Poraz od najvećeg rivala najviše boli, ali kada vam taj isti rival preotme najboljeg igrača, onda bol prelazi u mržnju.
To najbolje znaju navijači Fiorentine. Juventus im je ispred nosa 1982. uzeo Skudeto, osam godina kasnije “stara dama“ je slavila u finalu Kupa Uefa, a kap koja je prelila čašu bila je prodaja Roberta Bađa Torinezima dva dana poslije evropskog finala.
Navijači su bili ogorčeni. Protesti u Firenci trajali su tri dana i tri noći. Jedini zahtjev bila je ostavka predsjednika Flavija Pontela. Za to vrijeme stari preduzetnik sjedio je u kancelariji na stadionu i razmišljao o narednom potezu. Zabrinut za svoju bezbjednost i nemoćan pred nagomilanim dugovima odlučio je da proda klub. Novi vlasnik bio je filmski producent Mario Ćeki Gori.
Ćeki Gori je dočekan kao spasilac. Doveo je i Gabrijela Batistutu. Argentinac će do odlaska iz Toskane postati najbolji strijelac i ikona kluba, a njegova statua u Firenci svjedoči o vremenu kada je samo Skudeto nedostajao pa da fudbal u kolijevci renesanse doživi potpuni preporod.
Na čelu “viole“ stariji Ćeki Gori bio je dvije i po sezone. Naslijedio ga je sin Vitorio, takođe filmski magnat. Igranka je počela. Kraj nije bio srećan.
Bilo je to zlatno doba Serije A i novi gazda trudio se da nađe mjesto pod suncem. Ipak, nije sve išlo glatko. Prvi potez ispostavio se kao pogrešan. Dotadašnji trener Luiđi Radiće je smijenjen. Došao je Aldo Agropi i ekipu povukao u ambis. Fiorentina je 1993. sa Batistutom, Efenbergom, Brajanom Laudrupom i Bajanom ispala iz lige.
Očekivano, otpušten je i Agropi, a umjesto njega stigao je Klaudio Ranijeri. Batigol je ostao i sa 16 golova bio najzaslužniji što se klub ekspresno poslije jedne sezone vratio u elitu.
Uspavani gigant polako se budio, a Batistuta dobio fantastičnog partnera u napadu. Došao je Rui Košta i sa Argentincem formirao jedan od najboljih tandema u Evropi. Donijeli su Fiorentini Kup i Superkup Italije 1996, a njihove partije na terenu bile su pravo umjetničko djelo.
Ipak, ostaje žal što ta generacija nikada nije osvojila Skudeto. A tokom sezone 1998/1999 bili su jedno vrijeme na prvom mjestu. Stvoren je moćan tim predvođen Đovanijem Trapatonijem. Toldo, Repka, Torićeli, Amor, Košta, Hajnrih, Batistuta, Edmundo, Oliveira... Pad je uslijedio u drugom dijelu sezone kada se Batistuta povrijedio, a Edmundo bio na karnevalu u Riju. Titulu je osvojio Milan i “viola“ nikada više nije biti tako blizu.
A dobar fudbal i dalje se igrao u Toskani. Navijači su 23. novembra 1999. svjedočili jednoj od najboljih partija “ljubičastih“. U pitanju je Liga šampiona i meč protiv Mančester junajteda, aktuelnog šampiona Evrope i ekipe koja je prethodne sezone osvojila čuvenu tripletu. Fiorentina je slavila 2:0, ali ipak nije uspjela da prođe grupu i plasira se u četvrtfinale. Pamti se i trijumf nad Arsenalom na starom “Vembliju“, kada je Batistuta zakucao loptu iza Simena, te spektakularne makazice sa oko 25 metara Maura Brešana u remiju sa Barselonom. Te godine ljubičasti dres sa natpisom “Tojota“ nosio je i legendarni crnogorski fudbaler Predrag Mijatović. Bila je to njegova prva sezona u renesansnom gradu, a ostaće zapisano da je osvojio Kup 2001.
Pomenuti trofej sa Mijatovićem, Kijezom i Nunjom Gomešom bio je posljednji u Ćeki Gorijevoj eri. Počeli su problemi. Ambiciozni gazda osnovao je TV Monte Karlo i Videomusic, koji je trebalo da bude jedna vrsta MTV-a. Nakon što nije uspio da otkupi prava za emitovanje Serije A, suočen sa niskm rejtingom prodao je - uz velike gubitke - obje televizije. Razveo se od supruge i ostao bez pola imovine.
Iako je na terenu sve izgledao idealno, situacija je - kada se kamere ugase - bila potpuno drugačija. Klub se nalazio u teškoj situaciji. Plate su kasnile, dug je bio oko 50 miliona dolara. Stoga je došlo i do prodaje igračkog kadra. Batistuta je na ljeto 2000. otišao u Romu sa kojom je godinu kasnije osvojio Skudeto. Pamte se Batijeve suze poslije gola Fiorentini na “Olimpiku“ u prvom meču po odlasku iz kluba. Ništa više nije bilo isto na “Artemio Frankiju“. Prvi čovjek Fiorentine je optužen za razne prevare i pranje novca. Policija 2001. upada u njegovu vilu, uzima finansijska dokumenata i nalazi - kokain. Imperija se urušila. Ćeki Gori je nekoliko godina kasnije optužen i da je iz kluba izvukao 32 miliona kako bi spasao svoje kompanije. Sve je to uticalo na klub. Fiorentina je 2002. ispala iz lige i zbog bankrota je automatski prebačena u četvrti rang, Ligu C2. Oduzeto joj je i pravo na korišćenje imena. Novi klub bio je Associazione Calcio Fiorentina e Florentia Viola. Godinu kasnije tadašnji vlasnici, porodica Dela Vale vratila je pravo na korišćenje starog imena, a 2004. tim se vratio u Seriju A.
Anđelo di Livio - vjerni „mali vojnik“
Jedini igrač koji po proglašenju bankrota nije napustio Firencu bio je Anđelo di Livio. “Mali vojnik“ vratio se sa Mundijala u Južnoj Koreji i Japanu 2002, produžio ugovor, pristao na smanjenje plate i krenuo u misiju vraćanja kluba tamo gdje mu je mjesto.
Nakon jedne sezone Fiorentina je izborila ulazak u treću ligu, ali tamo nije igrala, već je odmah prekomandovana u drugu. Razlog - proširenje Serije B. U drugoj ligi zauzela je šesto mjesto i protiv Peruđe igrala plej-of za ulazak u Seriju A. U prvom meču na čuvenom “Renato Kuriju“ ljubičasti su slavili minimalnim rezultatom. Sve je bilo spremno za promociju na “Artemio Frankiju“.
Revanš u Toskani pred 43.000 gledalaca završen je 1:1. Meč je iz lože posmatrao i Batistuta. Fiorentina je ponovo bila u eliti.
Di Livio je odigrao skoro sve mečeve te sezone. Na kraju je nagrađen još jednim ugovorom. Odigrao je povratničku sezonu u Seriji A i završio karijeru. Sa Juventusom je tri puta bio prvak Italije, a osvojio je i Ligu šampiona. A onda je postao legenda velikog rivala.
Bonus video:
