Kakva je budućnost fudbala nakon epidemije koronavirusa? Neke moguće odgovore potražili smo od priznatog evropskog stručnjaka.
Olivijer Jaros je dugogodišnji član Evropske asocijacije klubova (ECA) i čelnik švajcarske kompanije “Club Affairs”, specijalizovane za izradu strategija i biznis upravljanja klubova na svim nivoima fudbalske piramide. Jaros je nedavno na video-seminaru koji je organizovala švajcarska “The Football Business Academy” prezentovao gubitke sa kojima će se suočiti klubovi i pojedini nacionalni šampionati za vrijeme prinudne pauze.
U intervjuu za “Vijesti”, Jaros kaže da je, uprkos svemu - optimista, da će fudbal i fudbalsko upravljanje morati da prođu izazovnu fazu novog prilagođavanja, da će dobri fudbaleri i dalje biti skupi, iako će neko vrijeme biti prinuđeni da prihvate niže iznose zarada, te da je virus COVID-19 prava prilika za mnoge klubove da izrade strategiju i naprave zaokret u radu i razmišljanju, uključujući i crnogorske.
Mnogi ovih dana kažu da fudbal poslije koronavirusna neće biti isti. Da li je to zaista tako i šta će se stvarno promijeniti?
- Baš kao i cijelo društvo, i fudbal će morati da se promijeni i prilagodi na sve načine. Iskreno, još je rano za procjenu svih posljedica koronavirusa, jer je pandemijska kriza još uvijek daleko od kraja. Zaista se pitam kako će to uticati na ponašanje ljudi, posebno ako će navijači biti željni da prate fudbalska dešavanja uživo. Nisam siguran da ćemo i dalje imati desetine hiljada skandinavskih navijača koji lete niskobudžetnim avio-kompanijama da bi uživo vidjeli utakmice u engleske Premijer lige... Da li će oni iz bezbjednosnih razloga radije gledati inostrane utakmice na televiziji ili svoju domaću ligu uživo? Sigurno će biti potrebno preduzeti mnogo sanitarnih mjera kako bi se fudbal jednog dana opet igrao uz prisustvo gledalaca. Već predviđamo smanjenje od kapaciteta stadiona od 15 odsto kako bismo bili sigurni da ljudi poštuju društvenu distancu. Primijeniće se više mjera, ali se sjećamo da je i nakon terorističkih napada u Americi 11. septembra 2001. uvedeno više novih ograničenja na aerodromima, ali će poslije svega još više ljudi putovalo avionima nego do tada. Zato sam ipak optimističan u pogledu fudbala.
Da li ćemo zauvijek zaboraviti transfere od 150-200 miliona evra, ili će se o njima ponovo govoriti nakon perioda stabilizacije? Svjedoci smo, uostalom, da se velike transakcije obavljaju i tokom pandemije koronavirusa, pa je konzorcijum iz Saudijske Arabije odlučio da postane većinski vlasnik Njukasla, na primjer.
- Prihodi će definitivno morati ponovo da se prilagođavaju. Uostalom, vrijednost igrača je nešto što se razvijalo vremenom i nije uvijek bilo povezano sa postojećim ugovorima o TV pravima. Neke procjene govore da je u Top 5 evropskih liga predviđen gubitak od gotovo 30 odsto, ali ono što je sigurno jeste da će najbolji igrači ostati skupi, posebno ako klupski proračuni budu manji. Navešći najnoviju analizu kompanije ‘LTT Sports’, koja predviđa jedan od najvjerovatnijih scenarija: ‘Značajan broj klubova širom Europe i globalno boriće se za svoj opstanak, što znači da će veliki broj igrača bez obeštećenja u jednom trenutku biti pušteno na tržište transfera, i to u momentu kada se klubovi prilagode i smanje plate’. To će dovesti do vrlo jake konkurencije za raspoloživa mjesta i kvalitetniji igrači će pristati da pređu u klubove koji imaju sigurniji ekonomski položaj, s naknadnim pritiskom na smanjenje vrijednosti transfera i plata. Klubovi koji svoj biznisi model zasnivaju na kupovini i ‘premijum’ prodaji igrača, imaće vrlo izazovno vrijeme ispred sebe. Sa druge strane, situacija u kojoj se budu nalazili mnogi klubovi nakon koronavirusa biće zanimljiva prilika za mnoge klubove i ulagače. Vidjeli smo interesantan primjer u Hajduku iz Splita, koji je postao klub u vlasništvu svojih navijača, odnosno članova, što je možda i pravi smjer, jer fudbal na kraju i pripada lokalnoj zajednici. Veliki klubovi će, s druge strane, i dalje ciljati da ostanu globalni, jer su jaki zabavni brendovi, ponekad čak i po cijenu uklanjanja imena grada kojem pripadaju.
Mnogi klubovi, mnoge lige, na čelu sa Uefom, insistiraju na tome da se prvenstva odigraju do kraja? Je li cijena prekida zaista previsoka?
- UEFA je zauzela stav da se nacionalni šampionati riješe na terenu i završe do kraja jula, iako će formalna odluka biti donesena na narednom Izvršnom odboru Uefe u maju. S jedne strane, zahtjev Uefe je legitiman, jer pravo da igrate evropska takmičenja ipak treba da steknete na terenu. S druge strane, svaka domaća liga moraće da se suoči s različitim ponovnim “pokretanjem”, zavisno od lokalnih okolnosti, i na kraju će nacionalne vlade donijeti konačnu odluku. U svakom slučaju, da bi lige krenule, čak i bez gledalaca, moraće da se preduzmu strogi sanitarni propisi, koji nisu baš jeftini. Možete uzeti u obzir da su Premijer liga ili Bundesliga možda spremne za to, jer potencijalno mogu da snose troškove. No, da li bi se švajcarskoj Superligi, ili poljskoj Ekstraklasi, finansijski isplatile takve mjere? Ako postavimo pitanje ekonomske isplativosti, ta dilema je za Crnogorsku ligu 1. CFL još relevantnija.
Kakva je poruka crnogorskim klubovima?
- Kao i mnoge industrije, i fudbalski klubovi su često u rukama privatnika, koji bi trebali da sve ovo iskoriste da naprave strategiju upravljanja krizom i pokušaju da predvide scenarije nakon koronavirusa. Crna Gora, uprkos veličini zemlje, uvijek će se oslanjati na “bazen” talentovanih igrača, tako da sigurno morate još više da ojačate taj segment. COVID-19 je možda i prava prilika da se napravi zaokret u radu i razmišljanju mnogih klubova.
Gubitak CG klubova je značajan u poređenju sa ligama slične veličine
Kakva je situacija sa srednjim i malim klubovima, koji su dominatni Crnoj Gori? Koliko će na njih uticati koronavirus?
- Radili smo procjene nekih liga koje ne pripadaju top nivou, kako bismo im omogućili kakvu-takvu finansijsku vidljivost, uprkos mnogim neizvjesnostima. Za Crnu Goru, gubitak je i dalje prilično važan u poređenju s ostalim ligama sličnih veličina. Gubici će biti oko 5 odsto na mjesečnom nivou u slučaju da se liga definitivno prekine.
Sindikat profesionalnih fudbalera CG je nedavno izdao saopštenje u kojem poziva klubove da pronađu model isplate igračima, uz zanimljivu rečenicu - ‘klubovi u ovom periodu posluju sa znatno nižim operativnim troškovima’. Je li zaista onako kako se mnogima čini, da je za crnogorske klubove praktično jeftinije da ne igraju utakmice, jer prihoda od ulaznica, marketinga, TV prava, suvenira i ostalih ‘matchday’ aktivnosti gotovo da nema?
- Jasno je da Crna Gora ima prilično ograničenu fudbalsku ekonomiju, u poređenju sa većinom drugih zemalja, a ukupni prihodi klubova u 2018. godini bili su oko pet miliona. Ta cifra je i neka vrsta donje granice evropskog fudbala, karakteristična za lige u kojima televizijska prava i prihodi na dan utakmice skoro da ne postoje. Klubovima iz takvih liga prihod od Uefe na osnovu plasmana u evropska takmičenja dođe kao osnovni izvor zarade i maltene spasonosna milostinja. Ali, s druge strane, samo četiri kluba će imati tu privilegiju, a šta je sa ostalima? Većina njih se nalazi u vlasništvu lokalnih samouprava, ili zavise od njihove pomoći, a obično računaju i na neke uplate sponozora koji su takođe pogođeni koronavirusom. Vjerovatno ovih dana te uplate idu u nekom drugom smjeru, što je glavna stavka zbog kojih su klubovi u Crnoj Gori na gubitku - zaključuje Olivijer Jaros.
Bonus video:
