U prvoj dekadi XXI vijeka, Milan je samo jednom osvojio Skudeto. Ali, i to je bilo dovoljno da čak šest njegovih simbola bude u timu decenije Serije A, koji je birao ugledni engleski „Gardijan”.
U idealnih 11 su Đanluiđi Bufon, Kafu, Alesandro Nesta, Fabio Kanavaro, Paolo Maldini, Danijele de Rosi, Andrea Pirlo, Kaka, Alesandro del Pjero, Franćesko Toti i Andrij Ševčenko.
Trener decenije je Karlo Anćeloti, koji je sa Milanom u toj dekadi osim Skudeta osvojio i dvije Lige šampiona, Superkup Italije, dva Superkupa Evrope i jednu titulu na Svjetskom klupskom prvenstvu.
„Gardijan” je svim laureatima posvetio po nekoliko rečenica.
Golman - Đanluiđi Bufon: Bez dilema golman decenije, možda i svih vremena. Počeo je milenijum prelaskom iz Parme u Juventus za 53 miliona eura i odmah u prvoj sezoni je osvojio prvu od svojih devet titula. Ostao je u Juveu i nakon Kalćopolija i branio u Seriji B u sezoni 2006/2007, kada je bio zvanični svjetski prvak sa Italijom.
Desni bek - Kafu: Jedan od najboljih stranaca u istoriji Serije A. Dominirao je na desnoj strani terena u prvih osam sezona i bio jedan od ključnih šrafova u Rominom osvajanju Skudeta 2001. U Milan je prešao 2003. i kao 36-godišnjak osvojio Ligu šampiona 2007. Oprostio se kao igrač sa najviše utakmica u dresu Brazila i jedini fudbaler u istoriji koji je igrao tri vezana finala svjetskih prvenstava.
Štoperi - Alesandro Nesta i Fabio Kanavaro: Nesta je bio beskompromisan borac, ali je bio ujedno i elegantna. Osim Mundijala u Njemačkoj, osvojio je tri Skudeta (dva sa Milanom, jedan sa Laciom), kao i Ligu šampiona.
Kanavaro je 2006. bio posljednji defanzivac koji je osvojio Zlatnu loptu. U Italiji je pehare osvajao samo sa Parmom, sa kojom je 1999. osvojio UEFA kup, Superkup i Kup Italije, koji je uzeo i 2002. Igrao je i za Inter, Juventus (u dva navrata) i Real Madrid, sa kojim je bio dva puta šampion Španije.
Lijevi bek - Paolo Maldini: On zaslužuje mjesto u najboljem timu u svakoj dekadi u kojoj je igrao. Donosio je klasu, profesionalnost, respekt i odlučnost za osvajanje titula u svom jedinom klubu u karijeri, Milanu. Nema dileme da je najbolji lijevi bek u istoriji fudbala, a kada počnete da nabrajate šta je sve osvojio, čini se da nema kraja.
Defanzivni vezista - Danijele de Rosi: Idol Rominih navijača je bio jedan od najkompletnijih vezista na svijetu u drugoj polovini prošle decenije. Bio je strastven, ponekad i previše, zbog čega je često dobijao žute i crvene kartone. Donio je snagu i autoritet Romi i savršeno pokrivao genijalnog Franćesko Totija, kojeg je naslijedio kao kapiten.
Organizator igre (ređista) - Andrea Pirlo: Fudbalski Mocart, igrač kao nijedan drugi na planeti. Igrao je kao da ga je bog poslao na zemlju da preobrati nevjernike.
Ofanzivni vezista - Kaka: Pogled na Brazilca kako lebdi na terenu „San Sira”, sa loptom je djelovao kao čarobnjak. Imao je nevjerovatnu auru, a najbolji je bio 2007, kada je donio Milanu Ligu šampiona i uzeo Zlatnu loptu. Virtuozni golovi protiv Seltika i Mančester junajteda, kao i asistencija 2005. za Ernana Krespa 2005. u nestvarnom finalu protiv Liverpula, pamtiće se dok je svijeta i vijeka.
Napadači - Alesandro del Pjero, Franćesko Toti i Andrij Ševčenko: Del Pjero je osvojio tri Skudeta i Ligu šampiona u posljednjoj dekadi XX vijeka, a u prvoj XXI još tri Serije A i Mundijal 2006. Bio je superstar, lider i kapiten Juventusa skoro deceniju. Njegovo partnerstvo sa Davidom Trezegeom je legendarno, a kada je otišao iz Juventusa 2012, imao je više i nastupa i golova nego iko u klupskoj istoriji.
Toti nam je mnogo dao u „nultim” godinama. Zadivljujući lobovi protiv Lacija i Intera, nestvaran volej protiv Sampdorije, nakon kojeg su čak i domaći navijači u Đenovi ustali i aplaudirali. Igrao je za samo jedan klub u karijeri i donio Romi titulu 2001. godine, tek treću u istoriji.
Ševčenko je na mjestu centarfora pobijedio sjajnu konkurenciju u vidu Zlatan Ibrahimovića, Kristijana Vijerija i Luke Tonija i dobio gotovo polovinu glasova navijača u anketi „Gardijana” na Tviteru. Njegove kretnje, mogućnost da izmisli gol ni iz čega učinile su ga noćnom morom za najbolje defanzivce Serije A. Marko Materaci je pokušao da ga „pokosi”, ali sa malo uspjeha. Prije odlaska u Čelsi 2006, igrao je 296 puta za Milan i dao 172 gola. Ispred njega je ostao samo legendarni Šveđanin Gunar Nordal. Osvojio je Ligu šampiona, bio najbolji strijelac i šampion Serije A 2004, kada je podigao i Zlatnu loptu.
Trener - Karlo Anćeloti: Ljubazan, humorističan i oličenje mirnoće, Anćeloti je stigao u Milan 2001. i odmah nametnuo pobjednički mentalitet. Njegova odluka da stavi Andreu Pirla kao organizatora igre sa pozicije zadnjeg veznog je bila majstorski potez, koji je transformisao napadački arsenal Milana i najavio novi period uspjeha. Iakop je osvojio samo jedan Skudeto, sedam ostalih trofeja (uključujući dvije Lige šampiona) bili su dovoljni za zvanje trenera decenije.
Bonus video:
