vembliju. Stadion samo za najveće utakmice. Mnogo sjajnih igrača nikada nije igralo u tom hramu fudbala, a ja sam imao privilegiju da igram, postignem gol i osvojim trofej. To je jedinstveno iskustvo i veoma sam ponosna što ga imam - kaže Milošević, koji će večaras sa klupe voditi Partizan u beogradskom “vječitom derbiju” protiv Crvene zvezde.
Prisjetio se i gola - sjajnim udarcem iz trka, sa preko 20 metara...
- Vidio sam prostor koji su stvorili moji saigrači, mislim da je to bio Dvajt Jork, a onda sam odlučio da pokušam lijevom nogom i našao sam ugao. Bilo nam je puno lakše da igramo nakon tog gola, na kraju smo pobijedili lakše nego što se očekivalo, iako smo imali zaista sjajnu ekipu.
Miloševiću je to bila prva sezone u Aston Vili, prva u inostranstvu uopšte nakon odlaska iz Partizana, a engleska Premijer liga tada je bila posebna...
- Bila je to “prava” engleska liga, potpuno drugačija nego što je sada. U to vrijeme nije bilo toliko stranaca. Igrao se “naporan” fudbal, snažan, sa mnogo borbe - bio je to potpuno drugačiji fudbal od onog koji sam nekada igrao u Jugoslaviji, pa čak i u Evropi. To su bila dva svijeta. I naravno, trebalo mi je vremena da se prilagodim - kaže Milošević, koji je te 1996. bio najskuplji igrač Aston Vile.
Bio je i član sjajnog tima u kojem su, osim Jorka, igrali sadašnji selektor Engleske Garet Sautgejt, australijski golman Mark Bosnić, nedavno preminuli Englez Ugo Ehiogu, Irci Endi Tausent i Stiv Stauton...
- Bio sam dio sjajnog tima i igrao sam sa sjajnim igračima. Jako sam ponosan što sam bio igrač Vile, tako velikog i istorijskog kluba, a došao sam sa samo 22 godine. Mislim da sam ostavio dobar trag. Možda smo mogli i bolje te sezone, ali mi smo posljednja generacija Vile koja je osvojila trofej i bili smo četvrti u prvenstvu. Dakle, igrali bismo Ligu šampiona da su tada bila sadašnja pravila. Bili smo i u polufinalu FA kupa, četvrtfinala Kupa Uefa. To su rezultati za poštovanje. Aston Vila je, nažalost, svih ovih godina daleko od takvih rezultata, nevjerovatno je da 24 godine nije imala šansu da se bori za trofej, nadam se da će danas protiv Sitija smoći snage da napravi iznenađenje. Vremena su se promijenila, puno velikih engleskih klubova je nestalo sa najveće pozornice, ali možda ovo finale bude korak ka nekoj vrsti povratka - zaključio je Milošević.
Bonus video:
