"Bugarski Juventus", reklo bi se na prvi pogled kada se vidi da je Ludogorec, baš kao i torinski gigant, devet puta zaredom šampion svoje zemlje.
Tu, međutim, i prestaju sva poređenja, s obzirom na to da je prva titula u velikom nizu Ludogoreca, 2012. godine - bila i prva u istoriji kluba!
Klub iz Razgrada, osnovan 1945. godine, bio je na marginama bugarskog fudbala sve dok 2010. godine klub nije preuzeo farmaceutski magnat Kiril Domušijev, uveo ih u prvu ligu i gotovo naopačke okrenuo istoriju, ne samo tima kojeg zovu "luda šuma", već i cijelog bugarskog fudbala.
Velikani iz Sofije, CSKA i Levski, od tada neprestano gledaju u leđa timu iz Razgrada i nikako ne mogu da mu pariraju - finansijski, posebno ne rezultatima.
Devetom uzastopnom titulom Ludogorec je dostigao rekord bugarskog fudbala koji je držia CSKA (devet vezanih titula između 1954. i 1962.), ali će već ove sezone pokušati da osvoji desetu i ostane sam na vrhu.
Samo godinu nakon osvojene prve titule, Ludogorec je zaigrao u grupnoj fazi Lige Evrope (sezona 2013/14), a već naredne sezone (2014/15) postao je drugi bugarski klub u istoriji koji se plasirao u Ligu šampiona, nakon Levskog, te prvi koji je osvojio neki bod.
U grupi sa Real Madridom, Liverpulom i Bazelom tim iz Razgrada osvojio je četiri boda - pobijedio je Bazel kod kuće, te remizirao sa Liverpulom na stadionu "Vasil Levski" u Sofiji.
Godinu kasnije Ludogorec je imao možda i najjači tim u istoriji, ispunjen klasnim Brazilcima, lagano je prošao kroz kvalifikacije u kojima je eliminisao našu Mladost (sadašnji OFK Titograd) i Crvenu zvezdu, da bi u grupnoj fazi LŠ, gdje se sastao sa Pari Sen Žermenom, Arsenalom i Bazelom, ostvario tri remija, jednom zakinuvši Parižane i dva puta Švajcarce.
Bio je to drugi, i za sada posljednji nastup Ludogoreca u grupnoj fazi LŠ. Klub kojim i dalje upravlja Kiril Domušijev svakog ljeta pokušava da se dočepa elite, ali ponekad naleti i na neočekivanu "minu".
Prošle sezone je, na primjer, ispao od mađarskog Ferencvaroša već u 1. kolu kvalifikacija za Ligu šampiona, što je bio pravi šok za Bugare, ali utjeha je stigla u Ligi Evrope. Četvrti put u istoriji Ludogorec se dočepao drugog po rejtingu evropskog takmičenja, eliminisavši Maribor u plej-ofu, bio je 2. u grupi u kojoj su bili CSKA, Espanjol i Ferencvaroš, da bi u 1/16 finala eliminisan od Intera.
Ekipu koja će u novi evropskih pohod krenuti utakmicom protiv Budućnosti 19. avgusta, sa klupe predvodi češki trener Pavel Vrba.
On je preuzeo tim tokom posljednje zimske pauze, i to neočekivano - prethodni trener, Bugarin Stojčo Stoev, dobio je otkaz iako je ispunio sve jesenje ciljeve, plasirao se čak u nokaut fazu Lige Evrope.
Vrba je dugo vodio Viktoriju Plzenj, čak osam puta je biran za najboljeg trenera Češke, a sada je prihvatio novi izazov u Bugarskoj.
Ludogorec je loše počeo novu sezonu u prvenstvu, juče je u 1. kolu neočekivano poražen od Boteva Vrace (3:1), a Vrba je nakon meča apostrofirao "evidentne probleme" koje treba riješiti u što hitnijem roku.
Kada je u pitanju igrački kadar, Ludogorec ponovo ima tim prepun internacionalaca, reprezentativaca svojih zemalja, ali i dokazanih bugarskih fudbalera.
Defanzivac Nedjalkov, iskusni vezista Djakov i rođeni Brazilac Vanderson su standardni reprezentativci Bugarske, Grigore, Moti i Kešeru nastupaju za nacionalni tim Rumunije, napadač Jakub Švjercok je reprezentativac Poljske...
Tu je Bernard Tekpetej iz Gane koji je igrao u Bundesligi (Šalke, Fortuna), Žoržinjo iz Gvineje Bisao, nekadašnji igrač Sent Etjena...
Kao i svake godine, Ludogorec ima puno Brazilca, tu su sada Sisinjo, Santana i Oliviera Souza Kauli, nekadašnji igrač Paderborna, koji je juče dao gol.
U svakom slučaju, šarolik tim, sa dosta novih igrača koje Pavel Vrba još nije stigao da uklopi na pravi način.
Tu su i drugi problemi - Vanderson je povrijeđen, tek se operisao, Kešeru i Žoržinjo su pozitivni na koronavirus i izolovani su od ostatka tima.
Ima li Budućnost šansu?
Bonus video: