Bernar Tapi sjedio je u svom domu u Parizu 1986. godine kada je dobio neobičnu ponudu. Gradonačelnik Marseja, Gaston Defer pozvao je biznismena i predložio mu da preuzme klub sa Azurne obale. Tapi, čovjek spreman na mnoge izazove, ubijeđen da sve što dohvati pretvori u zlato, nije mnogo razmišljao. Spakovao je kofere i otišao u Provansu.
Dolaskom u Marsej, postao je jedna od najmoćnijih figura, ne samo francuskog fudbala. Tvorac je moćnog Olimpika, ekipe koja je pet puta uzastopno osvojila francusku Ligu 1, a 1993. i Ligu šampiona. Marsej je krajem osamdesetih i početkom devedesetih bio na vrhuncu, ali je pad koji je uslijedio - zbog brojnih malverzacija i namještanja u čijem središtu se nalazio Tapi - bio mnogo bolan.
Željan slave i uspjeha, bogati gazda sipao je milione u klub. Prva titula poslije 17 godina u domaćem šampionatu, osvojena 1989. otjerala je sive oblake sa “Velodroma”. Ali, Tapija je nešto mučilo. Nije mogao lako da pređe preko eliminacije iz Kupa evropskih šampiona. Benfika je bila bolja od Francuza, a odlučujući gol igrač Portugalaca, Vata, postigao je rukom. Tapi je bio bijesan.
- Učim brzo. Ovo nam se više neće dešavati - obećao je poslije meča.
Naredne sezone, Marsej je stigao do finala KEŠ-a, ali je na stadionu “San Nikola” u Bariju, nakon 120 minuta igre bez golova, uz dosta sreće slavila Crvena zvezda - boljim izvođenjem penala. Godinu kasnije Marsej je eliminisan od praške Sparte. Uporedo, uspostavljena je dominacija u francuskom fudbalu. A onda je došla sezona 1992/1993, iako je još ljeta 1992. sjajni golgeter Žan Pjer Papen otišao u Milan, Kris Vodl se vratio u Englesku (Šefild Vensdi), Dragan Stojković Piksi pristupio Veroni (pozajmica)...
Poslije uvodnih eliminacija Glentorana i Dinama iz Bukurešta, ekipa je u Ligi šampiona igrala u završnoj grupi sa CSKA, Klub Brižom i Rendžersom. Za prvo mjesto, koje je vodilo u finale, Marsej se borio sa Škotima. O putniku u Minhen odlučilo je posljednje kolo - golom Alena Bokšića, francuski šampion bio je bolji od Briža minimalnim rezultatom, dok je Rendžers remizirao sa CSKA. Škoti i danas govore da je meč u Belgiji sumnjiv, aludirajući na podatak da se igrači Briža nakon primljenog gola nijesu trudili da promijene rezultat. Optužbe su stizale i iz Moskve - Rusi su tvrdili da su im, tokom gostovanja u Francuskoj, sipali nešto u piće i da su zbog toga izgubili 6:0.
Marsej je u finalu Lige šampiona igrao sa Kapelovim Milanom. Ipak, prije još jednog evropskog finala bilo je potrebno osigurati titulu u Francuskoj. Ekipa je bila lider. Monako i PSŽ disali su za vratom i za novu titulu bilo je potrebno savladati Valensijen. Meč je odigran pet dana prije finala sa “rosonerima” - Olimpik je slavio 1:0 i obezbijedio novu titulu. Ispostaviće se da je ta pobjeda označila kraj Tapijevog Marseja.
Nakon odbrane titule sva pažnja bila je usmjerena ka Minhenu i finalu sa moćnom italijanskom ekipom. Tasoti, Kostakurta, Maldini, Albetini, Barezi, Rajkard, Van Basten... uloga favorita bila je na strani Milana u čijem sastavu nije bilo Dejana Savićevića. Kapelo ga nije uvrstio u tim. Godinu kasnije Savićević je onim golom protiv Barselone natjerao Kapela da se svaki put pri pomenu meča sa Francuzima ugrize za usnu i prizna da je pogriješio te minhenske noći.
Meč na “Olimpijskom stadionu” riješen je krajem prvog dijela. Abedi Pele je izveo korner, Basile Boli je skočio i savladao Rosija. Do kraja nije bilo promjene rezultata - Olimpik je bio prvi francuski klub sa titulom Lige šampiona. Bartez, Boli, Desai, Bokšić, Feler, Pele i Dešan donijeli su evropsku titulu na Azurnu obalu. Bernar Tapi je uživao u slavi, ne znajući da će uskoro završiti u mreži malverzacija, podmetanja, namještanja, skandala... Mreži, koju je sam ispleo.
Kako je pao Tapi: Sve je počelo na jahti
Dvije nedelje poslije najvećeg trijumfa, osvajanja titule prvaka Evrope, uslijedio je najveći skandal u francuskom fudbalu. Igrač Valensijena Žak Glasman priznao je da mu je nuđen novac da popusti u meču protiv Olimpika. Odbio je, ali je popustio njegov saigrač - Kristof Rober primio je mito, a istražiteljima je pokazao mjesto gdje je ostavio kovertu sa parama. U priču je bio uključen još jedan igrač Valensijena - Horhe Buručaga.
Istraga je došla do fudbalera Marseja, Žan Žaka Edelija. On je priznao da je od Tapija uzeo novac i dao ga Roberu. Dogovor o kompletnoj akciji postignut je na Tapijevoj jahti.
Bernar Tapi, ministar u Miteranovoj vladi, osuđen je na osam mjeseci zbog namještanja utakmica i još 18 mjeseci zbog malverzacija sa klupskim računom. Pušten je uslovno na slobodu poslije pola godine.
Žan Žak Edeli proglašen je krivim za podmićivanje igrača Valensijena. U zatvoru je proveo 17 dana. Osuđen je uslovno na jednogodišnju kaznu zatvora. I Fifa mu je zabranila bavljenje fudbalom 12 mjeseci. Edeli je kasnije otišao korak dalje, te rekao da su se igrači Marseja prije finala sa Milanom dopingovali.
Dvije godine uslovno dobio je i generalni direktor kluba Žan Pjer Bernes. Njega je francuski savez doživotno protjerao iz fudbala, ali je tu zabranu ukinula Fifa.
Uslovne kazne dobili su i Rober i Buručaga, dok je Glasman 1995. nagrađen Fifinom nagradom za fer-plej.
Marsej je automatski izbačen iz Evrope, titula u domaćem šampšionatu mu je oduzeta, a po okončanju suđenja izbačen je iz francuske lige. Oporavak kluba trajao je godinama, a prvu titulu od izbijanja skandala tim sa Azurne obale osvojio je tek 2010. godine.
Bonus video:
