Petrovac nije više u zoni baraža Telekom 1. CFL. Izabranici Nenada Vukčevića su osvojenim bodom u Nikšiću prvi put ove sezone izašli iz opasne zone. I ne samo to, već su i aktuelnog prvaka vjerovatno i definitivno udaljili od treće uzastopne titule. Sutjeska je imala šansi, ali napadači kraj Bistrice nisu mogli da savladaju nevjerovatno raspoloženog golmana Savu Mugošu.
“Čudesne odbrane Mugoše”, čulo se od reportera u televizijskom prenosu, a riječi hvale i priznanja nisu izostale ni od igrača Sutjeske.
- Odigrali smo hrabro i osvojili smo bod kojim smo napokon van te zone u kojoj nijedan klub ne želi da bude. To je najbitnije. Zadovoljan sam i svojom igrom, odbranama na kojima mi je čestitao i bivši reprezentativni golman ponikao u Sutjesci, Vukašin Poleksić, kao i nekadašnji golman Lovćena i Crvene zvezde Boban Bajković... Lično sam zadovoljan formom jer ni na prethodnom gostovanju, prije pauze, u najvažnijoj utakmici sa Grbljem nisam primio gol, iako smo skoro sat igre imali igrača manje. U Radanovićima definitivno nismo smjeli da izgubimo - kazao je 27-godišnji golman Petrovca.
On je ove sezone debitovao baš kraj Bistrice u 7. kolu, kada je Sutjeska slavila sa ubjedljivih 3:0.
- Razlika u odnosu na te dvije utakmice na istom terenu je u tome što je golmanu potrebno da standardno brani da bi dostigao formu. Sada jesam u formi, imam apsolutno povjerenje od svih u klubu, stručnog štaba na čelu sa Vukčevićem i od trenera golmana, Vida Kljajevića i Vanje Pejovića. Razlika u odnosu na početak sezone je i odluka trenera Vukčevića da ekipa ne igra “bunker”, već da se otvoreno nadigrava u želji za pobjedom. To je protiv rivala kakav je Sutjeska jako teško, za golmana pogotovo, jer je dodatno izložen i ne smije izgubiti ni trenutak fokusa. To bi bilo kobno. Nisam gubio fokus i zato sam prvi golman, a ne zbog podatka da me je Vukčević trenirao u mlađim selekcijama Budućnosti, ali i seniorima u tandemu sa Rajom Dragićevićem.
Tek, pamte se Mugošine odbrane reprezentativcu Kojaševiću, naročito defanzivcu Griviću...
- Radimo kvalitetno i naporno a rezultat, povoljan, dodatno podiže ambicije. Petrovac je licenciran za evrokupove a imamo šansu preko Kupa Crne Gore. U polufinalu smo i čekamo žrijeb. Igra se na jednu dobijenu utakmicu i sve je moguće u 90 minuta. Ipak, prvenstveni cilj je direktni opstanak, jer Petrovac je odlično organizovan klub, standardni prvoligaš.
Mugoša je ponikao u Budućnosti, sa 16 godina je izborio stipendijski ugovor a onda je posuđen Zori.
- Bila je to sjajna sezona za klub iz Spuža i mene. U 18 nastupa primio sam samo gol, a Zora se plasirala u Drugu ligu. Potom sam posuđen Mornaru u Prvoj ligi, pa sam imao prilike da učim od iskusnog Borisa Lakićevića i trenera golmana Koka Perovića. Bila je to moja prva od dvije epizode u Mornaru, jer sam u međuvremenu branio u Grčkoj u klubu Kozani. Inflacija i velika kriza uslovila je odluku da ne bude mjesta za strance. Vratio sam se u Mornar, branio i odatle zaslužio transfer u IFK Štokholm. Potom sam branio u austrijskoj Bundesligi u Admiri Vaker, a onda potpisao profesionalni ugovor sa Radom. Ipak, bio sam mlad a želio sam da branim i posuđen sam Sinđeliću. Kada sam god branio bio sam ne samo često u timu kola, već i sezone - ne bez ponosa ističe Mugoša.
Motiv je dostići slavu i uspjeh sestara - reprezentativki
Sport je za Savu Mugošu način života. Nimalo slučajno. Stric Darko - Daca Mugoša je ostavio zapažen trag na lijevom krilu Budućnosti, kojoj je znatno ranije nakon sjajnih odbrana u Jezeru pristupio i ujak Ljubo Komatina. Ljubov brat Radomir - Paco Komatina je uspješno igrao u brojnim beogradskim klubovima, FK Polimlje, a imali su i ekipu braće i rođaka - “Složna braća” sa brojnim trofejima na fudbalskim turnirima i čak zapažen nastup u jugoslovenskoj ligi Večernjih novosti u malom fudbalu...
- I sam sam polusezonu odigrao u Jezeru. Sa mnom u timu bio mi je brat Bogoljub-Bobe Komatina i bili smo blizu plasmanu u Prvu ligu sa trenerom Sinišom Jelićem. To je za mjerila u Plavu bio veliki uspjeh, svakako - prisjeća se Mugoša..
Ipak najviše uspjeha, reprezentativne dresove izborile su Savine sestre.
- Moja sestra od tetke, sa majčine strane je Ksenija Ivanović, jedna od najboljih crnogorskih odbojkašica svih vremena. Dacina kćerka Marija Mugoša igrala je za Budućnost i rukometnu selekciju Crne Gore. I meni je cilj da jednog dana obučem dres selekcije. Bilo je poziva u mlađim selekcijama, ali ne i šanse da stanem na gol. Svi zbog želje da zaslužimo grb na dresu radimo i o tome maštamo. Novac nije pokretač, mada dođe u ovom poslu sa dostizanjem reprezentativnog nivoa. Sada je na meni da nastavim da dobro branim, moji nastupi se prate i vani i to uprkos problemima koje je izazvala pandemija - rekao je Mugoša
Od “Bubamare” do bilježnica Prosinečkog i Poleksića
Od škole fudbala “Bubamara” do Budućnosti i potom rada sa brojnim trenerima u domaćim i inostranim klubovima, učenja od sjajnih i iskusnih golmana, Sava Mugoša se nada da će nagomilano iskustvo i ogroman rad uskoro krunisati sjajnim ugovorom u inostranstvu.
- Smatram da dolazi moje vrijeme, mada se i neke kockice moraju složiti. Eto, nisam imao sreće u Grčkoj a sada je dobro da se sezona nastavila. Dobila se šansa za dodatnu afirmaciju. Najteže je u golmanskom poslu istisnuti iskusnog i provjerenog golmana. Biti broj jedan u timu. Ipak, zbog dvije godine svakodnevnog treninga u čuvenoj akademiji Viborga Kocejića, uporedo sa angažmanom u Radu, stekao sam ne samo dodatno, već tačnije, najveće dosadašnje znanje. Uz to i poznanstva za buduće preporuke. Sa mnom su u akdemiji trenirali Živko Živković koji je PAOK doveo do titule u Grčkoj, Vanja Milinković-Savić, golman Verone Boris Radunović ali i Boban Bajković, Saša Stamenković... Eto, upravo me prati Bajković, koji je trener golmana u štabu Prosinečkog, ali i Poleksić, koji ima značajnu ulogu u razvoju golmana Barseloninog kluba u Mađarskoj - zaključio je Mugoša.
Bonus video:
