Crnogorska fudbalska liga igra se već 14 godina od obnove nezavisnosti i zato, barem na prvi pogled, nije preveliki podvig kada neki fudbaler stigne do brojke od 100 postignutih golova. Svi pravi golgeteri, međutim, gledaju prvu priliku da idu van, da se dokažu van granica, u boljem klubu, jačoj ligi, na isplativijem tržištu - i zato se na prvu trocifrenu cifru čekalo toliko godina.
Admir Adrović je prvi koji je uspio da napravi dobar „balans” - nosio je dres četiri crnogorska kluba u šest različitih epizoda, pet puta je odlazio u inostranstvo, pet puta se vraćao, a u subotu je svoje neobično putovanje zaokružio stotim golom u domaćem šampionatu.
- Jasno je da je svakom fudbaleru cilj da se što prije ode u inostranstvo. Mnogi vjerovatno to što sam se toliko puta vraćao u Crnu Goru ne smatraju prevelikim uspjehom, ali menI nije žao, posebno ne sada. Nije mala stvar dati 100 golova u jednoj ligi, to će ostati upisano i ponosan sam zbog toga - kaže za „Vijesti” Adrović.
Ima 32 godine i smatra da je u stanju da napravi barem još jedan dobar inostrani angažman. Kaže da mu je posebno drago što se dokazao i u Crnoj Gori i van njenih granica.
- Osvojio sam titulu i dva Kupa u Crnoj Gori, dva puta sam bio najbolji strijelac naše lige, sa rumunskim Pandurijem sam igrao grupnu fazu Lige Evrope, osvajao trofeje u Bahreinu, Hong Kongu, i tamo sam bio najbolji strijelac lige, bio sam i u Kini, Iranu... Vjerujem da mogu još - ističe Adrović.
Tri gola u prvenstvu samostalne Crne Gore postigao je u dresu Berana, gdje je počeo karijeru. Afirimisao se u dresu Sutjeske, gdje je bio strijelac 22 puta, a potpuno se dokazao u dresu Budućnosti, gdje je u tri sezone, iz dva navrata, upisao 52 pogotka. Ovo mu je drugi mandat u OFK Titogradu u kojem je postigao 23... Sjeća se i prvog, u dresu Berana - bilo je to 12. avgusta 2006, u prvom kolu prve CG sezone.
- Bilo je to protiv Mladosti, mog današnjeg kluba, na Cvijetinom brijegu, gdje više nema stadiona. Izgubili smo 2:1, natrčao sam na jednu odbijenu loptu. Bio sam srećan zbog gola, naravno da nisam mogao ni da pomislim da je to samo prvi od 100 - prisjeća se Adrović. Već 2007. prešao je u Sutjesku.
- Bile su to tri godine u kojima sam se potpuno izgradio kao fudbaler, a trenirali su me i dobri treneri - Brajan Nenezić, Pero Giljen, na kraju i Peco Rakojević. Ako mogu da izdvojim neki gol u dresu Sutjeske, to je onaj protiv Čelika u baražu za opstanak. Bio je to jedini pogodak u dva meča, na kojima je čini mi se bilo po 10 hiljada ljudi na tribinama. Već naredne sezone sa Sutjeskom sam igrao u Evropi.
U Budućnosti je bio najefikasniji, postigao je čak 52 gola u prvenstvu, 2012. je kod Miodraga Radulovića osvojio titulu, a godinu kasnije i Kup kod Radisava Dragićevića.
- Posebno pamtim het-trik protiv Sutjeske u Nikšiću. Najveći crnogorski derbi, mi smo pobijedili 3:2, te sezone osvojili titulu - priča Adrović o meču koji je odigran 9. marta 2012. Najdraži golovi u dresu OFK Titograda ne spadaju u ovih 100 - postignuti su u finalu Kupa 2018.
- Pobijedili smo Igalo 2:0, dao sam oba gola i najdraža su mi, jer su ipak donijela trofej. I tako, gol po gol, do trocifrene brojke. Ispunio je individualni, a ostaje vjeran kolektivnom cilju.
- Pamtiću meč u Petrovcu i taj gol, ali sada želim da pomognem klubu i ovim mladim momcima - zaključio je Adrović.
Bonus video:
