Posljednji dani marta označavaju i prvi rođendan Ole Gunara Solskjera na klupi Mančester junajteda. Prošla je godina u kojoj je Norvežanin i kada je zasluživao i kada objektivno nije dobijao podršku navijača i javnosti, ali što je za njega najvažnije - dokazalo se da mu vjeruje Ed Vudvord, prvi operativac “crvenih đavola”.
Nije Ole uradio ništa spektakularno od kada je 28. marta prošle godine od privremenog rješenja postao trajno na mjestu menadžera, ali postoje ozbiljne naznake da bi Junajted konačno mogao da se vrati tamo gdje mu je mjesto - da opet budi strah kod protivnika i da se legitimno bori za titulu prvaka Engleske. A u šampionskoj trci Junajted nije bio ozbiljan kandidat odavno, još od posljednje godine pod komandom ser Aleksa Fergusona (2013) kada je osvojio Premijer ligu. Dejvid Mojes je potom probao bez uspjeha, Luj van Gal je podigao Junajted na noge, ali je smijenjen u nedostatku trofeja (osvojio je samo FA kup), a period sa Žozeom Murinjom je bio težak na svoj način - ambicije su bile toliko velike da pehari pobjednika Lige Evrope i Ligakupa Engleske nisu značili mnogo, jer ime Specijalnog je tada trebalo da garantuje dominantni Junajted.
MEDENI MJESEC, PA REALNOST
Kada je u decembru 2018. došao kraj Murinjovoj eri Solskjer, nije bio baš logičan izbor. Stigao je prvo na probni rad iz Moldea, a onda je ubijedio čelnike da je pravi čovjek na pravom mjestu... U martu prošle godine Solskjer je dobio višegodišnji ugovor nakon što je pobijedio u prvih osam mečeva i slavio 14 puta u 19 mečeva, te učinio da uspavani navijači počnu da vjeruju da već izgubljena sezona može da bude završena na veliki način. Pamti se pobjeda u revanšu osmine finala Lige šampiona protiv Pari Sen Žermena na Parku prinčeva koja je u tom momentu najbolje oslikavala ludu energiju Junajteda pod komandom mladog menadžera... Ali, svaki medeni mjesec, kako su engleski mediji nazvali probni period Solskjera u Junajtedu, ima kraj, pa je i ovaj morao da se završi. Uslijedili su teški dani. Finiš sezone je bio očajan, samo dvije pobjede u posljednjih 10 ligaških mečeva vratili su stvari na početak priče - Junajted je opet izgledao prosječno, ostao je bez plasmana u Ligu šampiona, samim tim i bez velikih ulaganja...
PROJEKAT KOJI BI MOGAO DA SE ISPLATI
Tada je Vudvord, ipak, pokazao da je nešto naučio iz svih grešaka zbog kojih navijači jedva čekaju da mu vide leđa. Očekivala se nova promjena na klupi, a uslijedila je - puna podrška Solskjeru. Data mu je šansa da počne novi projekat, da crpi kvalitet i iz omladinske škole, da uradi šta god želi sa Polom Pogbom. Prodat je ljetos Romelu Lukaku, otišli su i Aleksis Sančes i Ander Erera, a veliki novac potrošen je na dolazak Harija Megvajera, Arona Van-Bisaku i Danijela Džejmsa. Solskjerov plan da krene od nule vidio se i u minutaži mladim igračima (Mektomini je postao jedan od lidera, tu su i Vilijams, Grinvud...), ali rezultati su u jednom momentu bili toliko loši da je u oktobru izgledalo da je Ole stvarno udario u zid i da će biti smijenjen. Vudvord je ponovo rekao “ne”, i opet mu se rizik isplatio, jer su već u decembru dvije pobjede u samo tri dana nad Totenhemom i Mančester sitijem “zacementirale” poziciju Norvežanina i probudile ambicije. Dva puta je, dakle, Solskjer pregrmio smjenu za samo 12 mjeseci, a onda je u januaru doveo vezistu koji svemu daje smisao - majstora Bruna Fernandeša iz Sportinga. Portugalac je od dolaska pa po prinudne pauze zbog pandemije koronavirusa postao glavna snaga ekipe, razigrao se i Antoni Marsijal, koji je iskoristio povredu Markusa Rašforda da igra bliže golu, da pogađa u serijama… - Patimo bez Lige šampiona - rekao je Solskjer i jasno stavio do znanja šta je cilj Junajteda ove sezone. Onda je svijet paralisao koronavirus. Ali, šta god da bude sa ovom sezonom, navijači su ubijeđeni - Solskjer ima sposobnost i kontrolu, Junajted s njim konačno ide u pravom smjeru.
Bonus video: