Siniša Mihajlović je prethodnih mjeseci prošao kroz pakao, borba sa leukemijom traje i danas, pa je i jedva odlučio da iz Bolonje čiji je trener bude prebačen u Rim u izolaciju.
Sam Mihajlović je, dakle, navikao na vanredne mjere...
"Razumijem one koji nisu navikli na ovo i sada im se sve čini kao žrtva, ali za mene su sve mjere predostrožnosti bile jako lagane za praćenje. Bio sam mjesecima u bolničkoj sobi u devet kvadrata, spojen na cjevčice i infuziju, bez mogućnosti da otvorim prozor. Mislite li da mi je problem da ostanem kući sa porodicom?", zapitao se Mihajlović i dodao:
"Masku sam koristio mjesecima, nisam se grlio ni sa kim, rukovao... Nisam morao da mijenjam navike, ionako sam pomalo asocijalan tip čovjeka. Čak sam se i šalio da bih sve ove mjere sigurno zadržao u narednih pet godina. Ne potcjenjujem opasnost od koronavirusa, ona će se iskorijeniti, ali ne potcjenjujem ni muku onih koji nisu navikli da budu izolovani", istakao je Mihajlović.
Prisjetio se šta je sve narod na prostorima bivše Jugoslavije morao da prođe u posljednjih 30 godina.
"Zar mislite da poslije dva rata, bombardovanja i policijskog sata meni može da predstavlja problem da budem u kući na kauču ispred TV-a ili u fotelji s knjigom ili na terasi s cigaretom? Poslije mjeseci koje sam proveo u bolnici, biti kući s porodicom je privilegija".
"Kada sve ovo prođe biće nam divno. A taj trenutak će doći uskoro. Nije ni godina prošla, a svašta mi se dogodilo. Izgleda da sam predodređen da živim nekoliko života u jednom", zaključio je Mihajlović.
Bonus video:
