Iako maksima “nikada nećeš hodati sam” odmah asocira na najtrofejniji klub sa Ostrva - Liverpul, ipak su “crveni” daleko od bliskih porodičnih veza kakve njeguju “plavci”! Čelsi je, ne samo u Britaniji, već i u cijelom svijetu prepoznat kao najveća fudbalska porodica.
Podatak da je, uprkos prodaji brojnih zvijezda (među kojima i najveće - Edena Azara u madridski Real), te nemogućnosti dovođenja pojačanja zbog kazne Uefe, Čelsi i pored svega ostao u vrhu Premijer lige, tome najbolje govori u prilog.
Osim toga, Čelsi se i u pandemiji novog koronavirusa odnio neuporedivo bolje od svih ostalih - odmah je ustupio svoj hotel kriznom timu, plate svih zaposlenih i igrača ostale su na istom nivou, a čak je klub uplatio ogromnu svotu u borbi sa nevidiljivim neprijateljom, ali i domovima za žrtve porodičnog nasilja.
I to bez obzira na činjenicu da je zbog pandemije vlasnik Čelsija Roman Abramovič izgubio tačno četvrtinu bogatstva.
Sa druge strane, uprkos podatku da je najuspješnija ekipa u dvije uzastopne godine pred pandemiju, Liverpul je od zakonske mogućnosti - plana državne pomoći, odustao tek nakon oštrih kritika svjetske javnosti!
Čelsi u svakom trenutku ima odgovor na krize zahvaljujući nevjerovatnom zajedništvu. Potencijalne velike probleme sa zabranom dovođenja igrača prethodnog ljeta “plavi” su prevazišli zahvaljujući članovima svoje familije koji su se kalili u drugim klubovima. A bilo ih je rekordnih 48.
Kristensen, Tomori, Zuma, Džejms, Ejbraham i Maunt standardni su prvotimci povučeni sa pozajmica, (Ejbraham je dao gol i Crnoj Gori na Vembliju), dok je još osam igrača vraćenih sa pozajmica povremeno dobijalo šansu u prvom timu kod trenera - ikone “plavaca” Frenkija Lamparda.
Uprkos velikom broju vraćenih igrača, Čelsi i sada ima 30-tak fudbalera koji su pozajmljeni drugim klubovima.
Džoš Grant, kapiten mlade ekipe Čelsija koja je osvojila Ligu šampiona dva puta zaredom, 2015. i 2016. godine, kali se u Plimutu, koji je član četvrte kvalitativne lige u Engleskoj (Liga 2).
"Trenirao sam u Kobhemu kad me je zamjenik direktora Akademije Čelsija upoznao sa interesovanjem Fulama. Nekoliko sati kasnije razgovarao sam sa trenerom Plimuta i svidjela mi se njegova ideja o mom mjestu u ekipi. Iako sam od ljetos u Plimutu ja i sada dobijam pozive od trenerskog štaba Čelsija i savjete kako se očuvati mentalno u ovoj pandemiji i vremenu izolacije. Uprava Čelsija mi omogućava sve, baš kao i drugim pozajmljenim igračima u različitim gradovima i zemljama. Tako je i kod povreda, recimo kada je golman Natan Bakster povrijedio rame, odmah je Čelsi preuzeo brigu o liječenju a oporavak je nadgledao lično Petr Čeh. Mi smo na takvu pažnju naviknuti još kroz akademiju, gdje dobijamo najbolju ishranu, savjete...", kazao je Grant.
No, za razliku od njega čija je pozajmica bila iznenadna, Čelsi dugo planira odlazak svojih štićenika.
"Još u pretsezoni mi znamo ko će ići na pozajmice. Ipak, klub te nikada neće dati bez tvoje saglasnosti. Prvo obavi razgovor sa tobom, pa sa agentom i starateljem. Smatrao sam da sam mlad da idem van Engleske i Čelsi nije pravio nikakav pritisak. Na pozajmici sam u Lutonu, mada sam mogao da pođem u holandski VItese, i zbog svega jako cijenim naše rukovodstvo", istakao je Izi Braun.
A Čelsi radije šalje igrače u klubove sa kojima njegovi fudbaleri imaju pozitivna iskustva. U Vitese je od 2010. godine na pozajmicama bilo 28 igrača poniklih u akademiji Čelsija. O njihovom razvoju brinu zvijezde kluba, Čeh, Karlo Kudićini, Tore Andre Flo, Klod Makelele, Paulo Fereira...
Svi igrači na pozajmicama u istoj su klupskoj grupi na Vatsapu, gdje se objavljuju golovi ili sjajni potezi svakog od njih i stiže jedinstvena podrška i pohvale. Nerijetko i od Lamparda!
Pozajmice za napredak igrača i dobru zaradu
Čelsi ima pozitivna iskustva iz pozajmica, ali i dobru zaradu. Primjera radi, Tibo Kurtoa je 2011. godine plaćen Genku sedam miliona, a taj novac je isplatio Atletiko za trogodišnju pozajmicu. Sam Kurtoa je stekao i veliko iskustvo.
U Čelsiju, zanimljivo, imaju dvije vrste pozajmica. Jedna je za one na koje trener ne računa i daju se da ne bi pali u formi i izgubili transfer vrijednost, a druga je povezana sa sticanjem iskustva i napretkom - u predsezoni oni zajedno treniraju u grupi. Većina igrača datih na pozajmice prošli su najbolju akademiju na Ostrvu, pošto je Čelsi osvojio 21 trofej u posljednjoj deceniji u mlađim uzrastima.
"Jako je teško kada iz akademije u kojoj ste superiorni i navikli ste da je lopta u vašem posjedu se suočite sa fudbalom odraslih muškaraca. Tačno je da igrači klubova protiv kojih igrate nakon akademije, nisu ni primaći tehnički omladincima Real Madrida, ali je neuporedivo teže. Fizički pogotovo, ali sve zavisi i od nivoa takmičenja. U trećoj ligi Engleske morate biti spremni za 60 minuta paklenog ritma a onda se možete i opustiti, dok u Čempionšipu morate da trčite bez prestanka svih 90. Imate manje vremena za razmišljanje i donošenje odluka, koje moraju biti brze. Neuporedivo više pažnje se mora posvetiti i teretani, jer morate odgovoriti muškarcima koji žarko žele pobjedu jer im treba i bonus za kvalitetniji život njihove djece. Zato morate biti spremni na batine, ali od takvih igrača dobijate i dobre savjete i zato je kaljenje kroz manje klubove odličan korak ka ostvarenju našeg sna - prvog tima "plavaca", kazao je defanzivac na pozajmici u Bartonu, Ričar Narti.
Bonus video:
